6----6----6
16.11.2005., srijeda
immortal
 Immortal - bend koji je u jedinstvenom zvuku spojio norveški black i američki speed metal su u početku činili Abbath (bas gitara i vokal), Demonaz (gitara), Jorg (gitara) i Armagedda (bubnjevi). Bend se prije 1990 zvao Amputation. Prije su često mijenjali bubnjare. Početkom 1991 izdaju prvi demo Suffocate, koji baš i nije najbolje prošao. Poslije ovog demoa Jorg je izbačen iz benda. Nedugo nakon njega izlazi drugi demo, The Northern Upins Death, koji je prošao puno bolje. Upravo zbog tog demoa francuski Listenable Records daje Immortalu priliku snimiti singl ploču. Tada počinju snimati pjesme kao Unholy Forces of Evil ili Cold Winds Of Funeral Frost, koja će se pod imenom Cold Winds of Funeral Dust pojaviti na prvom albumu. U ovom se periodu primjećuje koliko je Immortal i vizuelno i muzički bio inspirisan bendovima Bathory, Celtic Frost i Venom. Druga izdavačka kuća koja je u početku pokazala interes za Immortal je francuski Osmose productions, koji su im ponudili ugovor za dva albuma. Immortal je, naravno, prihvatio te kreću u Grieghallen studio u Bergenu da bi snimili prvi album. On se trebao zvati Battles in the North, ali članovi mijenjaju ime tog albuma u Diabolical Fullmoon Mysticism zbog mišljenja da takvo ime više odgovara njihovoj glazbi. Album je vrlo atmosferičan, te na njemu ima dosta dijelova koji su svirani akustičnom gitarom, gdje se vidi očit utjecaj Bathory-a. Kasnije iste godine Armagedda je zamoljen da ode iz benda, ne zbog bubnjanja, već zato što ih nije mentalno pratio. Zamijenio ga je Kolgrim, koji je kao bubnjar bio sranje. Nakon 6 mjeseci je otpušten zbog lijenosti. 1993. snimaju novi album - Pure Holocaust. Na tom albumu je sam Abbath bubnjao, ali za vrijeme miksanja novog albuma dolazi novi bubnjar, Erik. On se slikao za naslovnicu, ali nije svirao na snimanju tog albuma. U to vrijeme Immortal dobija puno pažnje zbog imena albuma i činjenice da su izjavili da sviraju "holocaust metal". Otada napuštaju taj naziv i preferiraju da ih se ne trpa u nikakav metal. 1994. pišu novi materijal i Immortal ponovo odlazi u Grieghallen studio, te Abbath opet uzima palice, jer je Erik mjesec dana ranije dobio otkaz. Razlog - Abbath i Demonaz žele napredovati u glazbi, a Erik nema mentalitet ni vještinu da bi ih pratio. Album se zvao Battles in the North. 1995. je bila najbolja godina za Immortal, popularnost im raste nakon novog albuma, odlaze na prvu eupopsku turneju sa Morbid Angel-om, a kao bubnjar im dolazi Hellhammer iz Mayhem-a. Izdan je i prvi službeni video sa dvjema pjesmama (Grim and Frostbitten Kingdoms i Blashyrkh (Mighty Ravendark)). 1996. - već punih 6 godina Immortal ima problema sa bubnjarima. Ove se godine to mijenja. U proljeće 1996 bubnjar na dobrom glasu Horgh kontaktira Abbatha i Demonaza. Oni su čim su ga prvi put vidjeli u akciji znali da je Horgh pravi bubnjar za Immortal, a ipak im je trebalo šest godina da bi ga našli. Nekoliko mjeseci poslije prelaze iz Osmose Producions-a u Sigma Studios. Prelaze jer žele raditi na zvuku i istaknuti Demonazove solaže. 1997. izlazi novi album: Blizzard Beasts koji je potpuno različit od onih koji su izlazili dosad. Kasnije ove godine Demonaz ima užasnih problema s rukama. Jedno vrijeme nije mogao ni kosu oprati sam. To je bio problem, jer su trebali na turneju. Odgađali su je nekoliko mjeseci, a kad je više nisu mogli odgađati i Demonaz je, nažalost, odustao i izašao iz benda. Umjesto njega gitaru uzima Abbath. Naravno, bilo je puno odličnih gitarista, ali ovo je bilo pitanje stila. 1998. godine kao basista im dolazi Ares, inače basist Aeternus-a. Napokon ponovno odlaze na turneju, a bivši gitarist Demonaz se brine o menadžmentu. Ares je bio zamoljen da pređe u Immortal, ali on se odlčuje za svoj pravi bend Aeternus. Kasnije te godine je snimljen novi album, At the Heart of Winter, ali ovog puta u Abyss Studios-u čiji je vlasnik Peter Tägtren. On je kasnije kontaktirao Osmose Productions sa željom da Immortal slijedeći album snimi u njegovoj izdavačkoj kući. Kako ni Immortal ni Osmose productions nisu imali ništa protiv Immortal prelazi u Abyss Studios. 1999. u ožuljku je izdan At The Heart of Winter i on dokazuje da dolazi nova era Immortal-a. Promjenjena je donekle muzika, način na koji se ona stvara, logo, i ovaj put na naslovnicu albuma ne stavljaju sliku benda, već apstraktnu umjetnost. Ipak, uprkos ovim promjenama Immortal ostaje vjeran svojim korijenima. Prije same turneje na prazno mjesto basista dolazi Iscariah. Bend se dokazuje kao hiperproduktivan i već za 4 mjeseca imaju tekstove i sav ostali materijal za novi album. 2000. izlazi novi album, Damned in Black koji je brutalniji i teži od prošlog. Immortal u kratkom vremenu svoju muziku odvodi na viši nivo od svojih predaka. Ovo je njihov zadnji album u saradnji sa Osmose Productions. Nakon 9 godina suradnje Immortal u potpunosti prelazi u njemački Nuclear Blast. 2002. izdaju debi album u Nuclear Blast-u, Sons of Northern Darkness. Nuclear Blast je za taj album imao velika očekivanja - željeli su prodati 150 000 albuma o cijelome svijetu. Nakon toga albuma Iscariah odlazi iz benda, a zamjenjuje ga šveđanin Saroth. On i Horgh su zajedno svirali u bendu Pain. 2003. nominiovani su za Alarm i Spellmannsprisen (norveški Grammy), ali obje nagrade dobija Satyricon za album Vulcano. Immortal se, poslje 13 godina rada i sedam izbačenih albuma raspao u 2003. |
