|
Daklem, ponukana molbama silnih ob(l)ozavatelja, odlucih se ukazati na blogu. Nek se zna da i ja disem. Na skrge, doduse, ali ipak disem. I to je nesto.
Za one koji su se pitali sto sam radila proteklih dana kad su grizuci nokte na rukama, a potom i na nogama dolazili na moju stranicu trazeci pojmove tipa "seks s vlastitim sinom" i slicno, da ne ostanu razocarani...dakle, zadnje vrijeme bavih se shoppingom. Uglavnom. Ne onim tipicno zenskim tipa kupi gace, carape, grudnjak (iako je i toga bilo, da ne bi bilo zabune), ali ovoga puta intenzivno sam kupovala tehniku. Ja. Tehniku.
Ali, krenimo od pocetka. U subotu, dana neznamkojegalipreddvatjedna, moj dragi i predragi monior je izdahnuo. Otisao na vjecni pocinak. Medju svoju bracu monitore negdje na otpadu. U petak primjetih njegovo kasljucanje, naime, posred ekrana pojavila se jedna bijela crta, ali nakon reanimacije, uspjesno je vracen medju zivi svijet. Anyway, u subotu krenuh ga pokrenuti da vidim sto je novoga u blogovskom i inom internetskom svijetu. Ali, bilo je prekasno. On je davao jos samo posljednje znakove zivota putem bijele trake preko ekrana...i tada je sve bilo gotovo. Svrseno. Finito. Molim minutu sutnje za moj pokojni monitor. 
Toga istoga dana, moj dragi otac i ja otisli smo u nabavku nasljednika. Nije to lak posao. Naci dostojnog nasljednika mom starom prijatelju monitoru. Ali, odvezosmo se nasim bolidom (s kojim je moj gospon otac netom prije toga malo poljubio guzu jednom drugom auticu, ali, b(l)oze moj, sta sad, i autici imaju pravo na ljubav), daklem, da ne skrecem s teme, odvezosmo se mi do trgovackog centra (necu reci kojeg, ja ne reklamiram, ako oceju reklamu, neka platiju, molim lepo, prosim fino, nema dzabe ni u stare babe i ja opet skrecem s teme).
I tako, udjosmo mi tamo i tada sam ga ugledala. Stajao je medju ostalom bracom monitorima, ali ja sam ga odmah prepoznala, i suzica je kanula i dosla sam do njega kao Huanita do svog Hose-nesto i rekla "moj si"  . A on se nije bunio. Tada smo pozvali barbica sto tamo radi, on ga je predao u moje ruke (monitor, jel'te) i otisli smo do tete blagajnice da ozakoni nasu vezu. I sada pred b(l)ogom i pred zakonom kuce koja izradjuje one male plasticne kreditne karrtice, monitor pripada meni. Moj je. Ah, srece i veselja, sad vas sve bolje vidim!
To je bila prica o jednom shoppingu. Drugi shopping je pao ovu subotu (olitiga jucer). (My god, pa ja samo subotom sopingiram, mislim da mi treba zakonom zabraniti shopping subotom). Dobila sam prospektic od mog dragog mobilnog operatera da zamijenim svoje club bodove i nesto kunica za novi mobitel. Od ponudjenih odabrah onaj najljepsi, dostojan da mi bude pratilac. Crveni. A sada dok je uzbudjenje na vrhuncu i dok iscekujete da kazem koji je to mobitel, jos cu vas malo drzati u neizvjesnosti...and the Oscar goes to....(molim bubnjevi, situacija je krajnje napeta)...Sonyericsson K610i!!! Ah, sreci mojoj nema kraja. Danas smo se malo gledali, ocijukali, upoznavali i sad smo vec par.
A dobro se slaze i s mojim novim monitorom. Bas su se nekak skompali.
Eto. To je to. Bar mislim. Mogla bi ja jos pisati, ali necu.
p.s. Danchi, sunce moje jedino, ti si jos uvijek moje jedino sunce na velikom nebeskom svodu. 
|
nema tog decka/mladica/momka koji bi tebe zasjenio 
