proljev uvece (verbalni)

gluha tisina zvonkim glasom zove....
gluha od ljepote trenutka kojim misli plove...
carstvo moje duse pod njenim prijestoljem pociva,
prijestoljem na kojem sjedi carica moga srca...
ona.
jedna i jedina.
zauvijek.

ona.

kraljica mojih misli,
utjelovljenje dobrote
njezno bice, tako krhko...
toliko lijepo, da suze same teku
od pomisli da sam njen.
u njenom se pogledu topim
u ocima dubokim kao more gubim
bez nje nestajem, biti prestajem...

meki dodir i miris koze,
njezni pogled srne,
blaga rijec sto sve moze,
i najtvrdju stijenu da razbije...
i najhladnije srce da zagrije.

to je ona.

carica moga srca
na prijestolju od ljubavi sjedi,
upravlja kraljevstvom moje duse
a granice mu ne vidi...

opijen ljubavlju - to je on!
samo njen - to je on!
u pogledu njenom ljubavi punom
utapa se cijelim bicem
zedan od njenog dodira,
gladan njenih usana...
njen zauvijek - to sam ja....






laku noc ;)