DabRicA: zgode i nezgode jedne dabrice

Evo, Bozic je pred vratima, gradom vladaju prometni kolapsi i vrlo nervozne prodavacice. A i mene uhvati nervoza kad zapnem negdje u guzvi i treba mi sat vremena da se dovucem do kuce umjesto uobicajenih 15-ak minuta. Dakle, u predbozcno-novogodisnje vrijeme moj dragi grad se pretvara u nepreglednu rijeku ljudi i automobila (a i nervoznih vozaca, jer onaj osamstosedamdesetineki u redu je toliko nervozan da trubi pa misli da ce se na taj nacin guzva razic, a to obicno izazove lancanu reakciju) :-)
Dakle, vrijeme je darivanja (barem tako kazu) i svatko si nesto zeli. Pa tako i ja. Al vam necu otkrivat svoje zelje :-) nema to puno veze s materijalnim, ja sam oduvijek bila jednostavna sto se poklona tice-cvijetak ili cokoladica i ja sam sretna ko mala beba. :-)
A najprije od svega zelim i sebi i svojim sugradjanima da se malo srede...dajte ljudi, pa sta ako je Bozic? Pa ne morate sad za Bozic nakupovat hrpetinu poklona svima od svojih ukucana pa do tete sluzbenice u banci jer vam je to tako fora (mislim, ok, ali ono, nije li to malo pretjerano?!)
Izgubio se bit Bozica. Nekad je to bio obiteljski blagdan i ljudi su ga provodili unutar obitelji i nije bilo nekih fensi darova i bogtepitajcegasve. Nije mi namjera moralizirat, necu rec da i ja nisam dosla ovih dana u napast pokupovat sve sto se nadje na policama i potrebno i nepotrebno...ali sam se suzdrzala...ne treba mi hrpa gluposti, sad morat trosit na druge gluposti. :-)
Ustvari, necu vise nista ni rec, glava me boli za poludit, pa idem odradit jos ova dva sata tu sto moram. :-)

I, ako se ne javim u medjuvremenu (a nadam se da ipak hocu), Sretan vam Bozic!

Pusa!