The Joker and the Fool - Daemonary - Blog.hr

The Joker and the Fool

utorak , 24.08.2004.

Uzmem sve demone kao karte.. promješam špil...
I nekako uvijek završim sa dvije karte više nego što sam počeo. Pogledam te karte viška.. prazne.. izbacim ih.
Promješam ponovno špil.. pa ga otvorim. I opet imam dvije prazne karte viška.
Pa smješam čaroliju.. par tajnih šaptaja.. i odjednom se nazire smisao.
Promješam špil.. naravno dvije karte više.. ali ovaj puta nisu prazne... umjesto slike kakvu sam nacrtao na svaku drugu kartu.. ove dvije karte su zrcala.
I ne sviđa mi se što vidim u njima... pa prizovem Lažova.. dam mu pero.. i on ocrta moj odraz na zrcalu.. doda detalj ovdje, sakrije detalj tamo.. osmisli novi par demona.
Promješam špil...
Umjesto demona na zrcalu izvlačim dva Jokera..
Čudno.. nisu nacrtani mojim stilom. Dva brata blizanca.. potpuno identični.
Tek kad bolje pogledam vidim suptilnu razliku.
Jedan cer je samouvjeren, drugi tek sakriva nesigurnost.
Jedan ima prepredeni sjaj u oku, u drugom je odraz toga sjaja.. zbunjen.

Okrenem karte u rukama.. naličje je isto kao i kod svih drugih..
Lice... više nije tamo.. samo prazne karte
U jednoj.. na trenutak mi se učini da u bjelini papira nazirem bjelinu zubi.. bljesak podmuklog osmjeha.

Bojim se da moje lice odražava onaj drugi.. identični.. zbunjeni

komentiraj (1) * ispiši * #

<	kolovoz, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

o demonima koji me proganjaju..
o noćnim morama..
o prokletstvu.. jer sam jednom anđelu slomio srce
... i o crnim krilima

Linkovi

ona druga priča koja je potakla sve ovo.. pa onda još jednom.. moj mali zaklon ispod neba (op. 8 g. kasnije, moja žena i mama mojoj kćeri)

slike iz jednog svijeta koji bi trebao biti savršen ali je osuđen na ljude.. i tek san.. o čovjeku koji grli ogromno srce (op. 8 g. kasnije, dizajn koji sam joj složio davno se raspao, ali blog je još uvijek divan)

prijatelj koji je previše puta zaslužio da uvrstim njegovo ime u svemu što napravim (op 8 g. kasnije, vjenčani kum, nismo razmjenili riječ već 5 godina)

i stranac koji nekom čudnom igrom slučaja drži ogledalo ovom mom skrivenom i smušenom svijetu (odavno mrtav i obrisan blog)

pretraži daemonary

Loading

Nedostaje mi...

Na jastuku... Bdim na ponoćnoj straži kao stari posustali ratnik Kom svaki put od riznice neba jedva zapadne mesečev zlatnik... Pod oklopom drhti košuta plaha večno gonjena tamnim obrisima straha Koja strepi i od mirnih obronaka sna... Nedostaje mi naša ljubav, mila... Bez nje se život kruni uzalud... Nedostaješ mi ti, kakva si bila... Nedostajem mi ja... Onako lud... Ja znam da vreme ne voli heroje... I da je svaki hram ukaljalo... Al meni, eto, ništa sem nas dvoje nije valjalo... Kad potražim put u središte sebe, staze bivaju tešnje i tešnje... I skrijem se u zaklon tvog uha kao minđuša od duple trešnje... Al uspevam da jos jednom odolim da prošapućem da te noćas ruski volim... Šta su reči... Kremen što se izliže kad tad... Nedostaje mi naša ljubav, mila... A bez nje ovaj kurjak menja ćud... Nedostaješ mi ti, kakva si bila... Nedostajem mi ja... Onako lud... Ja znam da vreme svemu menja boje... I da je silan sjaj pomračilo... Al meni, eto, ništa sem nas dvoje nije značilo... Ponekad još u moj filcani šešir spustiš osmeh ko čarobni cekin... I tad sam svoj... Jer ma kako me zvali ja sam samo tvoj lični Harlekin... Ponekad još... Suza razmaže tintu... I ko domina padne zid u lavirintu... Tako prosto... Ponekad još stignemo do nas... Nedostaje mi naša ljubav, mila... Bez nje uz moje vene puže stud... Nedostaješ mi ti, kakva si bila... Nedostajem mi ja... Onako lud... Ja znam da vreme uvek uzme svoje... I ne znam što bi nas poštedelo? Al meni, eto, ništa sem nas dvoje nije vredelo...