DabRicA: zgode i nezgode jedne dabrice

Napokon su se i novine oglasile o ovom ukoru pred isključenje! Svaka čast profesorici Prijić-Samaržija, toj ženi bi ja zbilja digla spomenik! To je pravi profesor! Ta žena zna toliko studente zainteresirati za svoj predmet (filozofija za vas koji niste upućeni) da iako predavanja nisu bila obavezna, predavaonica je uvijek bila puna studenata. Ja sam prva i nakon položenog ispita u 5. mjesecu na predroku još dolazila na predavanja do kraja godine jer mi je bilo toliko dobro na tim predavanjima da ih jednostavno nisam željela propustiti.
Svaka čast svim profesorima, ali ako te većina učenika/studeneta ne voli i ne dolazi ti na predavanja ili tamo sjedi samo zbog toga što je to uvjet za potpis s izrazom vidljive dosade na licu, onda se zbilja trebaš zapitati zbog čega je sve to!
Sad ja neću ovdje raspravljati o svojim profesorima, iako i tu ima materijala i više nego dovoljno, ali ima ih koji stvarno nikada neće shvatiti da prisilljavanjem učenika/studenata na bilo što neće ništa postići.
Što se tiče ovog dečka iz Riječke gimnazije, ne da nije zaslužio ukor pred isključenje, nije zaslužio NIKAKAV ukor jer sve što je napisao zvučalo je vrlo simpatično. Očito je da njegov cilj nije bilo ni vrijeđanje ni klevetanje ikoga od navedenih profesora. I hvala Bogu da je dečko progovorio jer se napokon otvorilo i u medijima jedno pitanje koje odavno nije razajšnjeno. A to je smiju li učenici iznijeti svoje mišljanje o profesorima. Zašto ne?! Pa kvragu, nitko nije nedodirljiv, nisu profesori bogovi kojima se treba klanjati.
Dakle, budući moji kolege, spustite se malo na zemlju, dečko nije ništa loše učinio!