mala svaštara

Cijelu godinu čekam ljeto.
Živim za te tople dane, jer bez obzira šta sam u Zagrebu već par godina još uvijek se nisam prilagodila na kontinentalnu klimu.
To je vječita boljka ljudi iz Dalmacije koji dođu u sjevernije krajeve.
Sa ugodnih 10 stupnjeva doći na neugodnih -15.
Šok! S godinama se taj šok smanjuje, ali još uvijek nije došao na pozitivnu nulu.
I onda dođe dugo čekano ljeto...
Juuupi!
To je prva reakcija. Svi izmužemo iz svojih kućica i ispijamo kave na Jarunu, Maksimiru i ostalim osunčanim mondenim mjestima.
I svi uživamo...
Do trenutka (ovo se odnosi na obične smrtnike kao šta sam ja koji nemaju nikakvo prijevozno sredstvo osim svoja dva izlizana stopala od pretjeranog cipelcuga) kada uđu u tramvaj i pljusnu ih silni miomirisi neopranih i smrdljivih ljudi.
Ok, mogu shvatiti da se po ovoj vrućini svi oznojimo, ali to nije takav smrad, to je smrad ustajalosti. Tu nisu u pitanju dani netuširanja, tu se radi o mjesecima!
Jel to zbog štednje vode i sapuna, straha od tuširanja, uživanja u vlastitom smradu ili se jednostavno ne vole prati?
Nemam pojma. To će mi (očito) ostati viječna enigma.

Da ne zaboravim spomenuti kako je za novije tramvaje (17) predviđena klima, ali kako to obično biva kod nas (čitaj: štednja je zlato), ona se gotovo nikad ne pali, pa ni kad je vani 40 stupnjeva.
Danas sam vidjela neki novi tramvaj na pokusnoj vožnji. Super izgleda, ali čini mi se da to ne garantira paljenje klime preko ljeta.
Živi bili, pa vidjeli...