Čovječuljak taj maleni
što na prste se pridiže
kroz pukotine duše
viri...
snove raspršene oblake
razbacuje u neredu...
zlurado se smijuć namiguje
pognutoj glavi
od nemira vlastita
što caruje
i u toj
vlasti uživa.
Uživa i prepliće
sunce i sjenu
noć i dan
dan i noć
...svih onih
koje tobom
okitila sam.
Taj maleni
što na prste se pridiže
...kroz pukotine duše viri
jato ptica nemirnih
ručica pljeskom poplaši
zlurado se smijuć
odnosi te ondje
gdje svaka priča
završava.
.....
Tamo gdje samo točka
ostaje.