nedjelja, 27.05.2007.
nastavak prošlotjedne priče
Prošli su tjedni od mog stravičnog zločina. Život mi je počeo teči mirno. Našao sam novi posao. Da, upravo tako. Sada radim na fakultetu informatike u Amsterdamu. Imam djevojku već dva tjedna. Ona mi je asistentica na fakultetu. Jedne večeri, vračajući se kući s posla, prolazio sam Crvenom četvrti. Nikada nećete pogoditi koga sam tamo sreo. Staričinog sina. Vlasnik je jednog bordela. Bordela poznatog po neplačanju radnicama. Počeli smo razgovarati i otišli na piće. U razgovoru mi je nesvjesno priznao da mi je on uništio život, ali da to nije mogao reći policiji jer bi ga zatvorili. Također mi je rekao da ako ikada nađe ubojicu svoje majke, da će mu učiniti isto ono što je on učinio njegovoj majci. Već sam kovao plan za osvetu. Sada mi je stvarno bilo žao starice. Ni kriva, ni dužna je stradala zbog ljubomore svog sina. Zvao sam ga nakon mjesec dana, kada je već zaboravio moj glas, zbog navodnog problema s jednom od njegovih zaposlenica. Nasjeo je. Došao je u jedan unajmljeni stan. Ja sam ga čekao na drugom kraju sobe. Udario sam ga šipkom u glavu. Onesvijestio sam ga. Zatim sam ga odvukao u podrum, kuda prolazi plinovod. Ja sam znao da se plinovod servisira, i da će biti zatvoren tijekom noći. Odšarafio sam cijev i uperio je točno njemu u glavu. Prije toga sam ga svezao za neku staru cijev. Zaljepio sam mu usta ljepljivom vrpcom kako se ne bi čulo zapomaganje u pomoć. Sada je oko 21 sat, a plin se ponovno pušta točno u 21 i 15. Namontirao sam aparat za zavarivanje, koji može ispuštati plamen pola sata bez prestanka, na cijev od plinovoda. To će gada dobro ispeći. Pobjegao sam, i dobro zatvorio vrata od podruma kako stanari ne bi osjetili miris sprženog ljudskog mesa. Nakon otprilike sedam dana sam zvao policiju iz govornice. Rekao sam im gdje se tijelo nalazi, u kakvom je već stanju i zašto sam počinio tako okrutno i bolno umorstvo. Sutra je ubojstvo bilo u novinama. Na naslovnici. Naslov je glasio: « Novi psihopat u Amsterdamu! Ne zalazite u Crvenu četvrt!». Bio sam ponosan. Još jedno ubojstvo, a nisam otkriven. No to se ubrzo promijenilo. Dosta često govorim u snu. Moja djevojka je sve čula. Ujutro me odmah počela ispitivati. Donio sam odluku. Moram je ubiti.
