Postoji mjesto..
postoji nada..
postoji svjetlost
drugačija od svih.
Tamo nema tebe
tvoga glasa
tvoga lika.
Tamo niti mene nema
tek naznaka da smo
nekada....
bili.
Nema nas.
Pa opet ja....
Ja te još uvijek
sanjam.
Sanjam te u javi
u svakom novom danu
što u slijedu bez kraja
dolazi.
I u snu te sanjam
snu u kojem ne bih htjela biti...
ne bez tebe...
bez tvoga lika
bez tvoga glasa.
Znam da postoji mjesto
postoji svjetlost
i ponekad znam
Jednostavno znam..
život je kratak ..
i jedan.
Vrijedi li?
Sanjati tebe
u snu
u kojem te
...nema.
Neću
o tebi pisati.
Niti riječi
trošiti više.
Ti buntovni čovječe
što otišao si
odavna već...
Niti misliti o tebi
više neću...
niti sanjati...
snova nemam
i ne želim.
Novi dan u njedra
me privija....
korakom bez tebe...
I njiše polako..
Dan
sumoran kao noć
u smiraju pred oluju.
Ne pružaj
taj topao dlan
na kojemu sam uljuljkana
sanjala u laži.
Ne govori
ne govori....
samo odlazi.
Ti buntovni čovječe
što otišao si...
odavna već.
Kiši
u beskonačju..
..i ne prestaje.
jer ljubav moju
što odlazi
nestaje
krijem od sebe.
Zaboravljam jučer
bježim od tebe
u tišinu...
u tugu...
u samoću.
Ti si ono nešto...
moje...
tajno...
trajno...
Bježim od tebe
odričem se
sebe...
Tuga i ja
dvije prijateljice
nerazdvojne.
Neka kiši
danas,
sutra i
ponovo.....
Više te nemam
...kraj priče...
.....gotovo.