|
Eto, da jedan svoj post posvetim i ovoj slatkoj bestijici.
Bio je moja mala rozica. Dosao je u kucu za moj rodjendan 27.11.2002. Pred 3 godine. Svako jutro je skakutao po krevetu i bacao se i budio nas i zicao salaticu do iznemoglosti 
(moje iznemoglosti, ne njegove, on je mogao zicat danima bez prestanka). I veselio se kad bi netko doma dosao. Bio je kucna maza skoro pune 3 godine. A onda me zeznuo. Razbolio se i nije htio ozdravit. :-( i onda je uginuo. I to samo dva dana prije naseg rodjendana. A trebali smo ga skupa slavit. Uz obilje kolaca za mene i friske salatice za njega. :-( 
Al nista od toga...a bio je sladak za poludit. Cupavac. Razmazenko. Debeljko. Sve u jednom. 
A sad ga nema vise...i Juca se svako jutro pjobudi i nema majoga Smjadeka koji virka s kucice i ceka svoj jutarnji obrok. 
Tko ce meni sad za Bozic papat psenicu? Tko ce Kati ljubicice papat dok ona ne gleda? Tko ce brabonjat po kuci? I piskit kad mu se bas ne da ic doma? Tko ce se sada igrat Bubamare s Jucom i Nenom?!
Nema vise naseg majog Smjadeka. I za kraj, jedna pjesma Dobrise Cesarica (pomalo prigodna uz ovaj post):
BALADA IZ PREDGRADJA
Dobrisa Cesaric
Lije na uglu petrolejska lampa
svjetlost crvenkasto-zutu
na debelo blato kraj staroga plota
i dvije, tri cigle na putu.
I uvijek ista sirotinja udje
u njenu svjetlost iz mraka
i s licem na kojem su obicno brige
predje je u par koraka.
A jedne veceri nekoga nema...
a moro bi proc
i lampa gori
i gori u magli
i vec je noc.
I nema ga sutra, ni prekosutra ne,
I vele da bolestan lezi.
I nema ga mjesec,
i nema ga dva
i zima je vec
i snijezi.
A prolaze kao i dosada ljudi
i maj vec mirise.
A njega nema, i nema, i nema
i nema ga vise.
I lije na uglu petrolejska lampa
svjetlost crvenkastozutu
na debelo blato kraj staroga plota
i dvije, tri cigle na putu.
|
