imaš sad taj mozak i to je u biti to
srijeda, 01.08.2018.

u slavoniji je bilo manje komaraca, kako je to moguće, a bili smo u prirodi s dva psa koji se zovu po tropskom voću. jedan je stalno kopao rupe i jeo zemlju
konstantno smo pričali kreštavim glasom tetaka iz vojvodine koje govore samo zihere
prvu noć probudila sam se i jedno vrijeme nisam znala gdje sam
u globalu stalno razvlačila neke mačke i govorila im stvari kao
di si
i to
prijateljev mlađi brat sletio je u kanal pod ručnom i nitko to nije doživio kao glupost
majke su bile ponosne
na svoje pijane sinove
alfe
a frend pljuvao i psovao mlađu djecu
- stvari meni bliske
onda su ga izvlačili traktorom

danima je dj nešto poručivao pjesmama, ali mene nisu zanimale ni te pjesme, ni ti tekstovi (ne zanimaju me ni te pjesme, ni ti tekstovi)
imamo potpuno različita polazišta, utvrđujem to u onih zadnjih sat vremena
dok kupimo čikove i boce
sad smo samo ljudi, nismo više najveći

ja sam najveća drugdje, oni nigdje -
to je tako. onda svi umremo

kad sam zatvorila oči, nešto je bilo jako sitno i u daljini

u međuvremenu, ubio se još jedan dečko iz kvarta

ostali dečki posipali su mu lijes

pogodi čime

vani je vruće

kroz city prolazi treba u grudnjaku

12:05 - { 0 } Komentiraj - On/Off


🔍🍩🗞