Evo opet vam ja pišem...ne znam šta se to događa s ostalim densicama kad nemaju ni malo vremena za ovaj blog. Joj cure...
Nemam ni ja bas inspiracije, a ni ne događa se nešt posebno o cemu bi vam mogla pisati. U školi je ko po dobrom starom običaju katastrofa. Komadi samo stižu, a učenju ni traga ni glasa.
Ja kao da stalno mislim da sam maturantica i da cu zavrsit uskoro pa uopce nemam volje za učenjem. Mislim da je tako i ostalim densicama.
Nekak je raspoloženje opalo u zadnjih nekoliko dana u našem razredu, možda zbog vremena...a možda i zbog mene...ko će znat. Ja i moja živčanost smo jako pridonijeli tome. Neznam više kak me svi trpe, jer sama sebe više ne mogu!!! Nadam se da ću idući tjedan bit bolje volje...
Htjela bi sam spomenit kak je jedna densica uvijek dobro raspoložena, bez obzira na sve... to je naša Sabina... joj, neznam kak trpi nas neke(i mene), koji znamo bit živčani i ljuti pa pizdimo okolo... bravo Sabinče...tako treba...
Da, još nešto...12.03. trebamo ići na jednodnevni izlet u Koprivnicu. Mislim, ide oko pola razreda, mi ostali moramo na nastavu. A jbg, neda mi se baš ići tamo obilazit Podravku, muzeje i takve gluposti, al dobro. Ja ipak želim onima koji idu da se dobro zabave...i densicama da paze sta rade, da ne pretjeruju s alkoholom...
Eto, nemam više šta pisat, ovo je bilo ovak samo da znate da vas nismo zaboravili...
Puno pozdrava svima koji nas čitaju, i pusaaaaaaaaaaaaaaa densicama...jasminka...