još uvijek me oduševljava što, kad približim dlan uhu, čujem more
(nije praznina, nije...)

sunce bi moralo biti dodatno ispunjeno (pokretom) i dovoljno blizu da ga dodirujem prstom – izoštravam i maglim.
netko bi morao biti tužan. biram ženu sijede kose. prekrivena je džepovima, zabilješkama, ključevima, kartama. (vrijeme ne nosi jakne.) uspinje se starim zahrđalim stepenicama, ostavlja blatnjave cipele i kiša prestane kad zatvori vrata.



(welcome)

previše svega treba ispružiti
i ruku
i misli
i riječi
...

(na jeziku trepavice koje nisam otpuhala)