Evo me u Congo. Doduse vec sam tu tjedan dana, no poceo sam radir treninge odmah po dolasku tako da sam bio prezauzet za svoj blogic. Osim toga evo bas sad sam dobio wireless connection, tako da sjedim u krvetu i citam neke news. Uselio sam se u kucu s pogledom na Kinshasu. Nas sedam dijeli prekrasno zdanje sa bazenom. U paket ulazi i wireless connection. Al cemo se citat.

Fotke jos nemam jer se domoroci bas i nevole slikat, a i zabranjeno je manje vise. Pogotovu nakon iskustva iz Kenije kad me neki security naterao da zbrisem sve fotke. Od veceg sranja me spasila UN putovnica.
Kinshasa je grad sa 8-11 milja stanovnika. Ogromno. U svakom trenutku je rijeka ljudi na ulici. Prometna kultura je ista kao u Timoru, no ovdje se vozi puno brze. Prekjucer je neko od UN-a zgazil neku djevojcicu, na smrt. Bili smo obavijesteni da pazimo jerbo bi taj incident mogao izazvat erupciju nacionalnog sporta ovdje, a to je gadjanje juenovih vozila kamenjem.
I tak mi na putu za kuci kadli neki lokalni frajer pukne jednog djecaka. Rulja se pocela okupljat filmsom brzinom. Stavio je djecaka u auto i po plinu. Nadam se u bolnicu. Moram priznat da me to potreslo. Zivot u Kinshasi vrijedi malo.

Evo toliko da se javim. Sad cu moc pisat svaki dan, pa odo u kuhinju napkat meso na raznjice jerbo radim rostilj a la Croat. Aj...............A odo se bucnut u bazem.