...cure i dečki...osobe i osobe
Hey, evo novog posta....s naslovom!!!
Kod mene nema ništa posebno novoga...ali eto, da se malo ispucam!!! Sad sam bila na blogu jedne cure...i to je bila kapljica...koja me je ponukala da pišem! Iz naslova možete predpostaviti o čemu bi pisala...Danas mi je doletio jedan stari feeling...ali na kratko...nije on tako čest kao prije...ali je bio tu. Ne bi htjela baš konkretno pisati o ćemu se radi...i praviti ikakav uvod...to je dio moje prošlosti...koja ima traga i sada,tu u mom životu, ali samo kao jedna nova, meni odavno, usvojena lekcija...ali, ja sam zajebala...i nisam to nikada htjela priznati...iako je to bilo davno-OK-DOSTA!!!!!!! Čitajte naslov...i?? Pa, to se svakome od nas prevrti po glavi...stalno nam tabloidi pune glavice o tome kako su dečki ovo i ono, a cure ono i ovo!!! Jedni s Venere, a drugi s Marsa...i slično...a to su čiste gluposti!!! Dobro, neke(većinom) zanimacije su nam drugačije...ali i oni testovi, tipa...kakav je on tip...mačo ili mekušac...kakva si ti osoba...na koje likove padaš...kako ga osvojiti...pospremi ih u ladicu...i ostala marketnička sranja...su jednostavno sranja!!! Ljudi su toliko postali ufurani u to...da su jednostavno počeli stigmatizirati jedni druge( poput robota-sivi-crni-bijeli-ljubičasti....)....a prije svega zaboravilii da smo svi mi samo OSOBE!!! A što je s ljubavi?? Zašto još nitko nije to definirao??? Zašto pjesnici koriste metafore...umjesto da kažu točno ono što misle??? BOJE SE!!! Znaju, slabi su ako su iskreni...ukratko...najebat će!!! I s prijateljstvom je ista stvar...i nema dovoljno iskrenosti...zbog straha...za koji smo si sami krivi...mi sami smo dobre ili loše osobe( i jedni i drugi mogu biti vragovi...)...i zato mrzim kada mi cure nabace spiku...muška šovinistička svinja...zbog toga što je lik rekao odmah što misli...bio je iskren i najebo je!!! A koliiko puta je cura svojom neiskrenošću zajebala...pa nikom ništa... a bilo je i obrnutih situacija a i kombinacija..i evo ga, možda sam blizu zaključku...svi mi imamo mane...ali jedna najveća je strah od suočavanja sa onim što je, treba priznati i sebi, a i drugima...tako ćemo lakše živjeti...s tolikim razlikama...koje su samo površne...u svojoj prići ja nisam imala hrabrosti priznati...njemu....a u priči moje frendice...a radilo se, (i još se radi), o prijeteljstvu...jedna drugoj...i tako se ponašamo kao idioti...a isti smo...pa, drugi put kad napravimo sranje, ili bilo što drugo..kad osjećamo neš´...priznajmo...i olakšajmo jedni drugima...a nemojmo se praviti i stavljati krinke super heroja...jer smo tada najveće kukavice...ili još gore, sve stavljati pod objašnjenje da je on tipično muško...ili tipično žensko...nema toga...post nema glavu, ni rep, ali tu je nekakav sadržaj...izmješan...ljubav i friendship...ali ne idu oni jedno bez drugoga...SVI SMO MI SAMO OSOBE...znam da to svi znate...ali morala sam makar malo danas..se ispucati...
.....pozzich....svima....Dei, Mariji, dudi&jerki, neshvaćenoj, maloj punkerici, velikoj gangsterici,Pupsi,˝povijesnom komentatoru˝...ma svima...i onima na moru...i na kopnu...
...svima BIIIGGG KISSSS
P.s.jedva ćekam sutra...jeeeeeeeeeeeeeee...heheheheheehehehehehehhe
;ma,joooj, voliiim tu zenskicu
