Udomljavanje djeteta
Treba li zakonom dopustiti posvajanje i udomljavanje djeteta istospolnim zajednicama ?
Mnogo se po ovom pitanju ovih dana raspravljalo na sastancima vladajućih, a već su i neki blogeri iskazali svoje mišljenje.
Mišljenje vladajućih o ovoj delikatnoj temi, po kojem će i uslijediti konačna odluka o odobrenju istospolnim zajednicama da udome ili ne udome ostavljeno dijete, je jednako nebitno koliko je i bitno. Naime, većina nas Hrvata koji i dalje živimo u Hrvatskoj ima primitivno razmišljanje o raznim stvarima i situacijama, pa tako i o ovom pitanju koje je za nekoga od životne važnosti.
Neporeciva je istina da je po prirodi potrebno dvoje, žena i muškarac, kako bi se osnovala obitelj. Sve i ide po tom prirodnom putu, ali sve do jednom. Onda se dogodi nekakav "kratki spoj" koji prouzrokuje lavinu drugih problema. Najprije se stalo na stranu istospolnim partnerima donijevši Zakon o istospolnim zajednicama, a sada se tim zajednicama žarko želi oduzeti pravo na roditeljstvo. O tome se trebalo ranije razmišljati, ali tko smo mi da sudimo i osuđujemo ?
Vratimo se par koraka unatrag.
Jednog dana se dogodi da žena zatrudni s muškarcem i sve bude idealno do dana kad jedno od njih odluči da nije sposobno ili ne želi biti roditelj djetetu koje je na putu. Tada onaj drugi, ukoliko nije dovoljno čvrst, podliježe psihološkom pritisku i radi veliku pogrešku. Po porodu se odriče djeteta i šalje ga u dom za nezbrinutu djecu (siročad) ili još gore i nezamislivije, odluka pada na pobačaj.
Izuzev takvog slučaja, imamo i slučajeve kada biološki roditelj zdrastveno nije sposoban biti roditelj, te mu se dijete oduzima i odnosi u dom za nezbrinutu djecu. Da sad ne dužim i ne ulazim u velike analize, što se događa sa djecom u domovima ?
Djeca u domovima nemaju ni jednog mamu, a niti jednog tatu. Ovisni su o državi i poreznim obveznicima, bez one roditeljske ljubavi koju imaju djeca izvan domova. Odrastaju u drugačijim uvjetima i već tada im se ucrtavaju bitne stvari u životnom putu. Neki od njih će postati velike osobe, a neki neće biti te sreće. To je jedino bitno i jedino što je najbitnije u cijeloj ovoj temi.
Da li će dijete imati dvije mame ili dva tate je posve nebitno i u neku ruku apsurdna stvar, ukoliko pogledamo što se s većinom djece iz udomiteljskih domova događa. U pubertetskim i prvim godinama nakon puberteta se odaju kriminalnim radnjama poput sitnih krađa koje kasnije prelaze na teže zločine poput teških krađa i razbojstava.
Dakako, netko će reći da sve to proizlazi iz kućnog odgoja. Slažem se, ali kako će se netko naviknuti na život van doma, a u domu je proveo recimo 12-15 godina ?
Naviknuti će se mnogo teže i naviknuti će se samo oni čvrsti, dok će ostali krenuti lakšim putem kroz podzemlje kriminala.
Zbog toga mi je sva ova priča o udomljavanju djece od strane istospolnih zajednica jedan hrvatski apsurd velikog razmjera.
Moj odgovor na pitanje s početka teksta je, dakle, da se istospolnim zajednicama zakonom odobri i omogući pravo na roditeljstvo, ali pod posebnim uvjetima koji bi trebali odrediti i dati odgovor da li su članovi te istospolne zajednice sposobni odgajati dijete u skladu sa svim zakonima Hrvatske i u skladu s djetetovom dobrobiti.
Ukoliko jesu, s blagoslovom neka udomljavaju i posvajaju koliko god djece žele i za to imaju mogućnosti.
Ukoliko nisu, žao mi je, zahtjev takvima beskompromisno odbiti.
Oznake: udomljavanje i posvajanje djeteta, istospolna zajednica, obitelj, djeca, siroče, krim milje, kriminal, podzemlje kriminala, sitna kaznena djela, teža kaznena djela, razbojstva, dječja radost., dobrobit svakog djeteta, zakon o istospolnim brakovima, zakon o posvajanju i udomljavanju djece od strane , udomitelji, mama, tata, roditelji, roditeljska skrb, državna skrb, Republika Hrvatska, porezni obveznici
|
