|
Dnevnik.hr Indeks
female, 27 credits
1234 |
Prestati biti ja.
Kad bih bar htjela. Pitao me zašto ga ne zovem, mislim li na njega uopće, volim li ga. Nisam imala ispravan odgovor ni na jedno od postavljenih pitanja. Nisam imala odgovor koji bi On htio čuti. Nisam imala odgovor koji bih sama mogla prihvatiti. Međutim, kad sam ovdje, skrivena i zaštićena iza smiješnog nadimka, u sobi obavijenoj dimom cigareta, mogu se otvoriti, iz vrlo jednostavnog razloga - ne moram ništa izreći na glas. Ovdje mogu dozvoliti svom odvratnom umu da prevlada, da se izlije na milost i nemilost vama. Žao mi je, ali... Koliko god u to uvjeravala i tebe i sebe, ne volim te. Ne zovem te jer iskreno, ne mislim na tebe. Kutija keksa i vrijeme koje mi je potrebno da ju izbacim iz sebe će uvijek imati prednost pred tobom. Žao mi je, ali tako je. Otvorila sam ti se u potpunosti kako bih te nekako uspjela otjerati, ali nisam. Ostao si tu, izvadio ključ iz brave na vratima wca i unatoč tome, pokucaš svaki put kada se unutra zadržim duže od 5 minuta, 15 ako sam rekla da se idem tuširati. Nije mi jasno. Nije mi nimalo jasno kako me možeš voljeti ovako disfunkcionalnu. Naša veza je od početka osuđena na propast. Mia će uvijek uzimati veći dio kolača, namijenjen tebi. A onaj manji dio, koliko god si to poricala, uvijek će pripadati Njemu. Njemu koji opsjeda moje misli u trenucima kada Mia popusti stisak. Jer, tri godine veze, odrastanje i prolazak kroz različite faze izgradnje ličnosti, pa makar ovakve, nemoguće je izbrisati. Žao mi je. Vjerojatno ćete me sad pitati kog vraga uopće radim u toj vezi. Sasvim logično pitanje, na koje, nažalost, nemam logičan odgovor. Potreban mi je netko, bilo tko. Nikad nisam bila sama. Nikad nisam ni pokušala. Uvijek sam uz sebe morala imati nekoga tko će biti uz mene, nesvijestan da ga upropaštavam samom svojom prisutnošću, u jednakoj mjeri ili čak više nego što upropaštavam sebe. I nikad mi nije bilo jasno što vide u meni, čime ih vežem do trenutka kada jednostavno osjetim da mi je dosta, da su mi dosadili i da je vrijeme da nađem nekog drugog. Loša sam osoba, znam. Mama mi je prije više od godinu dana, kada sam bila u vezi s Njim i uništavala ga psihički, emocionalno i fizički do te mjere da je svima osim Njemu bilo očigledno, rekla da previše volim sebe da bih mogla voljeti bilo koga drugog. Djelomično je bila u pravu. Previše volim Miu da bih mogla voljeti ikoga drugog. Opet, Mia je dio mene. Odvratni, prijezira vrijedan dio spram kojeg sam bespomoćna. Ili se bar tako osjećam. Žao mi je. Međutim, žaljenje nije dovoljno. |
