Damien
18.01.2007., četvrtak
Saga o vampiru #5
 Toga dana probudio sam se nekoliko puta. Prvi puta kad sam otvorio svoje oči rolete su bile još uvijek spuštene, a Magdalena je i dalje ležala pored mene. Drugi puta, kad sam se probudio, nikoga nije bilo u stanu. Treči put me probudila zvonjava mobitela. Magdalena me je zvala. Htjela je provjeriti jesam li dobro. Moje tjelo je bespomočno ležalo na krevetu, tako da sam jedva dohvatio mobitel i prinio ga uhu. Naš razgovor nije ličio ni na što jer su moja usta bila toliko suha, a i na jedvite jade sam mogao otvarati usta, tako da je moj dio dialoga bilo zapravo mrmljanje. Nakon što je Magdalena poklopila slušalicu ponovno sam zaspao, u nepodnošljivim bolovima. Idučeg puta kad sam otvorio svoje oči prvo što sam ugledao bilo je magdalenino lice. Onako prekrasno, imala je raspuštenu kosu koja joj se spuštala ravno preko njenog lica. "Donjela sam ti nešto." - rekla mi je kad je primjetila da ju gledam svojim mrtvačkim pogledom. "Popi ovo..." - gvorila mi je pružajuči mi čašu napunjenu nekakovom tekučinom "... bit će ti bolje samo popi na iskap" Neznam zašto, ali kad smi je pružila čašu moje tijelo je najednom ojačalo, kao da mi je netko ubrizgao spasonosnu dozu adrenalina u tijelo. Uzeo sam čašu svojom slabašnom rukom i prinio je ustima. Tekučina koja je ispunjavala ćašu bila je nekako čudna. Bila je žute boje i čudnog mirisa. Osjetio sam kako mi tekučina ispunjava usta i dok je klizila prema želudcu osjetio sam kako ostavlja trag topline za sobom, kao da sam popio 2 deci neke dobre domače rakije. Nakon nekoliko trenutaka bio sam kao nov. "Vidim da ti je sad bolje, hajde pričekat ćemo još par minuta pa krečemo." rekla je lim je primjetila promjene na meni "Nema problema, idem se ja polako spremati, pa možemo krenuti." Ustao sam sa kreveta i zaputio sam se prema kupaoni. Nakon što sam napravio dva ili tri koraka pao sam na pod. Kleknuo sam na koljena a moje je tjelo najednom počelo goriti. Neka čudna energija je krenula mojim tijelom osječao sam se kao da gorim iz nutra, dok sam iz vana bio hladan kao led. Počeo sam se grčiti od bolova, ali na svu sreću to je potrajalo nekih pola minute.  Kad me to prošlo, osovio sam se na svoje noge i zaputio se u kupaonicu. Prišao sam umivaoniku i pustio sam hladnu vodu. Skupio sam dlanove i zagrabio vode i umio se njome. Tek sam sad primjetio da sam cijelo vrijeme bio gol. Otvorio sam jedan od ormarića u kupaoni i našao boxerice u njemu. Navukao sam ih na sebe, a potom sam dohvatio svoje kožne hlaće koje je izgleda Magdalena objesila iza vrata u kupaoni. Konačno sam se sjetio da bi mogao i premazati svoju tetovažu novim slojem masti. Prekopao sam preostale ormare u kupaonici i našao bočicu masti za tetovaže. Kad sam ju konačno premazaoo izašao sam van, "Ej Mag!" - rekoh čim sam otvorio vrata kupaone "Reci." "Jesi li ti možda premazivala moju tetovažu dok sam ja ležao u krevetu?" "Jesam, zašto?" "Pa začudio sam se što je još uvijek masna i čista, a nisam primjetio da mi se koža ljušti makar bi trebala sad, u prvih nekoliko dana" "Jesam ništa se ti nemoj brinut" dok je ovo izgovarala prišla mi je i poljubila me. "E, da, donjela sam ti čistu majcu." - rekla je pokazujući na krevet Obukao sam ju. NEdugo zatim smo krenuli. Motori su i dalje bili u garaži, a vani je bio mrkli mrak. Nakon jedno sat vremena vožnje bili smo u onoj ruševini nasred šume. Tamo su nas dočekali ona dva ista tipa koji su nam dovezli motore kad smo kretali u grad. Ušli smo u kuću i zaputili smo se u svoje sobe. Ušao sam u svoju sobu. Začudo nikoga nije bilo u njoj. Nisam trenutno bio u stanju ni za što. Svukao sam se , pustio sam si vodu u kadi i popalio sam si svijeće po lupaoni. Pustio sam si toliko vruću vodu da se kupaona ubrzo pretvorila u saunu. Dok sam ležao u kadi opet mi je zazvonio mobitel. Bio je to Demetrius, Magdalenin otac. Javio mi je da je sastanak za sat i pol u njegovom uredu i zamolio me ako mogu doći jedno pola sata ranije, jer bi htio porazgovarati samnom. O čemu ne znam, nije mi htio reči. Ustao sam iz kade obrisao sam se i obukao. Bio sam spreman kroz nekih 20 minuta. Užasno me zanimalo o čemu on to želi samnom razgovarati, pa sam odmah krenuo prema njemu. Na putu prema njegovom uredu me više nitko nije čudno gledao. Sve osobe koje sam susreo na hodnicima, na putu prema Demetriusovom uredu, gledale su me sa poštovanjem i uljudno me pozdravljale. Kad sam konačno stigao u ured našao sam Demetriusa kako sjedi za svojim radnim stolom i čita neki izvještaj. "`Ko se to nama probudio iz mrtvih" -rekao mi je kroz smijeh dok sam ulazi u njegov ured "Sjedni" nadodao je pokazujući na fotelju ispred svog radnog stola. "Trebali ste me?" upitah ga "Da,jesam. Htio sam te prije sastanka upoznati sa našom poviješću i nekim sitnim detaljima pošto si ovdije nov kod nas." "Pade mi kamen sa srca, ono kako ste me nazvali učinilo mi se da je nešto puno ozbiljnjije bilo u igri." "Ma ne..." -reče mi kroz smijeh - "... i da odma raščistimo jednu stvar. Od sad mi se obračaj sa TI, pošto smo familija i to dvostruka" "Familija? Dvostruka?" -rekoh mu zbunjeno i pogledah ga onim svojim zbunjenim pogledom. "Eto vidiš, moram ti puno toga objasnit. Kao prvo familija smo zato što pripadaš našem klanu, a svi ljudi koje češ ovdije sresti u ovoj "zgradi" su ti familija, a dvostruka smo zato što te ovdije dovela moja kćer i pošto u sebi sad nosiš komadić naše krvi, jer koliko mene pamčenje služi nakon što te ugrizla dala ti je da se hraniš njezinom krvi, zar ne?" "Da" - odgovorih mu polako i pomalo zbunjeno. "Jel ti sad barem malo jasnozašto smo dvostruka familija?" -rekao mi je kroz smijeh "Da sad je, nego da te pitam jel smijem zapaiti?" "Samo ti daj, možeš li mi dati jednu cigaretu usput meni su moje ostale u sobi, a nemam niti jednu više tu po ladicama." "Naravno. Izvoli" - rekao sam mu pružajući mu kutiju cigareta sa upaljačem. "A sad je vrijeme da popričamo o našoj povijest i o projektu kojim čemo se uskoro početi baviti. " "Samo izvoli, ja sam se pretvorio u uho." "Pa da krenemo iz početka. Naš je klan jedan od tri najstarija klana na svijetu. Osim nas najstariji su još klanovi Nosferatu i Malkavian. Kao što več najvjerojatnij znaš mi se zovemo Assamite. Klan je osnovao moj djed u 14 stoljeću. U početku naše se sjedište nalazilo na istočnoj strani grada, ali su nas ljudi razotkrili, i tada je moj djed poginuo u silnim napadima ljudi na naše skrovište. To se desilo u drugoj polovici 18 stoljeća. Kada smo shvatili da nam je egzistencija ugrožena okupili smo delegacije svih do tad postoječih klanova. Na tome je sastanku prisustvovalo po dvoje ljudi iz svakoga klana od dotad postojećih 13 klanova. Dva klana ili ti ga Lasombra i Tzimisce su nas, da tako moram reči, odjebali, a ostali su prihvatili naš prijedlog i osnovali smo odbor u kojem su bila po dva predstavnika svakoga klana. Taj smo odbor tokom vremena preimenovali u udruga. Od samih početaka naš se klan se bavio ubijanjem, a i uglavnom su svi članovi klana ubojice. Kroz čitavu povijest smo ubijali ljude i vampire drugih klanova koji su nas pokušavali ugroziti. Ne samo nas nego i ostale klanove koji su pripadalu "udruzi". Toliko o povijesti, a sad je vrijeme da ti objasnim zašto si tu, i da te malo uputim u zadatak o kojem sam ti pričao. Sad se sigurno pitaš što radiš u klanu ubojica. Mislim svaki vampir je ubojica barem na jedan način a to je zato što se hranimo ljudskom krvi. No nema veze idemo dalje. Daklem prije nego što smo te uveli među nas proučili smo tvoj dosje. Pisalo je u njemu da si kao mali trenirao streljaštvo na malokalibarskoj puški i samostrijelu, pa imaš male predispozicije da budeš ubojica. A koliko smo te uspijeli proučiti sada, promatrajući te u zadnjih nekoliko mjeseci, stvarno znaš biti gadan kada ti netko stane na žulj. A sada što se tiće zadatka. Prvo i osnovno moraš znati da zadatak neće ni malo biti lagan. Ti i Magdalena ćete se zaputiti sa još 5 ljudi iz našeg klana, koje ćeš uskoro upoznati, na jedan poprilično opasan zadatak. Kad obavite tu misiju onda ti nastavljaš sa svojim prvotnim zadatkom da napišeš onaj program za dešifriranje ali bez obavljene ove misije nećeš uspijeti ništa. Što znaći ova prvotna misija mora biti uspiješno završena. Vjeruj mi tu će biti posla i preko glave. " U tome je trenu Magdalena ušla u ured. Došla nas je obavjestiti kako se ostatak ekipe okupio u susjednoj sobi i kako sastanak može zapoćeti. Povukao sam još dim cigarete i zagasio ju u pepeljari.Ustao sam sa stolice, poljubio magdalenu i sa njom se zaputio u susjednu sobu u kojoj je 5 ljudi več sjedilo i međusobno razgovaralo za stolom. Tri mjesta su bila prazna i to na samome čelu stola. Demetrius je sjeo u sredinu, Magdalena je sjela lijevo, a ja desno od njega. Kad je Demetrius prišao stolu svi su se ustali i pozdravili ga, a kada je on sjeo na svoje mjesto svi su posjedali za njim. Na stolu ispred svakoga od nas bila je čaša napunjena nekom tekučinom. Nakon što je Demetrius sjeo uzeo je čašu i otpio je malo. "Mislim da bi bio red da vas za početak upoznam sa novim članom klana. Ovo je Aruto, hajde ustani se da te svi vide" Ustao sam i bio sam blago zbunjen. Stvarno nisam znao što bih rekao, pa sam se odlučio na običan pozdrav "Bok svima" što je kod ostalih sudionika sastanka izmamilo osmjeh na njihovim naizgled mrtvim licima. Osmijeh im je brzo nestao nakon što ih je Demetrius pogledao tako oštro da mislim da bi se živom čovjeku zaledila krv u žilama. Zatim je Demetrius nastavio sa sastankom.  "Hajdemo redom. Aruto prvi čovjek do tebe je Ambrose Lestat, on je stručnjak za explozive, pored njega se nalazi Gabrijel Nicoletti, koji je glavni i odgovorni u naošoj oružarnici, ako ti išta od oružja ili streljiva bude trebalo samo se njemu trebaš obratiti. Do njega se nalazi Deidre Bloodsworth, ona je jedna od naših najboljih operativki, a do nje su Lenore Crowley i Lazarus Lovelock koji su besprijekorni logisti i bit će vam pratnja na zadatku." Kada je Demetrus završio sa svojim govorom predao je riječ Lazarusu. "Daklem gospodo, naš je glavni zadatak pronači i dopremitii nazad "TOB" što je skračenica za Talisman Of Blood. Po svim dosad prikupljenim informacijama, zadnji trag TOB-a se nalazi u arheološkom muzeju. Trenutačno je to jedna od najčuvanijih zgrada u državi jer su tamo trenutačno izloženi kraljevski dijamanti i nakit Engleske kraljice. Stoga ćemo morati biti isuviše orprezni. Zato smo ja i Leonore razradili detaljan plan, radi kojeg smo se vraški namučili, a pripremili smo ga na cd-u kojeg će svatko dobiti sa detaljnim opisom svojih zadataka za vrijeme operacije. Sve potrebne informacije su na diskovima. I samo bi još htio dodati da je jako jako bitno da da svoje zadatke jako dobro naučite i razradite jer nemamo baš previše vremena. Operacija počinje za tjedan dana, stoga predlažem da za 2 dana održimo još jedan sastanak, kako bi razradili sve nejasnoće i dodali još neke informacije koje sakupimo usput." Nakon što je Lazarus podjelio diskove svi su se ustali i razišli. Magdalena je ostala sa Demetriusom a ja sam se zaputio u svoju sobu. Na putu do svoje sobe razmišljao sam o svemu, jer mi još neke koje mi je Demetrius ispričao danas nisu bile pretjerano jasne. Ušao sam u svoju sobu i zaključao vrata za sobom. Sjeo sam se na krevet zapalio cigaretu i napunio si čašu nekom nepoznatom ali jako finom tekučinom. Utonuo sam u svoje misli. o prijateljima, o životu bez kojeg sam ostao i životu kojeg upravo sad živim. Moje misli prekinula je zvonjava mog mobitela. Bila je to Magdalena. Naime kucala je na vrata, ali sam ja toliko bio utonuo u svoje misli da ju nisam čuo. Ustao sam sa kreveta i otvorio joj vrata. "Jesi ti normalan?" - napala me čim sam joj otvorio vrata - "nisi ni svjestan što mi je sve proletilo kroz glavu" "Oprosti zamislio sam se" "Dobro nema veze, samo nemoj mi to više nikad napraviti molim te. Sad je 8 sati, u pola 10 ću doći po tebe idemo na "VEČERU" i malo spojiti posao i užitak. Što kažeš jesi za?" "Uredu, dođeš po mene u sobu ili se nađemo u predvorju?" - a na samu riječ večera osjetih naglu bol u žludcu. "Dođem po tebe u sobu, ustvari doći ću malo ranije, moramo se neke stvari dogovoriti i spakirati neke stvarčice." Ostao sam blago zbunjen, ali nisam htio ništa komentirati, jer sam do sad ostao iznenađen malo previše puta, pa sam odlučio šutjeti i poštediti Magdalenu objašnjavanja. Prije nego li je otišla poljubila me. Krenula je prema vratima. Kad je došla do vrata otvorila ih je i još se jednom okrenula prema meni. Poslala mi je jednu leteću pusu , okrenula se i zatvorila vrata za sobom. Ja sam se ponovno izvalio na svoj krevet, ugasio sam čik koji je izgorio do filtera u pepeljari i utonuo u blagi san. Vrijeme je poprilično brzo prošlo kad je magdalena ponovno zakucala na vrata. Ustao sam se iz kreveta odjeven isto kao što me ostavila i otvorio joj vrata. Imala je neki kofer u ruci. Valjda je bio namjenjen za ono pakiranje koje je napomenula prije. "Zar tako izlaziš?" - upitala me kad sam joj otvorio vrata. "Ne, oprosti zaspao sam, a vrijeme je tako brzo proletilo." "Oprostit ću ti ako se spremiš u idučih 5 minuta" - rekla je kroz smijeh - "a zašto bi se ljutila? Samo se ti obuci ionako imamo još pola sata, prije nego moramo krenuti kako bi sitgli na vrijeme." Obukao sam se u roku od nekoliko minuta. Magdalena je za to vrijeme sjedila na krevetu i promatrala me. "Moram ti nešto priznati" - dobacila mi je dok sam kopao po ormaru tražeći majcu. "A što to?" - upitao sam ju zbunjeno, jer nisam imao blage veze o čemu se radi. Prišao sam krevetu i sa noćnog ormarića uzeo cigarete i zapalio jednu. "Pa iskreno .... jajko mi se sviđaš i zbilja si mi privlačan, a mislim da sam se do besvjesti zaljubila u tebe." Umalo se nisam ugušio u dimu cigarete. Kašljao sam jedno pola minute, a kad sam došao k sebi i ponovno počeo normalno disati sam nastavio konverzaciju "Lijepo je to znati..." - pokušao sam se nekako izvući iz svega. Nakon nekoliko minuta mrtvačke tišine ponovno sam se udostojio progovoriti "I ja se isto tako osječam." "Zar zbilja?" - odgovorila mi je sa menik čudnim izrazom lica kojeg nisam mogao definirati.  Na što sam joj ja dogovorio vrlo kratko i jasno "Aha" dok sam navlačio majcu preko glave Velikom brzinom i sa čudnim sjajem u očima srušila me na krevet, sjela na mene i poljubila me onako strastveno. Osječaj tog poljubca vam ne mogu opisati, ali vam mogu reči da sam se poslje njega osječao jako sretno i ispunjeno pozitivnim nabojem. Magdalena se ustala sa mene i pokupila sa poda kofer kojeg je donjela sa sobom. Ovo sam ti naručila kod Gabrijela. Uspravio sam se na krevetu dok je oan kofer držala u svome krilu. "A što je u koferu?" - upitao sam ju znatiželjno "Pa otvori i pogledaj" - rekla je dok je kofer prebacivala u moje krilo. Uzeo sam kofer i odnio ga na stol. Kad sam ga otvorio nisam mogao vjerovati. Oči samo što mi nisu ispale van a donja čeljst završila na podu. "O.......O........O.........ovo je za mene? " upitao sam šokiran i pun nepovjerenja "Da ljubavi ovo je za tebe" odgovorila je smiješkajući se Moram vam priznati ostao sam poprilično šokiran. U koferu su se nalazila 2 modificirana Desert Eagel-a, sa odgovoarajućim holsterom za preko ramena sa spremnicima za oba pištolja i za 4 šanžera, jedan privjesak sa 2 kljuća, a uz sve to bila je zapakirana jedna prekrasna katana. Koja je bila nešto njaljepše što sam ikada u životu vidio.  "Samo da ti ne zaboravim reči. Napravili su ti pass card pa ga moraš pokupiti prije odlaska." "Nema problema, imam samo jedno pitanje." "Reci" "Od čega su ovi ključevi na privjesku?" "Pa jedan je od...." -počela je lagano kao da se izvlači iz vlastitih laži - "....tvog motora, a drugi je od auta." "Od auta?" -upitao sam poprilično zbunjen. Mislim ok znam da sam dobio motor kao prevozno sredstvo ali od kud sad i auto "Da" -odgovorila je nekako ponosno "A kojeg?" "To češ saznati sutra, kad te odvedem u garažu, sad je tvoj auto još uvijek u salonu." "U salonu? Pa kako onda imaš ključeve?" - opet me zbunila "Da u salonu je. Se sječaš možda jučer kad si se probudio a nikoga nije bilo u onome stanu?" "Da?" "E pa ja sam u to vrijeme otišla i kupila ti auto po tvome ukusu" "Dobro i kako to da je taj akuto ako si ga kupila još uvijek u salonu?" "Ma ne u tom salonu, ludo. Tu je kod nas u salonu malo ga modificiraju za tebe po mojoj naruđbi." -rekla je ponosno "Hvala ti mnogo, ali mene je sram to sve uzeti od tebe neznam kako bi ti se odužio" "Odužio si mi se time što si kod nas i što postojiš, a kasnije te čekauju puno važnija posla koja će nama monog više znaćiti od bilo koje ove sitnice koju smo ti poklonili." "Dobro, ako ti tako kažeš" - opet sam zbunjen, ali bolje da se vratim na staru temu - "A koji je auto?" "To je iznenađenje, ali svidjet će ti se" - rekla je sa olakšanjem jer je vidjela da nisam hito dalje ispitivati o sitnicama koje izgleda nije smijela reči a izletile su joj "Ok ako ti tako kažeš. Samo moram primjetiti jednu stvar. Motor nije ona Ninja koju sam zadnji puta vozio, jer prepoznajem ključ." "Nije Ninja to si dobro primjetio, a koji je motor neću ti reč, ali večeras ga možeš isprobati kad budemo išli u grad" "Zbilja?" - u glasu mi se osjetilo da sam se pretvorio u malo djete kojem su upravo dali 2 čokolade. "Da, ljubavi." Moram vam priznati bio sam jako radoznao i nestrpljiv kao malo dijete koje čeka točno određeno vrijeme kad može otvoriti svoj poklon. I dalje sam sjedio šokiran poklonom na krevetu, kad mi je Magdalena iz kupaone dobacila da moramo krenuti. Spremio sam Deserte u holstere, navukao kožnjak preko i strpao ključeve u džep. Kad smo došli u predvorje dočekala nas je Leonore i dala mi moj pass card. Nismo se dugo zadržavali sa njom nego smo se zaputili prema izlazui. Kad smo izašli pred kuću doslovce sam se skamenio, nisam se mogao pomaknuti od sreće, a kamo li vjerovati svojim očima |
