vrući čaj s limunom, keksi i razmišljanja
Bicycle, bicycle, bicycle
I want to ride my bicycle, bicycle, bicycle
I want to ride my bicycle
I want to ride my bike
I want to ride my bicycle
I want to ride it where I like
You say black, I say white
You say bark, I say bite
You say shark, I say hey man
Jaws was never my scene
And I don't like Star Wars
You say Rolls, I say Royce
You say God, give me a choice
You say Lord, I say Christ
I don't believe in Peter Pan
Frankenstein or Superman
All I wanna do is
Bicycle, bicycle, bicycle
I want to ride my bicycle, bicycle, bicycle
I want to ride my bicycle, I want to ride my bike
I want to ride my bicycle, I want to ride my
Bicycle races are coming your way
So forget all your duties oh yeah!
Fat bottomed girls, they'll be riding today
So look out for those beauties oh yeah
On your marks get set go
Bicycle race, bicycle race, bicycle race
Bicycle, bicycle, bicycle
I want to ride my bicycle
Bicycle, bicycle, bicycle, bicycle
Bicycle race
You say coke, I say caine
You say John, I say Wayne
Hot dog I say cool it man
I don't wanna be the President of America
You say smile, I say cheese
Cartier, I say please
Income tax, I say Jesus
I don't wanna be a candidate for Vietnam or Watergate
Because all I wanna do is
Bicycle, bicycle, bicycle
I want to ride my bicycle, bicycle, bicycle
I want to ride my bicycle, I want to ride my bike
I want to ride my bicycle, I want to ride it where I like
lijepo je biti dijete....
Ponekad mi ljudi govore kako sam djetinjasta i kako se ponašam kao dijete, kao da imam 5, a ne 17. Uglavnom mi to u takvim situacijama nije drago, ali kada bolje razmislim...
Lijepo mi je biti djete...
Nedavno sam sa frendicom razgovarala o ljudima iz osnovne: dvije su abortirale, dvoje njih je postalo teškim narkićima, jedna se zaručila i živi sa novim zaručnikom i tako u nedogled. A onda pogledam sebe, moje glavne životne brige su škola, tu i tamo poneka glupa zaljubljenost i eventualni nedostatak para da odem na Urbanov koncert u Tvornicu... i to je sve. Ne živciram se hoću li ili neću abortirati, što će starci reći kad im kažem da sam trudna, hoću li uspjeti nabaviti dovoljno para za još droge, hoću li spasirati boju kauča i zastora i hoće li moj zaručnik napokon naučiti da prljave čarape idu uprljavi veš.
Ja dođem doma iz škole, nazovem Martu i histerično joj prepričavam kako mi je On danas u školi rekao "Bok!", nagovaram Luku da idemo na tečaj plesa, radim zvijezde po nogostupima i nosim naočale koje izgledaju kao one gay američkih policajaca i imaju jedno razbijeno staklo (uostalom, tko kaže da staklo na naočalama mora biti cijelo?!). I stvarno mi je lijepo. Sretna sam. Tu i tamo napravim pokoje sranje, tjedan si dana razbijam glavu time, a onda prođem preko toga jer, Bože moj, život ide dalje. Imam vremena u starosti se zamarati tako glupim stvarima, ovo je vrijeme za uživanciju...
Mogu reći da sam ponosna na to što sam još dijete, ono u srcu, u tjelesnom sam se smislu već davno razvila (nažalost, sumnjam da ću još rasti u visinu, pa sam se lagano pomirila s činjenicom da sam dosegla svoj vrhunac u tom pogledu). Iako imam još manje od pola godine do punoljetnosti, koju svi tako s nestrpljenjem očekuju, a ja joj se toliko i ne veselim, svečano obečajem da ću ja zauvijek ostati dijete. Dijete koje će uvijek biti spremno praviti vjenčiće od tratinčica, srkati sok i plesati na Spice Girls-tipa slatkaste pjesmice... jer baš mi je lijepo...
TEŠKI ZRAK
Od kuda da se danas pođe?
U sobu uđe moja majka
sjedne
i gleda u me nijemim pogledom
Ja puštam knjigu, izlazim iz kuće
Na rubu crnih polja izmeđ crnih stabla
crveno mrtvo obješeno sunce
Ja stanem nasred ceste
i kriknem
iz svih snaga
A.B. Šimić
pula...
Ovaj sam vikend bila u Puli na susretu hrvatske katoličke mladeži i bilo je baš lijepo. Cijelo je vrijeme pičilo sunce i nije bilo ni k od one kiše koju su svi prognozirali....
Fakat ne znam šta da još kažem. Nije baš bilo događaja koji su se posebno isticali. Sve je bilo lijepo i umjereno. Dobra ekipa, puno pjesme, trbuhobolje od cerenja i uobičajene sitnice...
Jučer napokon odrađena kava s Marcem i ekipom... nakon 6 mjeseci... napokon...
U početku lagana zajebancija, a onda žustra rasprava o zlostavljanim ženama i ptsp-u, a nakon toga totalni cer i gušenje u pici.
Moj osjećaj da mi je krv kipuća, potreba za trčanjem i napadaji euforije... dugo ih nije bilo...
=) <-smajl (smajlom protiv lošeg vremena)
