Sakupi sjećanja.. tvoja i moja... u naramak onoga što se prošlosti naziva. Sakupi dane tvoje i moje... Izblijedjele. Potrošene. Nepovratne. I same. Znali smo... kraj dolazi. Iznenada. Nepozvan. Znali smo i smijali se usudu u lice.. Tako hrabro i tako oholo. Sakupi ono što se ljubavi naziva... kažem.... ....samo se naziva. I nakloni za kraj. A znali smo.... .......kraj dolazi .

- 22:29 - kom 1 - print - #

Svima koji navrate na moj usamljeni blog.....želim Sve najljepše za Božić.....malo više ljubavi ....ljubav ipak pokreće svijet. Japanci?? Kaj onda...pjesma je super!!!

- 09:59 - kom 4 - print - #

I ne vidiš.... Znam ...nisam više ta koja te može oteti od sna. I ne vidiš..... u oholosti svojoj putuješ.. a ja... nestajem... poput noći tihe, što utjehu ne donosi. Šapnuti ću usnama nijemim.. ne borim se više za tebe smisao ne nazirem a i nema ga.... sada..... odustajem... Ostati svoj... ima li išta teže?

- 19:21 - kom 14 - print - #

Važna je reputacija...

To izgleda otprilike ovako..... Čim zora zarudi i prve sove šibnu u duplje,našušure perje i zapadnu u spokojan san....doleti on....naša leteća purica. Zakaj purica??? Zato kaj je tak lepi tusti od pustih namirnica koje mu stoje na raspolaganju....pravi razmetljivac i napuhanko. Nakon podužeg vijećanja naše male komisije sastavljene od tri člana...ne računajući na sitnog predstavnika pernate vrste kojega se ionako ništa ne pita...donijeta je konačna odluka o sastavu menua za gore spomenutog tetrijeba.... Dakle gospon golublje vrste može se pohvaliti da ga svakim radnim danom osim blagdana i petkom na tanjuriću desno od partviša,čekaju raznovrsne golublje delicije koje mu usput budi rečeno daju sasvim krasnu blješčeću boju perju. Nađe se tu svega i svačesa...ponekad i pokoji čevap zaostao od prethodnog vikenda...no sa time se zaista dosegao vrhunac hranidbene farse...jer ruku na srce koliko se još taubeka može među svojom ptičjom rajom pohvaliti da je ručal čevape....bez somuna. Dakle jutro počinje unaprijed zacrtanim slijedom negdje u svemiru..... On doleti,bolje reći stropošta se na prozorsku dasku,važno prošeće poput pravog gospona u fraku i pomalo pali motore gugutajući ....doskora se razvije poprilična buka što hoće reći....."Hej gazdarice ,gdi je moj doručak molit ću lijepo,kaj hoćete da mi se smije ona grupa luzera koja skuplja danonoćno mrvice sa travice?". Da zaista ne smijemo staviti na kocku bitnu stavku,da je reputacija našega "piceka" ipak vrlo bitna stvar u životu svih nas...stoga sam se ispričavajući sveudilj naširoko i nadugačko obavezala da ću itekako paziti da ga jutrom dočeka tanjurić pun slasnog zrnevlja uz dodatak svježe izvorske vodice iz vodovoda u plasičnom poklopcu nes kave (onom većeg volumena,jer takav dasa nije od malog gutljaja narafski). Nakon što nabaca štošta u gutu, poradi na tekućem pitanju, otčija i strese perje, prošeće levo-desno balkonom, požali se na suputnicu da je lijena i niš doma ne dela osim kaj sedi na gnijezdu i prevraća buduće potomstvo ,protračamo malo susjede,pretresemo dnevne događaje,popljujemo uzduž i poprijeko političku situvejšn u zemlji i šire te si lijepo mahnemo i pozdravimo. Zatim ga još dugo dugo ispraćam pogledom,mašući rupčekom...koji čudne li slučajnosti ima nacrtanog goluba....sa....već pogađate..... krasnim bleščečim perjem.

- 11:21 - kom 6 - print - #