nekako nadolje
od glavne osi
od tuge primjećujem male stvari, i još:
male pokrete i male zvukove
"sada više nećeš razmišljati ništa od toga
nego nešto skroz drugačije"
govorim si
ali prolaze stalno isti ljudi u paru
i stalno ista djeca
stvari živi tvoj klon, osim kad te boli
(onda znaš da si ti)
ukratko: ne znaš baš postojati
pa mrcvariš stvaranje
odrađuješ jezik
mrštiš se
sve nešto ispašta
u vremenu
21:22 - { 0 } Komentiraj
-
On/Off
|
|