Mali privatni rat

ponedjeljak , 02.08.2004.

I sjedimo tako nas četvorica.. starac, i čovjek, i mladić, i dječak.
I prepiremo se oko smisla života.
I oko boja, mirisa i okusa ljubavi.
Oko „trebalo bi..“ i „ne bi trebalo..“ i pokušavamo zaobići „moralo bi se..“ i „ne bi se smjelo..“
Tek na trenutke mladić se usudim zagledati čovjeku i starcu u oči i naslutiti što mi donosi budućnost.. naslutiti prošlost sebe starca.
Ali nema nade da ću nešto ispraviti, koliko god se gordio da sam bolji i da ću ja bolje.. to je moja prošlost. Svoje greške sam već počinio.. sad još samo čekam da vidim koje su to i koliko su me skupo koštale, jednom kada sam ih počinio.. sutra.
I sjedim i prepirem se...
Između sebe razvlačim uže i natežem se sa sobom.
Stvaraju se privremena prijateljstva između mene.. urotim se sam sa sobom protiv sebe i odlučim da si neću reći ništa o tome.. pa nek crknem u neznanju kad si nisam htio pomoći kada mi je to trebalo.
I tako ponekad, tu negdje se pojaviš ti, i ja sam odjednom ujedinjen.. svi ja smo za tebe.
To naravno kratko potraje jer ja postanem ljubomoran na mene pa ja stajem sebi na prste i podmećem si nogu, udaram se laktovima u rebra, čupam se za kosu.. kada se slučajno srušim na pod i kada se učini da ću konačno pobijediti, ne mogu si dozvoliti poraz pa se grizem za gležnjeve i zadajem si niske udarce samo da ne bih stigao do tebe prije mene.
Ti sve to, naravno, gledaš u čudu i misliš si „koji je on idiot“, pa se brže bolje skloniš i makneš se što dalje od mene.
Tad opet sjednemo ja, ja, ja i ja, pa krivimo jedan drugog i same sebe što se ne možemo dogovoriti, i dijeliti, i odigrati sve to skupa kako spada, nego nasjedamo na takve provokacije...
Pa se nastavimo prepirati oko smisla života..
I oko boja, mirisa i okusa ljubavi...
Do slijedećeg puta.. kada ćemo opet složno ispasti budala samo za tebe.

A iz prikrajka nas promatraju zagrljeni nerođeno dijete i mrtvac.. jedan koji sve shvaća ali ništa ne zna.. i drugi, koji je sve naučio i sve zna, ali ništa više ne shvaća, ništa mu više nije jasno. Oni se smiješe.. jer sve je točno onako kako treba biti.

<< Arhiva >>