Nakon sto sam se jedva digao oko jedanaest sati, Joaova zena mi je skuhala kavu, dobrog okusa ovaj puta. Pitao sam da li ce biti ceremonija danas, a oni su odgovorili da ne , jerbo je Rodolfo jos bolestan. Pa reko, gdje se ja ondak mogu mirno otusirat?
A, oni vele nemeres ovdje jerbo je voda koja dolazi iz bunara slana. Odma mi je kliknulo jerbo sam se jucer igrao sa svojim GPS-om I skuzio da smo samo 16 metara od razine mora. I, kaj sad, pitam ja. Vele oni, Mariano ce ti pokazati mjesto na rijeci gdje se mi tusiramo. Aj, reko, da I to vidim. Odvede Mariano mene na rijeku, jedno 2 kilometra udaljenu, kad ono od rijeke ni traga. Nego mali izvor sa slatkom vodom, koji se slijeva u vecu baru. A u toj bari, se pere ves I neki se timorci kupali. Malo dalje u jednoj bari su se hladili baffaloi. Nista, vidi Mariano da mi nije po gustu, pa veli – Ima jos jedno mjesto. Drugo mjesto je bio bunar sa prozirnom vodom, ali I pun smeca na dnu. Pitam ja njega, jel bi on u Baucau. I vec par minutra kasnije miris ispod moga pazuha pritiskao je gas pedalu. Svejedno smo prvo u shoping jerbo ako to napravim kasnije, cu se opet oznojit.