Evo nakon mjesec dana ne pisanja posta
odlučila sam danas na putu za D.Trebarjevo ponjeti sa sobom laptop
pa ako me uhvati mala inspiracija da nešto napišem.
Mogu reći da me ovaj put tako iscrpljuje da ni sama ne mogu to vjerovati ,
ovaj naš bus vozi 20km na sat
tako da vjerujem da bi brže stigla ja nanoge laganim hodom od Kaštela do Trebarjeva
nego s busom al eto valjda ću i to nekako izgurati.
No to mi ne stvara toliku ajmo to nazvati tugu
koliko je stvara pomisao da se sutra navršava tužna godina dana
otkako su nas naši heroji napustili zauvijek
a uz to je žalosno da se istina još nije doznala.
U SPOMEN NA NAŠE HEROJE
KOJI ĆE VJEČNO ŽIVJETI U NAŠIM SRCIMA I MISLIMA:
Iza duge srest ću te ja
jer nebo vidi, nebo sve zna
ćuva mjesto za bolje od svih
da l' sam i ja jedan od njih
Iza suza još sunce sja
svijetlo dijeli dobro od zla
sto oluja, pobjeda sto
da l' sam i ja rodjen za to
Kroz sve moje dane i godine
samo srce imam da vodi me
i u mraku sam, vjerujem i znam
Ovo nije kraj, gore pogledaj
tamo piše drugo ime hrabrosti
ovo nije kraj, zadnji zagrljaj
sve dok za vas gore svijeće ljubavi
Sva je tuga svijeta u meni
a ja ne dam da me pobjedi....
NEKA IM JE LAKA HRVATSKA ZEMLJA , POČIVALI U MIRU ! AMEN
|