Čekam smrt, a do tad, još neko vrijeme ću se pokušat naviknut na život.
Ponekad mi dođe sekunda u kojoj mislim da mi je posljednji sat otkucan i da za nekoliko trenutaka prestaje moj život. U takvim trenutcima najčešće razmišljam o stvarima koje nisam napravila. Pitam se što bi bilo da sam drugačije postupila. Ali najviše me pogađa to što znam da sam u životu prolazila pokraj ljudi kojima sam mogla pomoći ali nisam...nisam iz istih onih razloga zbog kojih meni drugi nisu pomagali...iz sebičnih razloga.
Često se zapitam zašto još uvijek nisam otišla i saznala dali umirem.
Odgovor je uvijek isti. Ne bojim se toga da će rezultati dokazati moju skorašnju smrt. Mislim da se podsvjesno bojim baš suprotnog . Bojim se toga da sam zdrava. Da ne umirem. Lakše je propadati i misliti kako ti ionako ništa netreba jer češ uskoro umrijeti.
Netrebaš se truditi oko nikoga i ničega.
Nevolim se truditi. Bojim se neuspjeha. Najgori osjećaj je kad se zaista trudiš oko nečega i neuspiješ. To te ubije.
Ako ništa nepokušavaš, kad doživiš neuspjeh, nečeš se razočarati. Naprotiv, moći ćeš reći da ti ionako uopće nije ni bilo stalo do toga, a tvoja (ne)djela će to i potvrđivati.
Dakle, lakše mi je zajebavat se u životu i očekivati smrt.
Iako mislim da ću nakraju sama sebi prouzročiti smrt. Toliko ću je podsvjesno željeti da ću sama sebe ubiti.
Neznam dali sam još spremna na to. Nevjerujem.
Mislim da previše volim sve ovo.
Razmislim li malo bolje o tome, ako umrem, neću više moći očekivat smrt.
Izgubit ću svoju jedinu zanimaciju.
Al ja neočekujem smrt jer želim da me drugi žale i da bih bila jadna. Ne. Fuj. Boli me ku..c za druge i njihovo mišljenje. Želim smrt zato što znam da dolazi pa mi je lakše prihvatiti je nego se boriti s njom.
Smrt nemožeš pobijediti.
Možeš si je samo otežati.
Počnem li se sad liječiti, bit će mi samo još gore. Dobit ću nekoliko dana više na ovom odvratnom svijetu, ljudi će me žaliti, bit ću ovisna o raznim ljekovima i doktorima...potpuno neslobodna.
To je gore od smrti.
Ljepše je prestat nego utopit se u gomili.
Bar tako osjećam.
Da.
Čekam smrt.
A do tad još neko vrijeme ću se pokušat naviknut na život.
