subota, 11.03.2006.

Daj mi vina da se napijem, daj mi čašu da je razbijem...

Tri tjedna su prošla od zadnjeg posta koliko mi se čini. U ta tri tjedna sam zaradio koji jedan komad i još nekoliko loših ocjena, izašao u grad i napio se ko svinja. Posljedice još uvijek osjećam jer sam od tad u nemilosti kod roditelja. Proći će njih to samo treba proći vremena da se slegne prašina.
Već neko vrijeme sam namjeravao napisati post ali počela je korizma pa sam se odlučio odreći interneta do vikenda. Stvarno ne znam o čemu bih pisao više na blogu. Sve teže nalazim teme za postove. Nadam se da će ovaj post na nešto ličiti.
Što smatrate pod pojmom budućnost? Je li moguće utjecati na njezin tijek ili je to sve već unaprijed određeno? Smatrate li da je moguće izvesti zamisao putovanja kroz vrijeme?
Mene sama činjenica da živimo u prošlosti navodi na razmišljanje. U prošlosti da... dok informacije dođu do nas i dok ih naš mozak obradi prođe vremena, za sliku je koliko mi se čini čak jedna sekunda. Ne čini se kao mnogo vremena ali kada pogledamo što se sve može učiniti za jednu sekundu ipak je to neko zaostajanje za stvarnošću. Što uopće možemo tada smatrati stvarnošću? Prošlost, sadašnjost, budućnost... labirint u kojem se uvijek vračamo na početak. Prosječan ljudski um nije sposoban da tako nešto shvati. Isto kao što je teško shvatiti da je svemir beskonačan.
Budućnost određuju naša djela i ne vjerujem da nam je sve zapisano u zvijezdama. Svaki naš postupak mijenja konačan slijed događaja. Sami kreiramo svoju budućnost i sami smo krivi za ono što nam se dogodi. Putovanje kroz vrijeme je fenomenalna zamisao. Uvijek kad se sjetim te teme razmišljam što bih napravio da mogu putovati kroz vrijeme, tj. kuda bih otišao. Bilo bi mi fenomenalno vidjeti kako su egipčani gradili piramide, način života u to doba, ove krajeve prije nekih 1000 godina, gledati sebe kako odrastam... khm... to bi bilo zanimljivo pogledati iz drugog kuta. Pogledati do koje bi razine došla tehnologija za par stoljeća al nisam siguran bil volio vidjeti sebe u toj budućnosti jer ipak volim živjeti u nekoj neizvjesnosti iako ju ne volim. Zanima me do kad će biti života na zemlji, koliko daleko u prošlost bih se mogao vratiti... i još puno toga. Razmišljate li vi ikada o tome? Eto ne mogu ništa više pametnog izvući iz glave.
A sad još malo mojoj dosadnoj svakodnevici. U zadnje vrijeme stvarno sam nekako loše raspoložen iako se to ne primjeti kada sam u školi jer društvo i sve... Nervira me više ovo fuckin vrijeme koje nikako da se ustabili. Ne mog izać u dvorište da se prošetam ako neam čižme do koljena. Jedva čekam da zasja sunce i da više mog i vani provoditi slobodno vrijeme i da napokon budem i malo bolje volje jer ću ovako izduditiiii. U životu inače je sve isto... isti ljudi, isti postupci ista razočarenja... već sam se navikao na to. Evo ne znam što više da pišem. Idem sada još malo gledat knjigu pa ću poslije na net i objaviti ovaj post.
Do idućeg puta sretno vam svima i c yaa...