Dalibor Onlain

Madjari imaju 25% + 1, nece moci izravno
INA je djelomicno prodana strancima. Nece se moci pritiskom na kompaniju dobiti puno bolje uvjete. Ali posredno, pritiskom na pojedine kriminalce unutar kompanije, prijetnjom temeljite policijske istrage, mozda ce moci doci do sporazuma, da jedni druge ne diraju pa da se cijene smanje. Jer to je u interesu vlade, da pokaze sto moze. Ekonomske logike tu nema. Hrvatska inace nema dovoljno vlastitih izvora, pa vecinu nafte uvozi. Naftna kompanija INA je ranije provodila uspjesnu strategiju istrazivackog ulaganja u zamjenu za koncesije. Tako su postojale koncesije u Angoli, Albaniji, Rusiji a danas u Siriji. Na zalost, zbog lukavo iskazanog financijskog interesa dijela uprave kompanije INA uglavno su sve koncesije, iako su nasom ludom srecom bas sve davale izdasnu i jeftinu naftu, naprosto propale. Danas su bivsi direktori kompanije INA medju najbogatijim Hrvatima. Posjeduju osobnu imovinu koja nekoliko puta premasuje sumu svih isplacenih placa koje su ikada primili, sto svakako potvrdjuje da su imali i dodatnih prihoda tokom svog radnog vijeka. Drugi problem je kriminal pri izvozu (ali i tranzitu) preradjene nafte Jednostavno, cisterna iz INA-e izadje s urednim papirima za izvoz. Na izvoz nema niti PDV-a, carina ili trosarina. Papiri, zahvaljujuci nasoj carinskoj sluzbi, potvrdjuju se na granici kao da je cisterna izasla, dok se cisterna iskrca na nekoj od benzinskih pumpi. Prodaje se za cash, kao i normalan benzin. Zarada je ogromna. Kompletna carina, PDV i velike trosarine dijele partneri iz INA-e, pridruzenih firmi, prijevoznici, carinici s malim placama i vlasnici i djelatnici benzinskih pumpi. Oni koji bi trebali kontrolirati sve to, nista ne poduzimaju. Tako jedino u Hrvatskoj pada sluzbena potrosnja motornog benzina i trosarina za vrijeme turisticke sezone, iako je nekoliko stotina tisuca vozila vise na cesti. Barem nekoliko stotina osoba je mjesecno u tom lancu srece.