Upoznavanje ovitka mesa - Susret s djevojkom
nedjelja , 23.12.2018.Airola, Paavo O. - Gladovanje Uz Sokove
Click here: Upoznavanje ovitka mesa
KILDARE'S MUSIC PUB, VINKOVCI Genscherova 1, u PLUS-u. Jer, svak broji samo svoje mrtve, dok žrtve suprotne strane ne vrijede ni koliko vlastita krepana stoka.
The one line that will surely put a smile on every face is the new ATV, whose mighty 1. Njemačka za hrvatski turistički sektor predstavlja najvažnije emitivno tržište, s kojega Lijepa naša realizira najveći turistički promet.
Yachts Croatia No. 28 HR/ENG - Posebni gosti: Mladen Badovinac TBF , Stipe Mađor Hladno pivo , Ivan ©kvorc Antenat , Nino Kongo Koloritam... Ovo podugačko pismo pišem skoro dva mjeseca.
Izdavačka kuća Dhira Verlag, Gartenstrasse 34 8700, Küsnacht. Povijest će, gospodine, lagati kao obično. Shaw I nagrada II satirične pozornice MaxMinus magazina 2011. UVOD JEDNOG DEZERTERA Jasno je da su sve nacionalne mržnje i agresije izazvane iracionalizmom, a ne racionalizmom. Poštovani druže Babiću, Vaš rad smo primili. Uređivački odbor će imati sastanak za mesec dana. A onda članak ide na recenziju i dobiće te mišljenje. Prema tome na naš ž. Drugarski Vas pozdravljamo M. To su već bile godine kada tek idealisti ili glupani? Neka dijete vidi, sudjeluje, druži se i razgovara sa sebi sličnim zaljublenicima Uranije iz cijele zemlje. Radi njihove zaštite ne navodim mu prezime, a imena su im predstavljena tek akronimima. Isti postupak u slučaju ostalih osoba oduzeo bi knjigi svaki smisao. Ostaje mi tek da im se unaprijed ispričam za možebitne neugodnosti. Čak i naivčinama moje vrste stalo je do sigurnosti svoje djece; stoga smo — glede spomenutog propucavanja vlakova — u Beograd stigli JAT-ovim avionom. I tu počinje moje lično poznanstvo sa M. Dok je zemlja pucala po šavovima mi smo kući ponijeli možda poslijednje lijepe utiske iz na smrt osuđene domovine. Kako su nam M. Tako je sve počelo. Serija pisama koja slijedi naše su uglavnom M-ove i moje reakcije na slijed tragičnih događaja. Naši stavovi jasno su vidljivi iz prepiske, stoga ih ne bih komentirao. Razlike u stavovima prirodna su posljedica kako ličnih tako i etno-lingvo-kulturalno-povijesnih uvjetovanosti naših sredina. Da o goebelsovskim propagandističkim utjecajima inžinjera duša sa obiju strana — koji su i najminornije događaje znali prilagoditi i servirati svojoj raji sukladno vlastitim interesima i prohtjevima — ni ne govorim. Bili smo sudionici povijesti - nismo je pisali, samo smo vodili prepisku s namjerom da shvatimo i protumačimo si što se oko nas zbiva. A i ja sada samo pišem knjigu o tome. Na jeziku kojim smo se desetljećima služili ne sjetivši se izgleda zaratiti rad njega i sličnih trica i kučina koje nam žele servirati kao uzroke rata. O tome bi mogao posvjedočiti svaki otpušteni, samopenzionirani, opljačkani ili mizerno plaćeni rad t nik-djelatnik da mu — budimo dobrohotni — u etničke zastave lijepo upakirana glad nije paralizirala sposobnost razmišljanja. I to mu je, kao na pladnju, ponuđeno. Od samih početaka rata odlučio sam ni na koji način ne sudjelovati u njemu. Koja se ne uklapa u moje, a ne nabijeđeno, razlaganje povoda, uzroka i činjenica — u moje vlastite moralne standarde. Uostalom, tko recimo bezrezervno i dogmatski prihvaća Ustav — društvenu konvenciju dogovor podložnu promjenama u skladu sa situacijom, interesima ili 6 I nagrada II satirične pozornice MaxMinus magazina 2011. Sem mene lično, nitko ne može u moje ime donositi odluke koje bi me obavezivale u apsolutnom smislu. Ponajmanje one koje se tiču života i smrti. U tom smislu nastojao sam odgojiti i svoju djecu. Jamstvo, ako ćemo pravo, prilično sumnjive i ograničene valjanosti. Dezerteri su, još i danas, tabu-tema novostvorenih državica. Pričalo se o više no 100 000 hrvatskih i 200-400 000 srpskih mladića koji su svojevoljno završili s one strane granice, ne želeći sudjelovati u suludim činima svojih sunarodnika. Po meni, oni predstavljaju najkvalitetniji, najhumaniji i najrazumniji dio posvađanih balkanskih plemena. Ništa dalje od istine da su ostavili na cjedilu svoju zajednicu — oni jednostavno nisu htjeli učestvovati u njezinu ludilu. Tijekom cijelog rata M. Nema etničkih, rasnih, religioznih ili političkih razloga koji bi bili iznad ljudskosti, ljubavi i prijateljstva. O knjizi i o sudionicima rasprave koja se kroz nju provlači, vjerojatno će postojati različiti sudovi. Mene lično, oni ne zanimaju. Jedini sud koji bih uvažio je onaj koji bi shvatio kako i u divljim, barbarskim vremenima, ipak postoje ljudska bića koja ih — bez mržnje, uvažavanjem različitosti, međusobnim poštivanjem i iskonskom potrebom da si na razložan način objasne ma i ne bila u pravu zbivanja u koja su involvirana, djelujući protivno sveopćoj entropiji — čuvaju od totalnog raspada. Ne samo u formalnom, biološkom smislu. NAPOMENA Pisma su dana u originalu, bez gramatičkih i pravopisnih korekcija ili ispravki faktičkih pogrešaka. Kao takva ona još bolje odražavaju vrijeme nastanka kao i unutarnji psihički nemir, strepnje, nadanja, očekivanja i razočaranja njihovih autora. Kao i svakodnevne, opće i osobne uvjete rat, egzodusi, politički pritisci, smrti i rađanja, inflacija, redovi za kruh, blagdani, obiteljski ili profesionalni problemi, rođendani,... Knjiga nije književno djelo, sa svim formalnim uslovima koja ono mora zadovljavati, već prije dokument — isječak jednog bijednog intervala prostor-vremena. I takvim ga jedino treba shvatiti. Pisma se navode slijedom prvog označenog nadnevka pisanja. Prijatelji, iako se vrlo malo lično poznajemo, jer ste nas prijateljski primili i tako se ponijeli prema nama. Žao nam je što to nismo učinili ranije, no to je isključivo zbog financijskih i nikakvih drugih razloga — naime slike smo tek nedavno dali izraditi. Usprkos čitavoj gami fanatičnih vođa i generala koji su svojim ludilom zaslijepili svoje ne manje bistre, a čini se, na žalost, ipak mnogobrojne sljedbenike, nadamo se i vjerujemo da ljudi zabuljeni u eone, megaparseke i prapočetke stvari, vide dublje i u srca. Jednog dana ovaj kaos će se sigurno smiriti. Kojim god imenom tada nazivali stvari, bez obzira hoće li morati prijeći državne, republičke, pokrajinske ili tko zna kakve granice, ljudi poput sudionika proteklog BAV-a te njima slični će ih sigurno prijeći. Jedinke koje međusobno srodstvo nalaze ne po jeziku ili naciji, teritoriju, historiji, kulturi, ideologiji, vjeri ili rasi već po srcu, duhu, poštenju, istini, ljubavi, suosjećanju, moralu, širokogrudnosti, prijateljstvu, znanju, kreativnosti, dobroti, ljudskosti,... Jer za njih i nema granica. Nije opasnost u razdvajanju — ona se krije u otuđenju. Kod pravih ljudi te opasnosti nema. Prijatelji Luka i M. Bilo kada bit ćete dragi gosti u našem domu. Molimo vas naposlijetku da izručite odgovarajuće fotografije uz pozdrave, za nas nepoznatoj mladoj dami sa slike. Dragi Ladislave i Željko, dobili smo fotografije i srdačno se zahvaljujemo. Uvek me dirne pažnja ilirska, posebno u ovakvim vremenima. Ovde mogu slobodno da pišem, no bojim se da ovim pismom vama ne učinim rđavu uslugu, jer mi se čini da će biti kontrole. Meni su lično dragi mi Hrvati i Slovenci kao i svi drugi ljudi, jer čine ono što ustvari moraju da čine — dali intelektualci poštuju kauzalitet? Ponekad mi se čini da je determinizam neodvojiv od intelektualaca, inače možda nebi imalo smisla bilo kakvo učenje. A sa druge strane sloboda je sveta i privlačna. A mene opet iz dna duše more ljudska stradanja. Brukamo se pred svetom okrivljujući jedni druge. A trebamo sutra posle bure da se pogledamo u oči. Ako ne možemo biti Jugosloveni bili smo i ostaćemo zauvek Južni Sloveni nebi voleo, a sve više mi oni liče na Arape. Mnoge mi stvari naviru na pamet pa vidim da preskačem ono što sam hteo da pišem. Sve je ovo sramotno, ali Biblija kaže: Brat bratu oči najdublje vadi. Uspalili se štokavci, a to je opasan soj. Mislim da bi intelektualci trebali da nađu rešenje pre nego što padne velika krv, jer će ga posle opet tražiti. Intelektualci sveta, pa i naši, imaju ipak neku drugu domovinu, nadnacionalni su, za što ih nevole naše nacionalističke vođe. Ovde je situacija mirna. U toku leta smo uspeli da okrečimo Planetarijum i spolja i iznutra. Zvali su me iz arhiva Beograda. Hoće sutra da pregledaju naše stare papire pa se neosećam baš ugodno pred ovom kontrolom. Razgovarao sam sa Muminovićem. Bio je u Južnoj Americi. Odavde je bilo 10tak ljudi i Vuletić ga dosta hvali, jer je u Montevideu izazvao pažnju sa svojim knjigama. Kaže da mu je za njegove knjige tesno BiH tržište. Ali ako budemo stvarali nove jezike ostaće mu malo tržište. Čuo sam da je umro Leo Randić pa sam razgovarao sa G. Kaže da je pre 3 meseca umro Gabrijel Divjanović. Ode papir i nečitko je sve zbog mastila. Ispravljali smo juče članak jedne Mađarice ravno 7 sata. Taj broj se sprema već 2 god, a ona bi htela da izađe 1992. Vuletić je bio 1. Unajmio je privatni avion pa su u Jukatanskoj džungli posetili neki zarasli grad Maja koji je nedavno otkriven. U subotu se okupilo 15 članova Društva koji su se učlanili pre 1970 godine. Povod je bio dolazak dr Milana Mijića kalteški doktor fizike, oženio Kineskinju i Vladana Čelebonovića koji će biti još u novembru u Parizu. Ljudi naših godina, ostarili, posedeli, pustili stomake... Ovde je narod za mirno rešavanje problema, za ravnopravnost i slobodu. Čude se zašto Hrvatska daje podršku Šiptarima, kada sa njima nema fizičku vezu, a ne svojim komšijama Srbima koji su i njeni podanici. Zašto se daje podrška Šiptarima koji imaju sve od OŠ do Univerziteta i Akademije što nema nijedna nacional. Zašto su ljudi naučeni u Hrvatskoj da se gade srpskog pisma, religije, običaja... Zašto tolika pažnja prema životinjama, biljkama, prirodi i ZULU plemenima, a ne prema paganskim istokrvnim i istojezičnim Srbima. A otkrila se još jedna sila ovih meseci — Ujedinjena Nemačka, koja se svom težinom naslonila preko sluganske Austrije na Sloveniju i Hrvatsku, zbog Jadranskog mora. Imam utisak da će ona i pobediti Sloveniju i Hrvatsku ali će Srbi uvek biti protiv njih. Bojim se da vam germanizacija sledi. Ali i bolji standard. A opet s druge strane mi se čini daćemo svi zajedno ući u Evropu. Ljudi smatraju da je Katolička crkva prevela u Hrvate mnoge Srbe, sve štokavce, i da je asmilacija i proterivanje sve vreme na delu posle rata. Tu ustvari nema ništa novo jer pokatoličavanje traje stotinama godina. Crkvi kao i svakoj ideologiji stalo je da se širi i organizovana i disciplinirana rimska crkva, svakako kad se promisli, ima uspeha i u Africi i na Balkanu. Ne treba se zanositi da je njima stalo do Hrvata kao i Nemcima, već do novih vernika i Jadranskog mora. Srpskoj crkvi je oduvek bilo stalo do srpskog naroda, jer je ona nacionalna crkva ali to je crkva malog naroda. Gledajući pak sadašnji trend u svetu izgleda da sve nacionalne organizacije pobeđuju nadnacionalne koje su pak bez intelektualaca nezamislive. No da Vas nedavim. Samo sam nevezano nabacao neka svoja razmišljanja koja nemoraju uvek biti tačna. U svakom slučaju kao i svaki razmišljajući čovek voleo bih da ispravim sve pogrešne stavove i da me kvari istina. Puno Vas pozdravljam i volim i nadam se da ćemo se ponovno videti u Beogradu za BAV 1992. Šaljemo sa zakašnjenjem jer nismo imali srednje koverte u koje može da stane ceo ovaj materijal. Dragi Ladislave i Željko! Ovo što se oko nas dešava, tuga je i jad. Jedino mogu reći da nismo dobri hrišćani i ljudi. Ceo kosmos ćuti, i njegov mir nas upozorava. Sjetimo se tog mira. Izađimo iz sebe iz svojih jadnih prljavih duša i osjetimo veličanstveni Kosmos. Vođe su čudna stvar. Ona padne, a on je ponovo podiže. Stroj, programiran da sledi interese. Kao čovjeku, žao mi. Ovo što se dešava oko nas i u nama je na štetu i hrvatskog i srpskog roda. A sve radi tuđih interesa. Moje mišljenje je ovako: Mogu Srbi i Hrvati ratovati godinama, a sutra? Sutra jedni kraj drugih moraju živjeti. Ako ne braća što je po meni prirodno bar komšije moraju biti. A čemu sve to? Moj odgovor: Nekoliko usijanih glava vjerovatno delovi u nekom stroju promisli da treba menjati status kvo, iz umirućeg komunizma treba da rodi novo drvo slažem se , ali kakva zemlja takav i rod. U nakaznoj zemlji počeše nicati nakazni plodovi ne slažem se. I sva trulež skrivena izađe na svetlo. Sve nam osta najgore ne slažem se. Ladislave, šta sutra ja da ponudim svom sinu tek mu je 1. Šta ti da ponudiš svom sinu? Ipak tu je rešenje. Eto ja toliko o ovim, moram reći glupim i napornim razmišljanjima. Nadam se da će ti pomoći. Mnogo pozdrava, iskreno vaš prijatelj Luka Popović P. Popovića pisano je ćirilicom. Ili su oni samo podskup i reprezentanti neke mnogo veće kolekcije srodnika? Ne želim politizirati ni tražiti začetnike i krivce, osuđivati i braniti, no vjerujem da ni VI niste NAS toliko eksploatirali niti smo MI ugrožavali VAS u takvoj mjeri koliko to jedni druge nabjeđujemo. A što bi iz toga? Prijatelji, da li smo to vi i ja!? Tako nam kažu, dok sveta Patria svira u trubu tražeći da platimo svoj dug Narodu i Domovini ne znam gdje sam čitao i tko to reče: Patriotizam je poslijednje utočište budale. Koji to dug prijatelji? Zar zbog toga Luka, što kao magistri imate fenomenalne plaće samo da vaše mozgove ne preotme Amerika, ili zbog tog što su vam poklonili komforne stanove kako bi se nesmetano posvetili Uraniji? Ili možda zbog toga što su roditelji, da bi me školovali, otkidali od svojih ustiju, sad dug treba vratitit Majci Domovini? Ta Majčica nas mnogo ljubi kad joj trebamo, ali izdašna je izgleda samo u posmrtnim počastima i priznanjima kojima je ionako jedini cilj da uzvise i posvete Nju i Narod joj. Gdje su bili, prijatelji, Teslin srpski narod i hrvatska mu domovina kad je on tako bezglavo pobjegao u svijet da mogne realizirati svoje ideje. Sjećamo li se Pupina, Preloga, stotine slikara i pjesnika što su čamili po njenim zatvorima, poumirali od gladi ili sušice, završili u egzilu tko zna na kojim sve stranama. Valjda nije slučajno da naša Mati pokazuje izuzetan afinitet prema leševima. I za svaku imaš da gineš!? Ja, lično, iako živim u Hrvatskoj po svemu sudeći budućoj državi , ne osjećam se pripadnikom nijednog naroda. To mi nikada nije ništa značilo, nikada nisam cijenio narode — ni hrvatski, ni srpski ili bilo koji drugi. Jedina bitna, relevantna, poštovanja vrijedna atribucija čovjeka je — biti Čovjek. Zar da budem ponosan što pripadam hrpi srpskih, hrvatskih ili kojih već hoćete budala nažalost milijunskoj hrpi kojoj su bacili kost pa se sada oko nje glože?! Ipak, sebe mnogo više cijenim! Pogledajmo, prijatelji, oko sebe. Pročitajmo štampu, poslušajmo radio, pogledajmo televiziju ili najnoviji filmski hit… Ne truća li to većina ljudi oko nas ordinarne gluposti, govori i piše najveće bedastoće o najminornijim stvarima — i to na svim mogućim jezicima, narječjima i pismima. Oduvijek mi se činilo da je važno što kažeš a ne kako to činiš. Dok kosmos jauče od boli, a bog se valjda od stida odrekao svog djela, mi jedni drugima prebrajamo odrezane udove, masakriranu djecu, žene, muškarce i vodimo birokratski urednu statistiku o zločinima — druge strane. I ne pada nam, u humanosti našoj neizmjernoj, na pamet da se ujedinimo u eliminiranju 5 5 Pismo sam smatrao zagubljenim radi demagnetizacije diskete na kojoj je čuvano. Naknadno je uspio njegov djelomični oporavak upotrebom prikladnog softvera. Detaljnije o tome u tekstu knjige. A sam Bog zna da to jedni drugima radimo naravno, ne svi, ali ipak plakanja vrijedan dio dok nekome odgovara da mi glođemo ovu kost, kako ne bismo vidjeli da nam ispred nosa kradu meso. Onda nam dobace ugroženost, pa kad i s nje ogrebemo zadnju žlundru, za desert se servira eksploatacija, pa … ad infinitum! Ne želim govoriti tko je prvi počeo, niti tko je isključivi krivac. Vjerojatno postoje neke objektivne činjenice, da ne kažem egzaktni podaci, iz kojih bi nepristrasni , hladni, objektivni analitičar mogao doći do istine - baš kao što analiza elemenata Marsove putanje nepogrešivo dovodi do Keplerovih zakona. I to je onda Istina! Ali što s njom? Prvo, gdje je taj trezveni, nekorumpirani, nacionalizmom neinficirani analitičar? A zatim , tko bi mu vjerovao kada bi nam i, pored gvozdene kontrole naših medija, uspio saopćiti svoj zaključak? Mislim da u krajnjem zbiru to i nije bitno. A mislim da takvih ima. I čini mi se da ne pripadaju nekom posebnom sloju. A to ne zato što si ne žele priuštiti odstrel nekog Srbina, Hrvata ili zbog straha od smrti naravno, nitko pametan ne želi ginuti zbog gluposti - k tome još ne svoje , već, vjerujem , iz najdubljih poriva čovječnosti. Ti dezerteri u očima svog naroda, ostali su međutim postojani u redovima onih koji jedini imaju pravo na ime Homo sapiens. Međutim, većina se prepustila bujici mase. A pojedinac je tako krhak i nemoćan. Tim prije, što vjerujem da su ipak na djelu neke historijske snage i procesi, s kojima se pojedinac ne mora slagati , još teže se može s njima nositi , ali koji ga mogu uništiti. I možda je ovo drugo daleko tragičnije , a mnogi toga neće biti ni svjesni — naime svog moralnog pada. Ne možeš skrenuti zahuktali vlak, ali najmanje što se može je iskočiti iz njega. I Einstein je, na kraju krajeva, rađe otišao nego se odrekao sebe. Većina te intelektualne kreme učenosti, duha, ponosa i dike, uzdanice nade, savjesti i obraza naših naroda, pokazali su se kao najobičnija govna! Čiji smrad će, nažalost, nadahnjivati idućih desteljeća naše sunarodnjake. Još jednom se pokazalo da učenost i genijalnost ne moraju s ljudskošću imati ništa zajedničkog sjetimo se samo Lenarda, Tellera, Shotkeya... I to je ono što ubija vjeru. A da ne govorim o još većem broju onih koji se ne bi mogli svrstati u tu kategoriju a nisu začudo ni nacionalisti, čak im možda nije ništa ni falilo , ali im je ipak bilo jednostavnije pristati da ubiju kojeg Hrvata Srbina negoli da izgube posao, ili im, nedajbože, familija ispašta što su se oglušili zovu Domovine. Koliko samo mladih ljudi među njima! Mažena i hvaljena Titova omladina - najveće blago naših naroda i narodnosti! Naravno, kako je još od Alberta sve relativno - oni su samo vršili svoju Dužnost! Neću zaboraviti da ste me skupa sa sinom a uvjerio sam se i sve ostale veoma lijepo primili u Beogradu. Ja to nikada nisam osjećao kao gostoprimstvo srpskog prema pripadniku hrvatskog naroda, već kao izvanredan odnos dvoje sjajnih ljudi prema svojim gostima. Ne tvrdim da smo istomišljenici , ali znam da je onaj i onakav duh kakav sam susreo na BAV-u mnogo vrijednije njegovati od bilo kakvog 14 I nagrada II satirične pozornice MaxMinus magazina 2011. Nisi dotakao beskraj ako si samo očima okrenut njemu, dok ti je srce stiješnjeno okovima. Lično ne volim ni jedan narod, niti sam u zavadi sa njim. U stvari, mase me kao takve niti ne interesiraju. Jedini dragulj u moru šljake je pojedinac, individua. Geocentrični pogled na svijet je mrtav, međutim ja sam još uvijek kad skrenem pogled onom što nas možda i nadvisuje , u centru svemira. Netko je jednom prilikom rekao kako većina nikada nije u pravu. Duboko sam uvjeren da je tako, a posebno danas, u ovim prilikama. Vjerojatno ćemo živjeti u posebnim državama. Ne glede na to kako se zvale, koje im bile granice, sistemi ili režimi, nadam se da će uvijek i svugdje postojati, družiti se i drukčijim očima gledati na svijet jedna, nazovimo je kritična masa jedinki, dovoljno velika da ideje humanizma, ljubavi i nade širi kroz prostor i vrijeme. Pitaš me Luka , što da kažemo svojim sinovima? Možda da ih ne odgajamo kao Srbe i Hrvate — ionako ih ima previše, a ljudi niotkuda. I da mu kažeš da tamo u Varaždinu to ti je sine Hrvatska , ali nije bitno ima neki koji nije i neće klati nikoga. Da ja svojima kažem kako u Beogradu znaš sine, to je Srbija, no nije važno ima nekih koji nisu i neće klati nikoga. I da se molimo to ja figurativno nisam religiozan i učinimo sva da tako i bude. Na kraju osjećam da možda sve nisam baš tako htio reći kao što sam to učinio. U svakom slučaju danas - sutra opet će se obnoviti veze među narodima ta, uvijek je bilo tako i za koju godinu , oni koji nas danas toliko zavađuju, međusobno će se grliti i ljubiti. Naravno ne iskreno , već iz privrednog, ovog ili onog interesa. I pitanje kakve će onda kosti dati glodati našim narodima. Nadam se samo da će one što su pod zemljom tamo i ostaviti da počivaju u spokoju, a da nove grobnice nećemo morati iskopavati svakih par desetljeća. Ako se jednom opet nađem u Beogradu, budite sigurni da ću navratiti i kod vas na ušće Dunava i Save. Do tada, prijatelji doviđenja. Navratite li kad u ove krajeve, svratite do mene - dobro ste mi došli. Sretan Božić i novu 1992. Sigurno da time ne želim opterećivati odnose Srba i Hrvata šalim se, naravno ako Vas zamolim da mi pošaljete i preostale brojeve časopisa lako ćete me pronaći u svojoj evidenciji pretplatnika. Inače, gotovo da i nemam što za čitanje. Ako ne zbog drugog, a ono zbog njih mogu žaliti za Jugoslavijom. No uzimat ću ja njih i dalje, makar i pretplatom — čim se stvari smire. Ali , barem vam nitko neće moći zamjeriti da ste šutjeli! Zahvaljujem vam na mnoštvu 15 I nagrada II satirične pozornice MaxMinus magazina 2011. Dragi Ladislave, pročitao sam tvoje dugo pismo, uznemirio se i odmah da se javim. Bio sam juče u katoličkoj crkvi u Beogradu izgleda da ih ima isti broj kao i pravoslavnih i natezao se sa jednim poluinteligentnim jezuitom. Kao da je stigla naredba iz Vatikana da se drugačije govori. Imao sam osećaj kao da je u pitanju vojna organizacija. I srpska crkva je slična, samo je mnogo manje delotvorna. Zato je ovaj narod nekako paganskiji, prirodniji i to mi se više sviđa. A i u samom religijskom ispoljavanju je zadržao mnogo paganskih elemenata slava, badnjak,... Sada mi javljaju da su roditelji dece iz Obrenovca blokirali most i traže povraćaj svojih sa fronta. O tome govori samo radio Obrenovac, ali ne i Beograd. No da nastavim ideju. Imam utisak da iza svega stoji Vatikan i Nemačka. Prvo ide katolizacija a zatim germanizacija. Smatram da se teška Nemačka ponovo naslonila na Jugoslaviju. U pitanju su njeni interesi, a mnogi će im se Sl. Mislim da je cepanje Juge gotova stvar. Mislim da su ovdašnjim pregovaračima partneri papa o Kol a ne K. Ja sam mali čovek i kao intelektualac pokušavam samo da proniknem u zadnje misli popovske i Nemačke — evropske. Srbi su digli graju i ustanak jer su smatrali i vaši i naši da je njihova domovina Jugoslavija, a ne Srbija, što se kod Hrvata, a pogotovu Slovenaca nije ni pomišljalo. Bojim se da našoj braći Slovencima sledi germanizacija. Možda tu i nema ništa loše, ali to odudara meni od prirodnog toka stvari. Imam utisak da je pola Austrijanaca, a možda i više slovenačkog porekla. Polazim od toga da nikada ne bih voleo da budem Nemac, jer od njih Srbi, Rusi, Poljaci, imaju prastrah i energično će se boriti sa njima, kao što su se uvek i borili, i to uz sve poštovanje njihove vrednosti. Gledajući rat dođe mi da plačem. Hoće ljudi da pokažu kako pripadaju svome jatu. I srljaju, i dokazuju dokazano da brat bratu najdublje oči vadi. Moje spoznanje istine govori da je ovo rat Srba i bivših Srba, koji su preveravanjem prešli u Hrvate. Držim da su kajkavci plemenit narod — te ljude vrlo cenim i iz vojske i iz Marije Bistrice i iz Donje Stubice, a čakavce shvatam kao otvorene veseljake koji su takođe dosta kultivisani. Ovde se na televiziji vide mnoge monstruozne stvari. Recimo oslepljen sin na VMA govori majci: Majko nije mi teško što su mi izvadili oči, nego mi je teško što su me naterali da ih pojedem. Ili gardista vukovarčanin se pokajao što je oženio Srpkinju pa joj je rasporio stomak i ubio svoje dete. Nemogu da shvatim da takve azijate postoje u našim narodima, pogotovu u katoličkoj Hrvatskoj. Dali su to bivši Srbi sa problemom identiteta. Dali će od sličnih da se nešto desi takvo i u Bosni? Dragi Ladislave, vidim da se naša zemlja raspada, ali znaj da ja lično već sada radim na uspostavljanju veza za neku Novu Jugoslaviju koja će doći za 10, 50 ili 100g. Mislim da smo međusobno jedni drugima najbliži narodi na svetu i da tu naučnu činjenicu treba apsolutno poštovati. Smatram da je trebalo raditi na Jugoslovenskoj naciji, što je tražio kralj Aca i na zajedničkoj ateističkoj religiji što je tražio drug Tito. Na žalost prvi nije suzbijao suprostavljene religije, već je 17 I nagrada II satirične pozornice MaxMinus magazina 2011. Osećam da će se vremena promeniti. Da će se narodi ponovo izmiriti i izljubiti i da će HNK jednog dana dobijati ovacije u Beogradu, a Narod. Jednog dana će se ponovo iz arhiva prašnjavih izvlačiti dela ljudi koji su stvarali Jugoslaviju, kao što se ovih godina izvlačila dela srbomrzaca A. Nemogu da shvatim da se po svim gradovima Hrvatske po centrima naselja provlače ulice A. Starčevića, koji je ideolog kasnijih frankovaca i ustaša. A ta zemlja je 1850g imala 50% Srba, a danas 11% po popisu, odnosno 1. U znak poštovanja prema svojim podanicima Srbima RH je trebala da ukine ulice ovom čoveku, kao što je trebala da pomogne Srbiju u njenoj borbi sa separatistima na Kosovu, u znak poštovanja prema Srbima koji su njeni građani. A ispade da je ona Kosovo i Sloveniju upotrebila preko Kolovih marioneta upravo za svoje osamostaljenje i protiv prirodnih interesa srpskog naroda u Hrvatskoj i bratskog u Srbiji. Da li ćemo pocepati svet po starim šavovima kroz PSR i DSR? Dragi Ladislave, morao sam posle podne, juče, da prekinem pisanje, jer me je ona moja odvela na zimski vašar na Sajam. Nema više nigde popusta 50% kada bivam sposoban za kupovinu. Sve je inflacija pojela. Sinoć sam razgovarao sa jednim rezervistom koji je napustio jedinicu kod Osijeka. Kaže da je otišao jer im je vodnik davao samo 150 metaka na dan, a on je tražio 3000 i zato je otišao. Kaže da selo Jovanovac da li je hrvatski Jovan ili Ivan? Ali im nedaju da umarširaju. Kažu da su se tenkisti zakleli da će ići do Zagreba... A jutros poskupeo benzin sa 40 na 56 din. Jutros idem iz banke i vidim da su nam uplatili 230 milijardi, a imali smo pre neki dan samo 327 n. Kakav je to potez hrvatske pošte da isključe sve telefone. Zašto je sve hrvatsko HTV itd. I bilo je burno. Vuletić tražio smenjivanje Dimitrijevića. Traži da se nivo spusti zbog tiraža. A Dimitrijević je rekao da neće dozvoliti popularni nivo ČISa. Još dok je bilo tel. Krenom da napiše nešto o smrti G. Obećao je, a onda su prekinute veze. Tražio sam ga preko Muminovića. Muminoviću je rekao da će napisati kada se situacija smiri. Mi u 6 Nečitka riječ. Gabrijel je bio učitelj astronomije mnogih generacija mladih i ja lično imam veliku potrebu da mu se odužim. Zato ako nađeš bilo kakvu informaciju o tom čoveku popularizatoru i pesniku pošalji. ČIS nismo dobili, verovatno ne izlazi. Molio bih kopiju mada je bilo nekih prepirki pre njegovog odlaska sa Zvjezdarnice ČISa ili nekog drugog časopisa, ako se pojavilo neko slovo. U Novom Sadu je umro veliki popularizator a. O njemu je članak poslao Francisti. Iza nas nema Nemačke ili neke druge sile. Ljudi kažu da će pobediti kao što se Srbija uspešno svojevremeno izvukla iz velike carinske blokade koju je uvela AustroUgarska. A opet svima je cilj ulazak u Evropu, mislim da ćemo se jednoga dana naći svi u njoj mislim na ZET. Dragi Ladislave, situacija je blesava i čovek ne može nikako da se na nju nevrati. Obrazloženje je bilo: 1. IAU je zabranio bavljenje politikom 3. Mislim da su Tuđman i Kuharić loše procenili situaciju. Ipak je 20 vek. Srbi su došli svesti i stare srednjevekovne metode koje su pokatoličile veliki broj Srba danas ne mogu imati rezultate. Čak i daleko zaostaliji Albanci imaju nacionalnu biblioteku, univerzitet i dr. Zato treba da snose odgovornost. Ne služe na čast hrvatskom narodu. A imali su podanike i Srbijance koji su hteli da budu jedno sa njima — Jugosloveni — pristajući da pogaze svoju istoriju — i dobrim delom su je i pregazili. Dragi Ladislave ovo su moja razmišljanja koja sam ti iskreno izneo bez ikakve zadrške i taktiziranja. To je moja današnja istina. Voleo bi da se još više približim istini, ali pre svega argumentima. Mislim da našem bratstvu ono je krvno dokazano možemo doprineti samo dobrim interpersonalnim odnosima. Voleo bi da se ponovo vidimo na BAVu-92. Ali dali ćemo uspeti da sa BISom udesimo besplatan smeštaj. U svakom slučaju osećam Tvoje prisustvo u mome srcu i kad pogledam na kartu Juge i kada razmišljam o mnogo čemu. Srećne Božićne dane Tebi, Željku i porodici i puno zdravlja i uspeha u Novoj 1992 želi Vam M. Dragi Ladislave,7 izvini što ti ne odgovorih, M. No, znaš da kraj godine donosi niz ne baš prijatnih obaveza pisanje kojekakvih izveštaja i ostalih gluposti. Možda i to nije neko opravdanje, možda želim mnogo toga da ti napišem, ali snage nemam. U meni ključa, bunim se. Rat nam je ušao u kosti, dušu, nagriza nas iznutra i spolja. Ponekad se stidim što sam čovjek. Pokušavam što više da radim. To je bježanje, reći ćeš. Da, što dalje od tog nesrećnog rata, od te bujice bezumlja. Strašno je misliti o tome. Strašno je biti svjestan koliko nedužnih ljudi pati. Koliko je nedužnih duša unesrećeno? Civilizacija je dostignuće pojedinaca, gomila, masa ruši ta dostignuća. Čovjek, kako to gordo zvuči. Vjeruj mi, nemam lijepo mišljenje o našoj vrsti. Čovjek je najgore što se moglo pojaviti u istoriji kosmosa. No, tu smo gdje jesmo i ne vrijedi okrivljavati okolnosti, nekog drugog. Treba razmišljati, šta raditi, kako sve to zaustavit, kako se suprostaviti tom bezumlju? I razmišljam, i ništa. Ništa epohalno mi ne pada na pamet. Moje riječi, kao da se odbijaju od zidova, i odlaze nekud, u nepovrat. Možda bi nešto moglo da se smisli, da mi je sve ovo jasno. Ja, priznajem, da nije. Uopšte, sve ovo što se trenutno dešava ne može da se uklopi u nekakvu moju logiku. Nemogu da pohvatam sve što se dešava. Imam priliku da slušam i Beogradsku televiziju, a ne tako rijetko i Zagrebačku kad odem kući u Bosnu, celo vreme gledam HTV. I znaš šta sam zaključio: NIŠTA. Eto toliko od mene , piši i pozdravi Željka. Nadam se da će ovo ludilo što pre prestati i da ćemo se uskoro sresti. Izvini ako sam ovu čašu pelina prosuo i po tebi. Trenutno raspoloženje neda mi da ti pišem o drugim, lepšim stvarima. I njih ima, kroz ove tmurne oblake ponekad se pojavi i zrak svjelosti. Pozdrav od Luke 7 Pismo L. Popovića pisano je ćirilicom. PISMO ČLANOVIMA DRUŠTVA8 Dragi prijatelji, osećamo da bi bilo nehumano, a da se ne osvrnemo na žalosne događaje, koji potresaju celu našu zemlju i svima nam remete normalan rad i život. Svedoci smo da nerealni ljudi, pre svega rasistički i egoistički nastrojeni, godinama svesno pooštravaju srpsko hrvatske i uopšte jugoslovenske protivurečnosti, a sada pokušavaju da ih reše ratom, koji je odneo mnogo nevinih ljudskih života i naneo velike materijalne štete. Njime nastoje da neslogu još više prodube. Protestujemo protiv ovakvih spasilaca i tražimo da se svim ljudima i narodima, apsolutno svim, dozvole sva međunarodno priznata prava, odnosno da se primerno sankcioniše svako fizički i psihičko nasilje nad bilo kojim pojedincem. Ovome bi svakako pomoglo i razbijanje informativne blokade, kojoj je cilj satanizacija drugih sredina; propagandistima je poznato da upoznavanje bilo kog naroda, kod svakog čoveka, izaziva sve veće simpatije prema njemu. Ratnom rešavanju nagomilanih problema, doprinose vlasti svesno i mnogi pojedinci nesvesno prekidanjem svih veza, koje omogućuju blagotvornu komunikaciju. Tražimo da se svi problemi rešavaju na civiliziran način, jer je to uvek i bio zadatak kulturnih ljudi, kojima svakako pripadaju svi ljubitelji neba i astronomije, čije intelektualno dostojanstvo često pored čuvstvenosti krasi i osobina sagledavanja stvari sub specie aeternitatis. Nesmemo da dozvolimo da se potkopavaju ljudske vrednosti, a to čine tvorci rasističkih teorija. Pripadamo vrlo srodnim narodima u antropološkom, jezičkom i mnogim drugim pogledima, te zato trebamo da radimo na njihovoj bratskoj slozi i saradnji, odupirući se svima koji na religioznim i svim drugim razlikama prave našu neslogu, od koje žele da žive, i da dokažu dokazano: da brat bratu oči najdublje vadi. Posebno se treba suprostaviti stranim silama, koje svoje interese žele da nam podmetnu kao autentično naše. Astronomi posebno nemaju razloga za međusobne raspre. Naš osnovni zadatak učestvovanje i praćenje svetskog astronomskog progresa, podrazumeva međusobnu saradnju i korektnost bez obzira dali ćemo biti Jugosloveni. Jedni druge treba pred drugima u svetu da uzdižemo, a ne da opanjkavamo i brukamo naše južno slovenstvo i slovenstvo uopšte, sebe ustvari. Ovakvo stanje u Jugoslaviji svakako će se negativno odraziti i na rad našeg Društva, kao i svih drugih astronomskih organizacija u zemlji, pa eto još jednog razloga da preuzmemo deo odgovornosti. Radimo tako da se sutra možemo da pogledamo u oči i da možemo prijateljski da razgovaramo. Za analize naše zbilje nismo stručni, ali smo ipak izrekli misli, za koje smatramo da vode razrešenju našeg zapetljanog stanja. Pošli smo od najboljih namera. Izvinjavamo se što situaciju nismo mogli još bolje da sagledamo. Što toliko može boljeti dvije zaraćene, nepomirljive strane, prijatelji, da se svim silama trude kako bi spriječili da glas o tome dopre do ljudi? To jedino može biti ISTINA! U sukobu dviju laži ona ostaje silovanom. Ne mogu toliko zamjeriti običnim ljudima koliko intelektualcima od kojih su većina samo bijedni kvaziintelektualci da praktički svijesno pristaju na ispiranje mozga i informativnu blokadu koju, dakako, provodi uvijek samo suprotna strana. Posebnu ulogu igraju ovdje intelektualci sa tehničkim te prirodoslovno-matematičkim obrazovanjem. Zar ih nisu sistematski učili na studijama barem su trebali, ako su te studije bilo što vrijedile kako se o pojavama, njihovoj suštini i uzrocima može zaključivati samo na osnovu dovoljnog broja pravovaljanih informacija? Pa da sam sto puta Hrvat a vi sto puta Srbin, zar ne bismo trebali sto na kvadrat puta odvagnuti sve činjenice, ali činjenice a ne unaprijed fabricirane laži, poluistine i istine koje nam odgovaraju, poslušati argumente suprotne strane, dapače potruditi se sam doći do njih a ne ih naprotiv ignorirati,zataškavati i sprečavati njihovo širenje? Osim,… osim ako cilj opravdava sredstvo, a pripadnost određenom narodu daje pravo na apriornu istinu. A tome je na žalost tako! Kod ogromne većine, bez obzira na naobrazbu, socijalni položaj, partijsku pripadnost, spol,… Bijeda jedna. To svakodnevno vidim i čujem u svojoj najužoj sredini, vjerujući da je i kod vas tako i da će biti sve gore. Toliki broj licemjernih bivših partijskih guzolizaca koji su preko noći prešli sa internacionalizma, bratstva jedinstva, vlasti radničke klase, čak borbenog ateizma, na najprimitivniji nacionalizam srpsko-hrvatskog i bog te pitaj kojeg tipa, glorificiranje slobodne poduzetničke inicijative, negiranje svih, baš svih vrijednosti socijalističke ideje, zatajivanja antifašističke borbe kao skoro nečeg kužnog, do koje li ironije-skoro borbenog teizma koji graniči sa klerikalizmom. A tome je i kod vas tako prijatelji. Nemojte iz ovog misliti kako sam ja bio ili jesam neki veliki zagovornik socijalizma. Nisam, niti sam bio, nit ću biti mada ne pljujem po svemu, čak mislim da je to duboko humana ideja koju su ljudi uspjeli zagaditi, te će joj trebati mnogo, mnogo vremena da ponovo nikne u ljudskijem obličju. Ja ne pričam o tome. Govorim prije svega o licemjerju, kao karakterističnoj osobini većine pripadnika ljudske vrste. Znam mnoge kolege koji djecu nisu ni krstili, a sad, kad im djeca imaju po 10,12 ili više godina krste ih naknadno i šalju na vjeronauk. Osim toga,ne može mu ništa štetiti-zar ne? Posebno u ovim vremenima. Kažem vam psihologija krda. A kako se ono zovu članovi krda? Nisam vjernik, ali poštujem ljude koji su to bili i u onim vremenima, te ostali vjerni i dosljedni i vjeri i Bogu i sebi. Nažalost, smatram da to nije ništa posebno i da o ničem ne govori. Ovakvih prizora ima na HTV kojeg uglavnom slabo gledam koliko hoćeš, a i na vašoj TV jednom tjedno 9 9 Pismo sam smatrao zagubljenim radi demagnetizacije diskete na kojoj je čuvano. Naknadno je uspio njegov djelomični oporavak upotrebom prikladnog softvera. Detaljnije o tome u tekstu knjige. Slovenci daju vaš Dnevnik kao i sarajevski. Samo, na HTV vi to činite nama, a na STV to isto mi radimo vama, dok gledajući YUTEL, austrijsku ili madžarsku televiziju vidiš da TO radimo jedni drugima! A pitanje tko je prvi počeo ili tko to više, radi samo je bacanje prašine u oči i obično se postavlja ako bezuvjetno želiš dokazati da si baš ti u pravu. Shvaćam te Luka, kad pišeš kako nastojiš zaborav i spas naći u radu te mu se sav predaješ. Ako mene pitaš, najrađe bih živio negdje drugdje gdje, ne znam. Vjerojatno tamo gdje ima puno knjiga i malo ljudi. Po mogućnosti, bez Srba i Hrvata molim! Vjerujem da su to u mnogo vidova slični narodi. Srbi pate od kompleksa veličine dok obrnuto, Hrvati imaju kompleks minornosti, a kod jednih i drugih je osjećaj ugroženosti izuzetno izražen - samo u različitim oblicima. A oba naroda spremna su za sebe tražiti ono što drugima nisu spremni priznati-bar ne u podjednakoj mjeri. Samo u svemu tome mute me neke nelogičnosti. Ne historijska ili etnička prava ili sličan galimatijaš. To je za mene šuć-muć pa prolij! Logika bi trebala biti jača od svega toga. Vidite, na svaku vašu kartu povijesnih granica, etničke rasprostranjenosti ili sličnu budalaštinu, imamo i mi svoje karte a argumenti obiju strana izgledaju kao zacementirani - bezgrešni. No ne vidim iz kojeg razloga bi se na primjer Srbija mogla protezati do linije Karlovac-Karlobag…itd. A takvo što tvrde pojedine? Ako mi imamo dokument iz 19. Ili, ne daj Bože, još dalje, što će pokazati da su u stvari oni nastali od Srba i Hrvata. Ili, na primjer pitanje manjina. Mislim da Srbi ovdje čine istu grešku kao i Hrvati ili su ovi počinili istu pogrešku kao ini. Mislim da većina mora saslušati glas manjine gdje termin manjina nema nikakve negativne konotacije i po tom glasu suditi o njenim pravima. Nažalost, vi u Srbiji ćete s tim imati još mnogo problema - mislim prvenstveno na Albance. Morat ćete s njima razgovarati, htjeli-ne htjeli i to bez predrasuda i predubjeđenja. Ako ne želite doživjeti ono što se dešava u Hrvatskoj. A s obzirom na dosad dokazanu glupost političara, vjerujem na žalost da to nećete izbjeći. I još nešto, što vrijedi za sve. Manjinama se prava daju bez pozivanja na reciprocitet. To je nešto što im prirodno pripada, od Boga dato, i ne može ovisiti o dobroj volji i dogovoru političara. I jedino tako narodi mogu dokazati civiliziranost, na koju se svi toliko pozivaju. No,to je valjda tako samo u teoriji. Slijedeća logička nedoslijednost koja me smeta je pitanje jezika i manipuliranje njime - i to sa obje strane. Nedavno slušam vijest kako se na Njemačkom radiju ukidaju emisije na hrvatsko-srpskom srpsko-hrvatskom jeziku, te se uvode odvojene emisije - na hrvatskom i na srpskom jeziku. Pretpostavljam da samo akademski tipovi koji na prirodnim razlikama u izričaju, ili pak politikanti koji na tome grade svoje spletke i skupljaju poene, nastoje stvoriti dojam da su to dva jezika. Samo, ako nisu dva nije ni jedan - u smislu da je to onda izričito srpski jezik ili izričito hrvatski. A stranci se smiju! A sad ona logička caka. Pa kojem to jeziku ako je on jedan? S druge pak strane, u Hrvatskoj se vrše velike jezične promjene uvodjenjem raznih arhaizama, lokalizama i sličnih cveba, kako bi se što više istakla distinkcija prema srpskom jeziku. Krdo to prihvaća, a ja osjećam kao pritisak i stoga razumijem nelagodu Srba. Ponekad mi izmiče smisao rečenice te se moram napregnuti da ga shvatim, a i to mi uvijek ne uspijeva. Ako niste znali,za političku opoziciju kažemo oporba. Možda shvatite, kad Mars dođe u oporbu sa Suncem! Dvojezični natpisi ćirilicom mjesta i željezničkih stanica posve su nestali, dok se u školama, na veliku radost djece, više ne uči obavezno ćirilica ne znam kako je tamo gdje Srbi prevladavaju. No, u svakom slučaju, vi ste nam u tim stvarima ozbiljna konkurencija, s obzirom da na Kosovu više nema dvojezičnih natpisa ni nastave na albanskom jeziku a ne znam kako stvari stoje u ostatku Srbije. Ja lično sve to skupa ne shvaćam bolje rečeno, psihološki ne prihvaćam - ni vaša ni naša, oprostite, preseravanja. Čak i ako su to dva jezika ne za mene , nekad su nas učili da čovjek vrijedi onoliko koliko jezika pisama zna. Ili je i to bila samo jedna od onih idiotskih floskula kojima se u ljudi nastoji stvoriti privid humanizma, dok u praksi jači kvači! Jedna od takvih glupih sentenci je i ona o manjinama kao mostovima među narodima. Zašto onda Hrvati kao manjinski narod u SFRJ nisu bili most, zašto Srbi u Krajini nisu most ili Albanci u Srbiji ili Srbi na Kosovu ili i jedni i drugi i treći u Bosni ili… Nadalje, mislim da oba naroda nastoje manipulirati sa bosanskim Muslimanima u smislu da su to u stvari Srbi ili Hrvati, negirajući pri tom i njihovu vjeru i nacionalnu pripadnost doduše, i jedni i drugi se slažu da oni nisu narod. Tom prilikom opet su puni kojekakvih historijskih argumenata. A nasilnih pokrštavanja nekrsta, prevođenja na Islam kršćana i srodnih naturanja prave vjere bijaše svakako odviše. U svakom slučaju katolička Crkva je u tome tokom povijesti bila agresivnija od pravoslavne. A slave istog Boga. Lično smatram da su i Hrvati i Srbi inače spremni prvom prilikom izdati Muslimane zbog vlastitih interesa. Sve u svemu, previše se suprotnosti, netrpeljivosti i nacionalnih interesa nakupilo prijatelji te se sve to skupa možda zaista nije moglo razriješiti na miran način. Svi su razbili ovu Zemlju Jugoslaviju , nitko nije nevin. Možemo opet samo prebacivati isključivu odgovornost na druge jer o sebi ne volimo razmišljati, a kritički misliti o sebi pitanje jesmi li uopće sposobni. Činjenica je da socijalistički sistem, iako se tako deklarirao, nije riješio ni ekonomska, ni nacionalna, ni moralno-etička, čak ni klasna pitanja. Imam osjećaj da u tom krahu iluzija nismo spremni prihvatiti svoj dio krivice za slom - netko nam mora biti kriv. Kad je do toga već došlo, mislim da se mir mogao očuvati jedino tako da svi priznaju ostalima njihove 24 I nagrada II satirične pozornice MaxMinus magazina 2011. To bi bilo jedino civilizacijsko rješene. Mislim da će, dugoročno gledano, tako na kraju i biti, te će se sve žrtve pokazati kao uzaludne ima li uopće opravdanih žrtava? Hrvati su na žalost dozvolili da na izborima pobijede desne snage a jedan i drugi narod toleriraju čisto fašističke elemente poput Šešelja, Parage,… , ali vjerujem da će srpska politika pritom sasvim krivo reagirala. Po meni, trebao se internacionalizirati problem hrvatskih Srba na nivou evropskih i svjetskih organizacija i time bi se mnogo više postiglo. Ovako se dolazi do još jednog logičkog paradoksa. Sabor je, naravno, preovlađujuće desničarski, a u njemu sjede i totalni ekstremisti kao uostalom i kod vas, međutim ne vjerujem da se može proglasiti ustaškim kao ni vaša Skupština četničkom. Ipak ne smatram da su Srbi bili jedini iskreni Jugoslaveni, mada vjerujem M. Uvjeren sam da je svakom narodu Jugoslavija bila na srcu tako dugo i u onim segmentima u kojima je njegovo krdo nalazilo vlastiti interes. A sada se to najbolje uočava. Vidite, nakon naše HTV sada vi imate STV, nakon što mi ovaj zajednički jezik zovemo hrvatskim, vi ga zovete ili će to biti u najskorije vrijeme srpskim, vi forsirate ćirilicu a mi latinicu, na našu šahovnicu vi odgovarate sa svojim 4C, i vi skidate Tita sa zida a petokraku sa vojnih uniformi…. Jednom riječju forsiraju se nacionalni simboli na račun jugoslavenskih. I to je to čuveno jugoslavenstvo! Možda jedni drugima članke nećemo htjeti objavljivati ni knjige štampati makar u prvoj fazi uzajamne mržnje; kasnije će i tu stvari doći na svoje mjesto-donekle. Mislim prijatelji a ovdje bih htio ponoviti, da me krivo ne shvatite, da se smatram kosmopolitom, da nacionalni osjećaji za mene baš ništa ne znače, te si dajem slobodu, ako već mogu govoriti o SAD ili Francuskoj i njihovoj politici, da to isto činim i o srpskoj odnosno hrvatskoj; na ovakav način, naravno, ne javno već samo sa prijateljima - jer tolika budala ipak nisam. Druga bi stvar bila da sam Netko, sa kakvim-takvim respektabilnim imenom, ali ovakav sitniš je najlakše eliminirati. Ja to ne govorim zlonamjerno, a najmanje smatram da se svi ti s kojima imate problema međusobno ljube i vole - naprosto i nažalost, bratstvo i jedinstvo je mrtvo, a među narodima ovog regiona isključiva buduća ljubav je INTERES. Moja jedina nada je da tako nije sa svim ljudima i da će relativno malobrojni pojedinci nadići ograničenja svog stada. Interesiraju me jedino ljudi čiji su moral, etika, inteligencija, ljubav i nadasve vidici jači i širi od istih karakteristika mase. Oni mogu graditi ostrva ljudskosti i još više - ne dozvoliti da ti otoci ostanu 25 I nagrada II satirične pozornice MaxMinus magazina 2011. Vjerojatno se sjećate Gaussove zvonolike krivulje normalne statističke distribucije. Za razliku od drugih, ja smatram da se ovom krivuljum mogu objasniti mnogi socijalni fenomeni. Masa, karakteristike mase, a to su uvijek prosječne vrijednosti, potpadaju pod centralni dio Gaussove krive. Mene zanimaju ljudi i sistem vrijednosti koji bi se mogao opisati repom ove raspodjele, pa bio to i onaj rep koji pripada ne genijalcima već luđacima. Samo da to bude nešto autohtono ljudsko, nastalo iz dubine duše ili razuma, nešto što je božansko a ne normalno samo zato jer je prosječno. Mislim da je imao pravo! Jasno da pritom nije mislio na svakodnevne trivijalnosti, već na esencijalna egzistencijalna, moralna, etička, gnoseoliška itd. Što se slobode tiče, izgleda mi da stotinama godina ljudi robuju pogrešnoj dogmi. Slobodan narod ne uključuje nužno, a kako povijest pokazuje, često gotovo nikako, slobodnog pojedinca. Međutim, ako je svaka jedinka slobodna onda smo svi slobodni, zar ne? U tom smislu me lično jedino interesira sloboda ličnosti, a od svih mogućih, samo građanska država sa primjerno reguliranim i garantiranim ljudskim slobodama. Kad je Bog stvorio čovjeka, na svoju sliku i priliku, od svih mogućih atributa koje mu je dodijelio, znam jedan koji zasigurno nije. Da je smatrao važnim, sigurno to ne bi propustio, te nas, na taj način riješio besmislenih podjela na sva ta plemena što bitišu Zemljom i jedno drugom krvlju dokazuju koje je milije Stvoritelju. Jednom prilikom, neka osoba me upitala što sam po nacionalnosti. Tu je sav nesporazum. Većina smatra sasvim očiglednom činjenicu da su ljudi u što s biološkog stanovišta nema sumnje ali nije li stvar u tome da bismo riječ čovjek trebali isčitavati sa veliko Č? Moji su korijeni na svim stranama, u svim rasama, u svim vremenima, u svim plemenitim idejama, stremljenjima, i djelovanjima, a Tesla mi nije ništa draži i bliži od Darwina, Einsteina, Ujevića ili Rilkea. Volim razgovarati sa ljudima koji imaju širinu pogleda i pogled ljubavi i prijateljstva. Za sebe mogu reći da sam se u Jugoslaviji osjećao duhovno bogatiji no sada. Smatram da se samo ljudi ograničena duha boje raznolikosti, pa se i osjećaju bolje i sigurnije u monolitnijoj sredini. Ovo podugačko pismo pišem skoro dva mjeseca. Govorim u stvari o onome čega mi je dosta, dok opet želim popričati s nekim sa one strane. Stoga mi pisanje ide tako teško; nadam se da će vama prijatelji, unatoč duljine, čitanje biti manje zamorno. Nažalost u knjižarama je sav rasprodan, dok na Zvjezdarnici po danu nije bilo nikoga. Jedan kolega sa škole posudio mi je svoj broj, te sam vam fotokopirao nekoliko značajnijih stranica o Divjanoviću te o nekim vijestima iz Hrvatske. Iz nekog starijeg broja šaljem vam i jedan Gabrijelov intervju. Možda ste časopis već i dobili iz drugih izvora - nemojte mi zamjeriti na sporosti. Jedva sam čekao da pobjegnem iz Zagreba. Ulice pune uniformi, u knjižarama rasprodaja srpske literature. Knjiga priča Desanke Maksimović - 76 HRD HRvatskih Dinara - zasada jednako bezvrijednih k'o YUD. Toaletni papir dođe oko od 40 HRD. Kad 26 I nagrada II satirične pozornice MaxMinus magazina 2011. Šaljem vam dvije diskete programa za AT-kompjuter Garantirano bez virusa! Nadam se da se diskete neće putem oštetiti - programi sa njih rade pouzdano. Vjerojatno ih posjedujete pa i novije verzije jer sigurno lakše dolazite do programa no ja. EXE verzija dobijena kompajliranjem u TURBO BASIC-u, a drugo ASCII kod za GW Basic pogodnije za objavljivanje u časopisu između ostalog i zbog standardnije verzije Basica , te originalna GW Basic verzija ovi programi se nalaze u ROOT direktoriju. Jasno, smatrate li stvar dobrom, te ako je oportuno s obzirom na vaše prilike. Šaljem vam i popratni tekst na disketi ASCII kod, pisan u ChiWriter-u , te za svaki slučaj i na papiru. Vjerojatno Čabrić i pokojni Slavić imaju i bolji program. Nakon poslijednjih događaja u BiH, nisam siguran kako će moje pismo do vas. Pozdravljam vas prijatelji Luka i M. Pazite na sebe i svoje najmilije - to je vrijednije od bilo čega. Želja mi je da se, kad prođe ovo ludilo, nađem sa vama u Beogradu ili ovdje kod mene, te da uz ribice i vino dugo pričamo, ali nikako ne o politici koja kao zli duh iz boce od prijatelja stvara neprijatelje. Doviđenja do pisanja prijatelji! Ili vaše a i moje, jer sam njegov član Društvo ima premalo članova ili pak u našem društvu ima manjak razuma! Sa velikim zakašnjenjem želim i vama prijatelji sve najbolje u novoj godini, koja nažalost bar zasad, po skoro svemu liči na onu staru. Dragi Ladislave, sa nestrpljenjem sam očekivao tvoje pismo, pa su mi u ova paranoična vremena padale razne misli na pamet. A onda je stiglo i to podeblje i čitajući ga stalno sam strepeo, da se fini Ladislav slučajno nije na neko moje slovo naljutio, jer volim da pišem otvoreno, a ujedno se plašim da pokidam veze sa tobom. A onda sam video da je odgovor takođe otvoren, što vezu treba da pojača, ako nam je stalo do istine. Malo sam se uspetljao. Došao sam na posao u 15h, sat zakašnjenja, zbog beogradskog maratona. Sve su ulice bile — ustvari glavna na Novom Beogradu, isključene za vozila gradskog saobraćaja, išao sam peške sa mojom Lj. A ona je u drugom stanju. Negde je na polovini trudnoće. Ja kao ateista nisam hteo da se venčavam u crkvi ni u opštini da se registrujem. Mislim da nas to religijsko, ustvari ideološko kađenje košta mnogo žrtava. Da nema religije među nama ne bi bilo razlika. Popovi na najfiniji način koriste ljudsku potrebu za redom i radom i za umirenjem od neizvesnosti u našim životima, za širenje i lično življenje u crkvenoj strukturi. Širenje je moguće na račun drugih religija — kao što i svaki drugi ljudski pokret i ideologija teže da imaju globalni karakter — u suprotnom smatraju da nisu pravi. To je nastojanje religijskih, ideoloških - verovatno je podskup političkih — vođa. Narodi, odnosno krda kako kažeš ti, ili govedina kako kaže pokojni Danić, ili pučina kako kaže Njegoš, odnosno vođeni smatraju da su na pravom putu i da taj put žele da im prekinu druge religije i zato postaju fanatizovani religijski borci. Vođe su uznemirene postojanjem drugih načina života, odnosno preuzimanja stada od drugih vođa, poznata im je činjenica da uspješno egzistiraju druge sredine koje slave druge bogove, ali ujedno relativiziraju vrednost istine koju sami propovedaju. Imaju strah od drugih ideologija i zato školuju sebi potčinjene da se bore protiv njih. Baš taj problem nesigurnosti u sebe, pa i pored moći, stvara zločinačke ideje. Možda je, u ovom kontekstu, u pitanju borba Srba sa jedne strane i Vatikana i Nemačke sa druge strane, dok bi Hrvati bili fanatici koji se bore za naklonost gazda. Možda su tu još i nadnacionalne kompanije koje se energično bore ustvari njihove vođe protiv socijalista i komunista naravno neuspešnih koji su na bezobziran način propagirali ideju o ravnopravnosti, odnosno jednakosti, odnosno o pravilnoj raspodeli profita. Postao sam Nemac pišem i preduge pasuse i preduge i konfuzne rečenice. A u stvari je možda sasvim nešto drugo u pitanju. Obzirom da je pao SSSR, odnosno komunizam Zapad koji ga je iz istih razloga potkopavao, treba sada dotući sve komunističke ideje, a ujedno i poljuljano pravoslavlje verovatno je papa vođa za ovu oblast — umesto da pomogne sestrinskoj hrišćanskoj crkvi, cvrc, koju su komunisti ugnjavili — a ono najsebičniji, egoistički ljudski interesi namesnika Božijeg. Opet o mom venčanju. Crkva se na najfiniji način uvukla tokom 2000 godina u sve pore ljudskog života, od rođenja nisam kršten , ženidbe... Prvo sam 28 I nagrada II satirične pozornice MaxMinus magazina 2011. Stvarno mi u životu i radu nije potrebna katolička crkva ili bilo koja druga ljudska religijska tvorevina. Na mene veliki pritisak vrše roditelji, Lj-ini roditelji, crkveni ljudi i novopravoslavci, ali su mi najdraži pagani. Broj jedan je trebao izaći krajem aprila. Štampa ga neko Jugoslovensko društvo, koje valjda neće propasti kao Jugoslavija. Platili smo 9 tabaka tako da će brojevi biti deblji nego ranije. Uopšte, kako je u zemlji gore nama je sve nekako bolje. Novac stiže bolje nego ranije. Oseća se u društvu neka nedisciplina, novca je manje za prevoz učenika, a u vreme kada je poseta trebala biti najveća nastavnici i profesori su štrajkovali. Tomić posle dugo obećavanja drži kurs astrofotografije — svake subote u 16h. Danas je puno ljudi. Izbeglice iz Hrvatske i Bosne kojih je prepuno puštamo besplatno. Prekjuče su bili dvojica iz Kostajnice. Neverovatna je njihova mržnja. Kažu u Hrvatsku nikako. Kažu da ih Hrvati takođe isto vole. Jedan je pričao da su jednog posekli mitraljezom po nogama. On je pao, ali nije hteo da se preda već je svojom mašinkom nastavio da se bori. Mislim da su oba naroda dobri borci, jer su ustvari jedan narod — još jedan prilog mojoj tezi i zaključcima iz prošlog pisma. Bacio se u spektralne linije i kada dođe ovamo uglavnom se bavi njima, što nije bio dogovor. Trajaće 6 dana s time što će prva četiri dana biti po jedno predavanje na Kolarcu, a u petak i u subotu će biti predavanja u Planetarijumu. U nedelju ih neće biti. To je Lukina ideja, jer je to jubilarni BAV. Ti bi mogao da napraviš egzibiciju, pa da dođeš kod mene sa sinom kući. Ovde sigurno nebi bilo problema, ali bi verovatno morao preko Mađarske. Nadam se da do tada neće doći moja rodbina iz Sarajeva i iz Bosne. Bio bi meni i nama dragi gost. Stalno nam se mesečno javljao telefonom, a sada neme traga o njemu. Pričao mi je kako je u Dubrovniku učestvovao u javnim crkvenim obredima pravoslavne crkve u centru Starog grada — i verovatno ga je neki nadobudni HDZovski jurišnik upisao u crni tefter. Kupili smo krajem decembra treći — AT286. Ti si pravi velemajstor za mene. Pre mesec dana smo kupili modem i sad bi trebalo se uključiti u mrežu, da razgovaramo sa celim svetom, sa recimo onim našim astronomima u Americi, a jedan je nedavno otišao u Australiju. Juče smo kupili hard disk 80MB — zamenili smo stari od 40MB uz doplatu. Kupili smo u IMTELU — Institut za mikrotalasnu elektroniku, koji je jednim krilom zahvatio zlatnu koku — prodaju računara. Sve sami inženjeri elektrotehnike — vrlo fini svet sa astralnim vizijama. On je takođe moj brat Hrvat. Crven je i organizovao je prošle godine proslavu 1. Dragi Ladislave, ovde događaj smenjuje događaj. Danas ti se javljam iz III Jugoslavije. Posle silnih pritisaka sa strane, šokiran sam koliko je ovde hladno primljeno vekovima željeno ujedinjenje sa Crnom Gorom. Poslednji put smo bili zajedno za vreme despota Stefana Lazarevića, negde oko 1420. U vreme proglašenja radio sam u voćnjaku u Surčinu. Imam hektar zemlje i frezirao sam. Tako je komunista, u duši, proslavio uskršnje praznike, koje uvedoše boljševici, kako ih ovi sa tvoje strane zovu. Čitajući tvoje pismo neke sam stvari podvukao pa ću pokušati da na njih odgovorim, odnosno da dam svoje mišljenje. A onda prođoše silni dani pa da nastavim i da pokušam da danas pošaljem pismo: - Yutel. Gledao sam ga ranije, sada ne. Samo u pojedinim delovima Beograda se može videti Yutel i HTV. Ja sam bio i ostao za Jugoslaviju i enciklopediju Jugoslavije, ali ne i za slovo Y koje ne postoji u našim jezicima i za narodnu i srpsku enciklopediju koja se ne zove Enciklopedia Yugoslavica. To zanosi, a za većinu Srba je to još jedna podmukla smicalica koja se odvija na hiljade planova. Ostaće da živi u meni i u mnogima. Ponikla je iz hrišćanstva i zato je nerealno da može da živi. Ali njoj stalno treba težiti. Još jednom ako je komunizam: 1. Sada Zapad hoće da dotuče ove ideje, bojim se Slovene. U I i II ratu ovde nije bilo komunista. Licemerno ponašanje je dosta karakteristično u represivnim sistemima. Ovde veronauka po nedavno donešenom zakonu nije ušla u školu. Nije mi poznato da su na Kosovu ukinute. To se kod vas bolje prati. Ali znam da su svi toponimi na Kosovu srpski. Kada sam bio pre desetak godina na tabeli piše RECICA prvo, a ispod, u ćirilićnoj zemlji, latinicom REČICA. To je bolno pitanje ozvaničenja osvajanja srpskih sela od strane Albanaca. Ali šta je tu je. Kao u Bugarskoj bi trebalo pisati prvo na ćirilici, a ispod na albanskom. Koji je to bio teror nad Srbima. Prvo je svuda pisalo na albanskom, a onda često na hrvatskosrpskom i na latinici. Apsolutno primeniti svetske standarde. A tu je i slovenska solidarnost ili nož u leđa. Da li će i Hrvati? Okrutan svet pa zato i okrutan rat. Svi misle da su u pravu. Ali opet ćemo se svi ljubiti samo da prođe vreme i kada se vidi da su razlike negovali oni koji mrze Slovene. Šaljem ti pismo-fotokopiju10 koje sam uputio pre četiri godine proročki, urednom i mirišljavom G. Ivaniševiću, gde se pominju i Muslimani. Ako je već u modi da se tu rastavimo, onda je nekorektno od Hrvata da preko srpske krvi u Bosni dobiju autonomiju. Katolički vrh je opet priželjkivao da Muslimane iskoristi za koljače Srba — ali to više ne može, jer im je Tito priznao naciju. Razgovarao sam sa M. Kaže da su Srbi u svim selima oko Sarajeva i da tuku grad sa svih strana preko vojske koja ima ulogu tampona. Nisam znao da je Sarajevo na srpskoj teritoriji, a i opservatorija, do koje sada ne može doći. Srbi kojih ima 200 000 od 650 000 traže svoj deo grada. Imam rodbinu u gradu. Javljam im se često telefonom. Ujak ima vikendicu na Romaniji pa je tamo. Vojska mi je provela sestricu Slavicu srbohrvaticu i njenog momka takođe mešanca, ali i sa malo slovenačke krvi. Ja i majka očekujemo ženu i sina od mog brata u Sarajevu. Luka je takođe u frci. On je iz sela koje se graniči sa hrvatskim, odnosno katoličkim kako kažu Srbi u Bosni. Kaže da je puno ljudi izginulo među Srbima. Ali stvari eto idu podeli. Sa Armijom se ne može, to je organizovana sila u koju su Srbi uvek rado išli. Da nije Evrope mislim da bi bila u stanju da porazi sve i dođe na stare granice Jugoslavije. Pričaju gluposti poluobrazovani Muslimani, koji imaju samo želje, a ne i znanje zasnovano na tuđoj ili samostalnoj istraživačkoj delatnosti.. Jedan reče kako je Srbima bilo vrlo dobro u tursko vreme. Čak je i Hrvat Mehmed paša Sokolović dozvolio da njegov rođeni brat bude patrijarh srpske crkve sa sedištem u Peći. Oni uvek imaju negativno značenje. Moj otac je borac partizan od 1941, ali mislim da se mora izvršiti rehabilitacija četnika. Prvo oni su de facto prosuli manje krvi bar 10x od ustaša, ako ne i 100x i bar 2x od partizana. Drugo, oni su se borili za Jugoslaviju i za legalnu vladu i kralja. Sa druge strane ako smo rasisti i ako je to kvalitet, onda su ustaše u pravu. Ko su četnici u Sloveniji i Makedoniji? Srpski narod ja paganski narod. Dobro stoji na zemlji. Nije bio mnogo obrazovan. Ima i osećanje pravde, jer nikada nije bio zanet religijom koja traži da se po potrebi crno proglasi belim. Srbi su bili uvereni Jugosloveni što se ne bi moglo reći za ostale. Jugoslavija im je omogućila da žive u jednoj državi. Oni su se zato izborili za nju. Ona je bila i nagrada od strane saveznika. I ta Juga za koju je proliveno mnogo krvi je u miru razarana od 1918-1941 i od 1945-1991 od strane poražene Austro-Ugarske i Nemačke odnosno Vatikana. Ujedno su Srbe izdali saveznici na čiji su se poziv odazvali. Na taj način su poništili ratne rezultate, recimo Drugog svetskog rata. A da se nisu u ratove uplitali danas bi ih bilo 1. Jednostavno bili bi uvažavani kao bezobrazni artefakt. Mislim da će se sami bog na Vatikan razljutiti. A i drugim narodima, posebno onima koji su iz Srba proistekli, odgovarala je Juga. Evo je, ona egzistira i dalje. Održavaju je oni koji se nisu za tuđe interese tj. Dragi Ladislave, evo dođe moja debela Lj. Samo da kažem da smo diskete dobili i da su one sigurno vrednije od pretplate. Aca je nedavno predložio da članak o pomračenjima ide odmah, ali čini mi se da to neće ići tako brzo. Sastao se Uređivački odbor za br. Pozivam te da dođete na BAV 92, bar u petak i subotu. Ja ću se postarati za smeštaj, makar u kući u voćnjaku, ako mi stan na Novom Beogradu bude zauzet. Srdačno te pozdravljam i želim sve najbolje. Pozdrav supruzi i sinu. Ali mislim da sam ga već preterao. Nisam bio uvjeren da ćeš primiti moje pismo, a naročito priložene diskete koje sam nastojao nekako zaštititi od povreda. Nadam se da su stigle neoštećene. Rekli su mi da pošta najprije ide u Zagreb, odakle je kad se nakupi, neki privatnik prevozi preko Mađarske za Beograd. Bojao sam se i sad se bojim da otvaraju poštu posebno jer je pošiljka bila obimna , pa da će, ako ništa drugo ono diskete nestati ili biti možda i namjerno uništene. Pročitavši nekoliko puta tvoje pismo i priloženu fotokopiju korespondencije s Ivaniševićem baš mi je drago što si poslao , te s obzirom na ubrzani razvoj događaja, odlučio sam i ja ovaj put biti brži s odgovorom. Zbog novonastalih okolnosti, sada sam još manje siguran da ćeš primiti pismo - nadam se da privatna korespondencija nije obuhvaćena sankcijama. Dosta novih, jadnih i užasnih stvari se u međuvremenu desilo, te ću kao ti prema meni i ja nastojati biti iskren s tobom. Ne moramo biti istomišljenici u svemu, čak o svemu možemo i različito misliti, ali osjećam da je neobično značajno što dva ljudska bića nisu zahvaćena ludilom i mržnjom te izmjenjuju misli. Tolerancija je možda osnovna stvar koja fali, ne samo na ovom prostoru već čitavom Čovječanstvu. Ne znam kako bih počeo, pa je najbole po onoj: S neba pa u rebra! Ovaj rat Srbi ne vode zbog nikakve ugroženosti svoje braće, jezika, kulture ili tome slično. Nijedan rat u povijesti nije vođen iz ovako banalnih, a naizgled uzvišenih razloga. I oslobađanje Kristova groba bila je najobičnija izlika za pljačku i eventualna osvajanja. Nijemci su već odavno slali Židove u konentracione logore i plinske komore, a Zapad je to dobro znao barem oni iz političkih vrhova, ako već do javnosti ta istina nije došla. I nije učinio ništa par bijednih pokušaja nagodbi da olakša savjest i zavara masu - dok Hitler nije pretjerao u teritorijanim aspiracijama ugrozivši sasvim konkretne interese njihove. Sav taj duhovni okvir, obična je ambalaža kojom je uvijek moguće zaslijepiti mediokritetske , nekreativne i filozofiranju sklone kvaziintelektualce koji su usput, tu se sasvim slažem sa tobom, karijeristi, licemjeri i podlaci bez premca ,a da ne spominjem običnu rulju seljaka,radnika,nedoraslu omladinu što ne zna sastaviti smislenu prostu rečenicu ni na svom lokalnom dijalektu kamoli proširenu , a uključuje se u Svetu borbu za jezik i više nacionalne vrijednosti. Hrvati i Slovenci su napustili Jugoslaviju iz jednostavne ne kažem i ispravne ekonomske računice, dok ste se je vi grčevito držali iz isto takvih razloga. Konačno, sva ta scenografija, sve te maske oko imena države, zastave, grba, petokrake, srpa i čekića, ljubavi i poštovanju prema velikom vođi itd. Vi imate svoja 4C, mi svoju šahovsku tablu, svi smo pioni, dok naši kraljevi vode igru. Pogledaj, zar ti to ne liči na šahovsku partiju:bijeli pješak sa C4 na C5, crni pion sa H1 na H2 - oba u smrt. Samo što u ovoj igri nema promocije lakih figura; jednom pojeden pion ode ća! Sada se maše zastavama posve druge boje i prizivaju se, ima jedna formulacija koja mi je išla na živce u socijalizmu, a sad mi se čini zgodna, aveti prošlosti. I kod nas i kod vas. Jedan ekstremizam rađa drugi, hrani se njime, razvija se i cvjeta. Ja to viđam 34 I nagrada II satirične pozornice MaxMinus magazina 2011. Eto, ne mogu se nikako složiti sa tvojim mišljenjem o četnicima. Srpska propaganda svuda u Hrvatskoj vidi ustaše, dok su kod nas četnik i Srbin postali gotovo sinonimi. Što više sramnih etiketa nalijepi protivniku, lakše ćeš napuciti raju na njega. Vjerujem da su četnici i oni bivši i ovi sadašnji ljaga na obrazu srpskog naroda, što jednako vrijedi i za naše ustaše. Zašto u ovakvim kriznim, prijelnomnim trenucima njihalo s krajnje lijeve ode ekstremno udesno? Zar nas takva sramota jača i čini ponosnima? I čemu bi Mihajlovićev Šešeljev koljač bio bolji od Pavelićevog Paraginog jataganca? Možeš ti sad prebrajati mrtve, ali da li je jedan vrag bolji od drugoga zato što je to naš đavolčić? Mislim da o broju mrtvih na ovoj ili onoj strani o to ne govorim da bih bilo što umanjivao ni Srbi ni Hrvati ne znaju, niti će dok smo ti i ja živi, znati punu istinu. Jer, svak broji samo svoje mrtve, dok žrtve suprotne strane ne vrijede ni koliko vlastita krepana stoka. Tvom Agitpropu odgovara da ocrni moje, dok moji Goebelsi također ne planduju. Evo pogledaj, ograničimo se samo na Srbe i Hrvate u II svjetskom ratu. Kakav je bio realan izbor za onog tko se već odlučio latiti oružja, a ne brisnuti i spasiti golu kožu: 1. Sada međutim, oni pružaju gostoprimstvo izbjeglicama iz BiH i Hrvatske. Ništa na svijetu nije apsolutno i dano za vječna vremena. Oko ustaša ne bi trebalo trošiti riječi. Jest da su četnici počeli kao partizanski pokret malo nezgodan termin otpora razbijene kraljevske vojske, samo što na žalost nisu tako i završili. Nisu badava zajedno sa ustašama, bjelogardejcima, švabama i bog te pitaj kojom bandom, zajedno, jedno uz drugo, bez uzajamnih sukoba, bježali u istoj koloni pred Crvenom armijom i partizanima. Sjećam se čak jedne emisije na TV gdje je dokumentirana njihova suradnja sa ustašama kontra partizana na području Like ili Gorskog kotara naravno, to sigurno nije bilo pravilo već,ako je istina, trenutni savez protiv onih prema kojima je mržnja bila jača od uzajamne. U svakom slučaju, istina je da su ih konačno i Saveznici bili prisiljeni prestati pomagati zbog zločina i kolaboracije sa Nijemcima - i to unatoč lične kraljeve prisutnosti u Londonu. Kažu da je put u pakao popločan najboljim namjerama... Što se partizana tiče, ako je ikada tvoj otac za kog kažeš da je prvoborac iskreno pričao sa tobom o svojem ratovanju, onda si odavno mogao zaključiti da je sva ta herojska epopeja, puna ideala, humanosti, samožrtvovanja, svetačkog asketizma i morala, prikazana nam na način drugova komunista, obična lakirovka. Nedavno početkom juna su Slovenci prikazali gotovo trosatnu emisiju o partizanskim zločinima nad učesnicima gore spomenutog zbjega koje su Englezi izručili našima našima, kako to sad čudno zvuči, zar ne? I to ne samo Slovenci. Eto, i vaš Sime Dubajić mislim da je to onaj na kojeg su Hrvati raspisali potjernicu se uvelike kajao, intervju s njim snimljen je 1990. Sam je priznao 13 zločina koje je izvršio, a 35 I nagrada II satirične pozornice MaxMinus magazina 2011. Masovne grobnice, jame, žene i silovane , djeca, znaš da su bježale i obitelji , iživljavanja i mučenja.... Eto, u tome pa ipak je cijela tragedija ljudskog bitisanja, nezaštićenosti, krhkosti i beznačajnosti jedinke u odnosu na takozvane povijesne događaje. Pa ipak, sa historijske distance gladano, kao kad gledaš kroz obrnutu stranu teleskopa, te pojedinac više nema ni tijela,ni imena, ni značaja već je samo kost koju nacionalni lešinari premeću s hrpe na hrpu, s te udaljenosti, oni partizani, komunisti ili kako već hoćeš su jedini bili antifašisti i kao takve ih i svijet priznaje. I ne znam M. Bili su gnjide, možda manje nego drugi, ali gnjide. Ljudsko dostojanstvo i život im nisu baš onoliko značili koliko su nam govorili. Izdali su ideale, bili karijeristi, lopovi, pričali o bratstvu i jedinstvu a sami su gradili nacionalne tarabe. Ajmo ih skinuti s vlasti, graditi novi svijet - zajednički, skupa ili posebno, socijalistički ili kapitalistički, sa samoupravljanjem ili tržišnom ekonomijim ,ali priznajmo im onda ma onih 1% ili 10% ili... Eto, vaša TV neprestano govori o hrvatskim ustašama kojih u svakom slučaju ima ali gledajući vaš Dnevnik i to u direktnom prijenosu - naravno ne od nas,nego Slovenaca vidiš gdje zajedno sa JNA danas ni vi to tako više ne nazivate masovno nastupaju četnici sa kokardama, sa srpskom zastavom pazi, a govori se kako se, kao bore za Jugoslaviju , zastavom sa mrtvačkom glavom i pjevaju kako će klati Hrvate. A onda kraj svih tih propagandnih prepucavanja podižete spomenik Mihajloviću. Ova gamad ovdje ipak još nije Paveliću odala toliku počast. Rehabitirala je doduše Stepinca. Zašto sve zemlje koje su se riješile komunizma idu ne desno, već ultradesno i u nacionalizam. Kad gledam u koga srpska opozicija polaže nade, koga želi vidjeti na čelu Srbije, ne znam da li da plačem ili se smijem. Pa ako ne mogu izmisliti ništa bolje za budućnost Srbije... Ali prizivati se na nešto staro više no pola stoljeća! Pa sve ovo što vas je upropastilo je bilo baš zbog pogleda unatrag! Svi ti nacionalizmi i kod Hrvata i kod Srba su artefakti prošlosti, srednjevjekovne sablasti, iluzije stare slave. Pogledaj samo kojim terminima baratamo: Ustaše! Srbija je ostala sama, izolirana, napuštena, kod vas će se naposlijetku reći izdana i prodana i to od svih:zapada, istoka, nesvrstanih, susjeda, braće Slavena, katolika, islamskih zemalja, pravoslavlja - ako se gleda širi prostor od ovog našeg,... Ti govoriš, a to čujem i od mnogih Srba, o nekakvoj uroti, bog te pitaj koga sve, protiv Srbije. Ali oni imaju sasvim drugačije, za razliku od Srba, simboličko značenje. Što to Srbi prije shvate, to bolje i za Srbiju, i srpstvo, i mir, i nastavak normalnog života na ovim 36 I nagrada II satirične pozornice MaxMinus magazina 2011. A da mnogi pametni Srbi to shvaćaju odavno, čak i prije rata pri tom ne mislim na vašu političku opoziciju oko Draškovića koja kvalitativno ne ide puno dalje od velike galame o srpstvu, povija se u stavovima kao što vjetar puše - slično kao i naša paradna oporba vjerojatno se može naslutiti i u Srbiji. Naravno da vaš režim takve stvari ne stavlja na velika zvona kao što i naš guši svaku pametnu misao i akciju - objedom o izdaji nacionalnih interesa. Ali o tome ću kasnije. Postoje činjenice koje, nezavisno od naše interpretacije i dalje tvrdoglavo ostaju činjenice. Ne sjećam se više tko - neki naučnik - kad su ga upozorili da njegova teorija niukoliko ne odgovara stvarnosti i činjenicama,reče: Utoliko gore za činjenice! Ako pođemo od ovakvih premisa, nikada se ne ćemo razumijeti i svaki razgovor nikuda ne vodi. Neugodne činjenice treba znati vidjeti, prihvatiti i postaviti se prema njima. A svijet i mnogi pojedinci kod vas i kod nas - doduše bijedna manjina je odmaknut od ovih događanja i bez strasti jasno, ništa nije savršeno i bez interesa može govoriti i suditi o njima. Kad si na brijegu a oči,um i srce ti nisu krvavi, vidiš dalje i više. Samo ću o onim faktima koji su, kao što bi ti to formulirao, teg na vagi političke osude svjetske politike i javnosti pomakle na štetu Srbije. Koliko se sjećam, jedina glupost u tom smislu, s hrvatske strane, je bilo topovsko bombardiranje Šida, a ako je i bilo više toga, sigurno neusporedivo manje. Sve to nije tako sa strane vaših vlasti i ne samo njih već ih vodi ideja o svesrpskom okupljanu što ja mogu shvatiti ako ostane u granicama normalnih političkih težnji onih kojima kategorija nacije nešto znači bez obzira na prisustvo, brojnost i interese inih političkih subjekata na istom području. A svijet to vidi. I to Srbe opterećuje. Ne težnja sama, već način na koji je mnogi nikako ne svi žele pod svaku cijenu realizirati. Do rata, nad Srbima u Hrvatskoj nije vršen nikakav fizički genocid, kako god se to kod vas prikazivalo o tom - potom koji bi mogao biti povod za ovakvu reakciju Srbije, armije i srpskog naroda nikako cijelog na ovom području a u BiH još manje. Tim prije, što se to uopće ne dešava kod vas. A ne zaboravi da cijelo ovo područje vrvi od kojekakvih formalni i neformalnih, 37 I nagrada II satirične pozornice MaxMinus magazina 2011. Ustrajati da svi oni krivo vide, procjenjuju i prosuđuju, a da je jedino izolirana i osamljena strana praktički od svih osuđena, sa kontroliranim medijima ovdašnje niakako ne hvalim time u pravu, jednako mi je neozbiljno kao rehabilitiranje, od čitavog svijeta kvalificirane bivše NDH i ustaških zločina. Strani mediji koji ne prenose hrvatske informacije već direktno na terenu imaju svoje novinare - a na kraju krajeva nije više samo Hrvatska u igri prenose i prikazuju takve zločine srpskih ekstremista nitko ne tvrdi srpskog naroda za koje kažu da svijet nije vidio da ne spominjem loptanje ljudskim glavama. I Srbi i Hrvati će morati pošteno revalorizirati svoju povijest neki daljnju, neki bližu ali ni to nas dvojica ne ćemo doživjeti. Osim Crnogoraca, o ujedinjenju sa kojima oduševljen pišeš, ali i to je samo privid koji će vam se brzo razbiti o glavu Pokušat ću i o tom ako se sve ne rastegne k'o TV serija. Nema razloga da ne poželim i ne radujem se vašem harmoničnom suživotu, kao što bih se - vjeruj mi - radovao da je ovo još J Y uga bez rata, mržnje i nacionalizama. Međutim, pokušat ću ti objasniti zašto mislim da to neće ići;moje razmišljanje zacijelo se ti neće sviđati. Pokušaj kao čovjek egzaktno obrazovan, zaboravi da si Srbin , za što se vjerojatno smatraš kao što zaključujem iz usmenih i pismenih izmjena naših misli, digni se do Andromede, u poznu večer kad ostaneš sam na zvjezdarnici nakon što ti ode i zadnji posjetilac i odatle bez ikakvih emocija racionalno prosudi - to je naprosto teorijski nemoguće! A svijet je to shvatio i zna da to ne može biti. Međutim, Srbija ni na koji iole prihvatljiv način ne bi nikome mogla objasniti i opravdati, ovakav kao u Hrvatskoj i BiH rasplet događaja. Jer tamo - figurativno rečeno - nema ni jednog Srbina, pa stoga ne može biti ni ugrožen. I zato se srpska ovdje to sada kažu srbijanska , da bi time podvukli kako ste vi iz neke druge države;bolje rečeno, da naglase kako i mi sada imamo državu politika, Slovenije jednostavno odrekla! Konačno, sami ste je ukinuli kao takvu. A sve su to pokazale 38 I nagrada II satirične pozornice MaxMinus magazina 2011. A u Hrvatskoj ih je oko 12% i to još nisu svi u tim Krajinama. Kako goloruki drže Sarajevo u obruču i sravnjuju sa zemljom sve što je u gradu - živo i neživo, muslimansko i hrvatsko i srpsko. Ne želim time reći da se drugi isto tako tko je prvi a tko drugi, to je za diskusiju - kao ono o kokoški i jajetu naoružavali, ali sad govorim samo o onome što je, po mom mišljenju, kod svjetske javnosti i politike prevagnulo u osudi, izolaciji, bojkotu i eventualnoj vojnoj intervenciji protiv Srbije. Nekontrolirana da ne upotrijebim teži izraz upotreba armije, i to još ne protiv vanjskog neprijatelja, zgranula je svijet koji je do tada podržavao, ako ne baš doslovno - srpsku stvar - a ono političko rješenje Jugo - krize u okviru jedinstvene zemlje. Vukovar, naročito Dubrovnik gdje je tvoj prijatelj veoma lako mogao poginuti i od neke granate sa druge strane , Sarajevo koje će izgleda prevazići sve , rušenja kulturnih spomenika, crkava, civilnih ciljeva, bolnica, kolaboracija njena sa povijesno negativno vrednovanim snagama četnici , sasvim je okrenula svijet protiv vas. Pazi, to je kao da ti meni daš pljusku a ja zbog toga bacim atomsku bombu na Beograd. U očima svijeta jedno je ako smo svi mi ustaše tu bi onda i ja spadao po svojoj teritorijalnoj pripadnosti , što bi teško i najveći ekstremisti mogli tvrditi, a nešto sasvim drugo kad JNA antifašistički, slobodarski i internacionalno deklarirana, sa odgovarajućim pozitivnim povijesnim naslijeđem, počne surađivati, pod konac i sasvim otvoreno, sa jednom fašističkom organizacijom protiv koje se nekad borila i to isključivo braneći interese jedne strane. Uzmimo da su i svi HDZ - ovci ustaše i jurišnici - kako ti kažeš - armija ne može opravdati uništavanje cijelih gradova u kojima konačno žive i Srbi. Da li su rakete i granate u Vukovaru i Dubrovniku i... Zar nije i jedna i druga alternativa grozna: Srbi na sigurno, pa udri po svim preostalim Hrvatima a ako sam ja već ustaša - je li automatski to i moje dijete u pelenama ili pak, udri po svima a onda je lako naknadno i srpske žrtve pripisati drugoj strani - nema imena na metku! Što je sa Sarajevom? Dok sa okolnih planina tuku sve i sva, od objekata kulture do rodilišta, držeći grad u obruču a bio je opkoljen od samog početka , Srbi jauču kako se vrši genocid nad njima. Osim toga za HDZ je ovdje na izborima glasalo između 30% i 40% birača s tim da su i sve druge stranke praktički nacionalističke samo im je izborni sistem, koji su sebi u korist priredili bivši komunisti, omogućio da imaju toliku većinu u Saboru. No spotakli se kameradi o vlastitu tvorevinu. Slično, ali inteligentnije, izveo je i Milošević kod vas. A poslije novih izbora kod vas, Šešeljeva partija čiji se pripadnici otvoreno deklariraju četnicima, dobila je 30-tak posto glasova. No vratimo se JNA. Kažeš: da nema svijeta oni bi začas bili na granicama bivše Jugoslavije. Evo zašto: 39 I nagrada II satirične pozornice MaxMinus magazina 2011. Eto, zato takva armija to nikako ne bi mogla postići! Ako tome dodaš i osudu te totalnu izolaciju ovakve armije od strane svijeta, konkretnu materijalnu pomoć protivnicima ovakve armije - onda mislim da je sve jasno. A da ne govorim o tome, da i oni koji žale za našim zajedničkim životom, nikako ne bi htjeli silom biti prinuđeni na novi takav život već samo dobrovoljno i vjerujem na nekim novim osnovama - no na žalost to je sada samo san možda i za stoljeća , onda bi mogao M. A eto, i Srbija se odrekla ove armije djelomice formalno, djelomice stvarno, a u negdanjem ideološkom smisli totalno. I još mnogi kažu kako vas je ona izdala. Nitko nije ostao vjerniji Srbiji, dulje podržavajući njene političke ciljeve od armije. Samo što je bila nesposobna i pogrešno manipulirana, to je druga stvar. Vaša vlast neprestano je ponavljala i ponavlja, kako Srbija nije u ratu sa nikim po tome ovdje rata uopće nema, jer ni u jednom slučaju nije bio formalno objavljen , da njenih trupa nema nigdje izvan Srbije i to dok u armiji nitko više, do Srba i Crnogoraca nije ostao, a u Srbiji se vršila mobilizacija , da su svi ti sukobi armijska posla s kojima Srbija nema ništa... Ovo je jedno vrijeme moglo inostranstvo zavarati - tako dugo dok je Jugoslavija još formalno postojala sa svojim formalnim institucijama predsjedništvom,vladom,Skupštinom,... Naime, vani su se pitali je li u stvari armijski vrh izveo tihi državni udar u zemlji, pa su time sve federalne strukture a vjerojatno i vaše republičke, postale taoci armije. Međutim, posebno nakon međunarodnog priznanja Hrvatske, Slovenije, BiH te faktičnog mada za sada odloženog priznanja Makedonije, postalo im je jasno da to nije i ne može biti tako. Naime: 40 I nagrada II satirične pozornice MaxMinus magazina 2011. I to dok smo još ,makar formalno, bili zajedno i zajednički trebali donositi vitalne odluke. Mislim prvenstveno na upad Srbije u monetarni sistem zemlje, onemogućavanje ekonomskih tokova i napose konfiskaciju privrednih objekata sloveniskih i hrvatskih poduzeća na tlu Srbije slušao sam mnoge vaše privrednike, kako se na TV žale da im se vlada miješa u posao te da ovakvim intervencijama nanosi nesagledivu dugoročnu štetu gospodarstvu Srbije. Ali što kadija odluči... Na Zapadu, gdje uz Sveto trojstvo poznaju i četvrto - nedodirljivo vlasništvo, možeš misliti kako je to odjeknulo. Na jednoj strani Slovenija i Hrvatska tada još samo one koje se zalažu za privatizaciju, što manju regulativu države u ekonomskim tokovima, denacionalizaciju, raskid sa starim političko-ekonomskim sistemom; zatim Markovićeva savezna vlada koja praktički sa istim principima traži od svjetskih finacijskih krugova kredite i podršku za svoju ekonomsku reformu, a na drugoj Srbija sa potezima kojih se oni užasavaju i koji direktno diskreditiraju Markovićeve napore! Mi se s time ne moramo složiti, ali stoji da je u Srbiji opozicija tvrdila a to tvrdi i za ove izbore - dapače bojkotirala ih je kako vaši izbori nisu bili demokratski i regularni ovdašnja opozicija, čak ni najveći gubitnici bivši komunisti,to ne tvrdi za hrvatske izbore. S izuzetkom, naravno SDS koja je imala predstavnike u Saboru pa ih povukla. Pa zaboga, ili čovjek nije za to mjesto pa mu ga ne daj, ili je - pa ga pusti. Dalje, suspenzijom ustavnih prava Pokrajina iz Ustava 1974. Na jednoj strani praktički Srbija i Crna Gora, a na drugoj ostale četiri republike. Ovakva nedoslijednost u političkom ponašanju Srbije ne vjerujem da se posebno dopala Zapadu koji ima svoja manje-više jasna pravila političke igre. A onaj krajni, pragmatički moto njihov je konačno - ne možeš li ih pobijediti, pridruži im se. U SFRJ to su manje više uvidjeli svi osim JNA i Srbije. Armija je formalno depolitizirana uz praktično i daljnje okupljanje oficira-komunista u nekakvoj vanarmijskoj partijskoj organizaciji. Milošević izvodi manevar koji ga treba ostaviti na vlast - formalno mijanje partije iz SKS u SPS to tvrdi 41 I nagrada II satirične pozornice MaxMinus magazina 2011. Ovdje u zapadnim dijelovima bivše nam domovine, priznaju mu neospornu vještinu u ostvarenju kratkoročnih ciljeva - na dugu stazu smatraju ga sigurnim gubitnikom. Istodobno, još od Titove smrti jačaju nacionalističke snage u svim dijelovima zemlje, uključujući i Srbiju, dok se istovremeno traži politička i ekonomska demokratizacija. Janezi, za razliku od Hrvata i Srba idu putem prave demokracije - koliko je to u danim povijesnim okolnostima moguće. Javio se zahtjev za konfederativnim uređenjem zemlje - naravno, kao posljedica onih tendencija, o kojima i ti pišeš prerastanju dotadašnjih administrativnih jedinica u posebne države. Otac se sa mnom nije složio, vi niste prihvatili ovu ideju i sad svi imamo što imamo. Koliko su slovensko-hrvatski prijedlozi o konfederaciji bili iskreni, a koliko samo prva odstupnica za izlazak iz Jugoslavije, nećemo nikada sa sigurnošću saznati. Lično smatram da su i jedni i drugi, govoreći o tome, držali iza leđa prekrižene prste. Međutim, svijet je tada tu ideju podržavao, videći s jedne strane da su promjene kod nas nužne u novoj konstelaciji snaga koja je nastala , a s druge strane težeći tada smatram iskreno za očuvanjem jedinstva zemlje. Zapad ima sa svim tim državicama i kvazidržavicama, što svaki dan nastaju širom svijeta, samo problema. Te šalji ekonomsku, te humanitarnu, te vojnu, te bogtepitaj kakvu pomoć. Svi žele državu, a ne znaju raditi i održavati je. Možemo vi i mi jedni drugima poturati bog te pitaj kakve povijesne karte sumnjive vrijednosti. U svakom rasparčavanju Jugoslavije po svjetskim kartama a ne srpskim ili hrvatskim , pitanje bi li Srbija baš sasvim dobro prošla. A po tom pitanju svima vani je jasno da barem Kninska krajina nikako ne spada u te srpske povijesne teritorije srpski argument može biti samo relativni broj Srba, a onada je tu već ona stara priča - Kosovo. Jedina šansa za miran raspad SFRJ a njen raspad je fakt koji je bolje što prije prihvatiti svima, pa i Srbiji - nikakvo raspravljanje o krivici neće promijeniti činjenicu bio je nemijenjanje postojećih unutarnjih granica. Svi su to prihvatili i u zemlji i vani; čak i Tuđman, unatoč pritisku svojih superekstremista osim Srbije. Što god ti i ja mislili o tome, države se stvaraju i raspadaju, žive i umiru. Pogledaj bivši SSSR, pogledaj svijet oko sebe. Ako Srbi imaju pravo živjeti zajedno, u jednoj državi, onda to pravo imaju i drugi. Vidi u što je Nijemce 1939. Kako god bio sa našeg vidika pokvaren, Tuđman je bio dovoljno inteligentan da to shvati Milošević ne. Tuđman je ekstremist, Milošević - fanatik. Zato je prvi ostvario svoje ciljeve a drugi će sagorjeti. Možemo u to sumnjati, ali preuzeo je i suviše međunarodnih obaveza, dao previše izjava i potpisao odviše dokumenata da bi preko toga tek tako mogao prijeći. Zato sad Hrvati imaju svoju državu ne svih Hrvata , zato sada Srbi imaju svoju državu ne svih Srba. Paradoksalna je i žalosna činjenica iz čega vidiš koliko smo se voljeli da smo i jedni i drugi imali zajedničku državu svih Hrvata i svih Srba. Nije svijet priznao 42 I nagrada II satirične pozornice MaxMinus magazina 2011. Hrvatsku bez zadrške Sloveniju da. Vide oni dobro da hrvatske ruke nisu u cijeloj stvari sasvim čiste. Odlučujući preteg u tome bile su teritorijalne pretenzije Srbije. Bivši suputnici Srbije tražili su i još traže da se načini diobena bilansa. Srbija to kategorički odbija. Svijet tako vidi da je Srbija baš u svakoj stvari isključiva u svojim stajalištima. Slovenija i Hrvatska i drugi koje su bile najrazvijenije. Presuđeno je da se ne radi o aktu separacije već o raspadu Jugoslavije. Kako god galamili vaši političari da nije tako - ovakav je zaključak već donijet. Ako uvjerite svijet da je to opravdano.... Nakon svih događaja, pitanje je neće li Srbija plaćati i ratnu štetu? Usput, iskreno te pitam - vjeruješ li ti doista da Srbija nije u ratu? Pogledah koliko toga sam već napisao - jeza me hvata. Kolika će tek tebe kad sve to budeš čitao i pretpostavljam,ne i slagao se s tim. Htio bih da me shvatiš, nemam nikakvih nacionalnih osjećaja, nemam ništa protiv Srba ili bilo kojeg drugog naroda. Ovdje govorim uglavnom o Srbiji i Srbima jer bih želio da shvatiš koje po mom mišljenju greške srpske politike su dovele Srbiju u ovakav položaj u kakvom realno jest. Svako pričanje o uroti svijeta protiv jadne, nedužne Srbije samo je utjeha nad izgubljenim i zatvaranje očiju te može izroditi samo revanšizam. A mnogi srpski intelektualci su to već shvatili. Koliko je prisutan u vašim medijima ja to ne znam. Često se javljaju preko slovenske TV i govore i o tome i o drugim prilikama kod vas. Druže se u nekom klubu zajedno sa hrvatima pobjeglim iz istog razloga valjda zato HTV nije prikazala ovu emisiju. Pričaju kako Srbija nije napadnuta i da ne znaju ciljeve rata koji se vodi. Procjenjuje se da ima nekoliko tisuća takvih mladih ljudi samo iz Srbije. Traže prekid rata i odstup vlade. Navodno taj govor drže prije svake predstave. Na njemu su sudjelovali srpski pisci naravno, ne Dobrica Ćosić. U posebnoj emisiji vođen je razgovor sa njima. Izražavaju neslaganje sa režimom i opozicijom oko Draškovića. Govore o neformalnoj opoziciji beogradskih intelektualaca koja izražava moralnu osudu onoga što se zbiva u Bosni, Dubrovniku,... Traže povlačenje armije iz tih područja. Traže da se Crna Gora smjesta povuče iz rata. Prikazan je na TV BiH dugačak razgovor sa njima i predstavnicima armije. Kažu kako je vrijeme da ovo konačno prestane. Međutim ja mislim, prema onom što sam slušao Draškovića jasno, samo izvodi , a i neki vaši intelektualci su se tako izrazili o njemu, da on ne zna sasvim što želi osim vlasti,sigurno , da je dosta neprofiliran, te da je nacionalist malo drugačijeg tipa od Miloševića. Kao da ga vodi žal za nekom izgubljenom veličinom Srbije kao i pravoslavnu crkvu nego li stvarna želja za mir i razvoj demokracije u njoj. Otprilike, kao kad bi našeg Tuđmana zamijenila na vlasti Dapčevićka. Naravno, nisam dovoljno upoznat i s ove daljine ne mogu relevantno suditi. To su samo neki detalji za koje ja znam, a koji mi govore da u Srbiji nisu svi uvjereni u opravdanost, pravednost i korisnost ovog rata. Da li ćete ih nazvati izdajnicima srpske stvari ili prihvatiti njihov moralni credo, ne mogu suditi. Za sad ih uglavnom, kako sami govore, zovu prvim imenom. Sličan je odnos i ovdje prema inomislećim Hrvatima. Mnoge stvari prijatelju M. Velika Srbija nije i nikada neće postojati. Srednjevjekovni mitski kraljevi poput Dušana, Tomislava, Uroša, Zvonimira samo su kopije ovih naših današnjih bandita ili obratno. A to što je neko od njih razvijao zakonodavstvo, drugi širio pismenost,a treći bio zaslužan za razvoj obrta; pa bože moj i veliki mafijaši daju ogromne sume dobrotvornim organizacijama, osnivaju zaklade ili potpomažu umjetnost - da bi im se odbilo od poreza. Nitko od njih nije zaboravio pokupiti porez od raje, novačiti mladiće u vojsku, tjerati seljaka na tlaku i uzeti mu desetinu, iskoristiti pravo prve bračne noći, ako mu se prohtjelo. Za nas su Zrinski svetinja, kad tamo čitam negdje kako je neki od njih, kad mu je nestalo novaca prodao dio Međimurja Mađarima. Da ne govorim o čuvenoj prodaji Dalmacije Mlecima. Vjerujem da bi se i kod vas našlo takvih ili sličnih cveba na pretek. Veličina SAD počiva na genocidu nad Indijancima, a tko danas još osim tu i tamo prigodice govori o tome? U Brazilu, navodno, neka agencija iznajmljuje helikoptere iz kojih možeš leteći iznad prašume ubijati divlje necivilizirane urođenike. Dok se u Riu održava skup o zaštiti ljudske okoline, brazilske i druge kompanije, uz neospornu potporu vlasti, uništavaju amazonsku prašumu ugrožavajuć time opstanak svih nas. Hoće li jednom u njihovim povjesnicama pisati o tome, ili o pradavnoj borbi brazilskog naroda za prirodnu 44 I nagrada II satirične pozornice MaxMinus magazina 2011. Ostat će samo suvremen Brazil, neokaljane prošlosti za koji će možda i vlasnik ovih helikoptera i sin onog napucanog urođenika, danas-sutra ići umirati. Vrijeme uljepšava događaje dok ne ostane samo mit, u koji su naivni ljudi spremni slijepo vjerovati i ginuti za zbog njega. A ja koji to vidim i ne želim umirati za sjajne budalaštine, već živjeti za svakodnevnije banalnosti, duhom se dizati u visine budućnosti a ne tonuti u mrak prošlosti, bit ću izdajica, gnjida, kukavica, nečovjek. Nikada se nisam želio identificirati sa ruljom koja rješava stare plemenske zadjevice po balkanskim gudurama, sjeckajući malo udove, malo igrajući u predahu nogomet sa ljudskim glavama. Ako su oni ponosni što su Srbi, Hrvati ili ne znam što - onda sam ja još ponosniji da to nisam. Ja te molim prijatelju M. Vaše vođe su vas lagale i upropastile i sad već ima sasvim dovoljno elemenata da se to uvidi. Milošević samo što nije pao. Navodno je evakuirao obitelj u Španjolsku, a on se preselio u neku vojnu bazu u Beogradu. Prenose se glasine, pa demantiji, stranih agencija da vam Bulatović okreće leđa. Ti si intelektualac; ako odbaciš predrasude imaš veće mogućnosti od drugih da vidiš i pozitivno i negativno na svim stranama. Ovdje se već ne radi samo o Hrvatima i Srbima - ovo je mnogo šire. I kod nas i kod vas je neviđena medijska blokada, međutim kod nas su mnogo veće mogućnosti da čovjek dođe do više nezavisnih izvora informacija. Ovo je ipak skoro XXI stoljeće - ne bih volio da se Srbi moraju, poput Nijemaca na kraju rata, pravdati: Nismo znali! Htio bih da ne pomisliš kako širim neku hrvatsku, hadezeovsku, ustašku propagandu - da ne kažeš na kraju: Od njega se nije ni moglo drugo očekivati! Ja nisam Hrvat, ni Srbin, ni Musliman, ni Slovenac, ni Enlez, ni... Nacionalna pripadnost meni ne znači ama baš ništa! Taj osjećaj je za mene samo fon, šum, smetnja, koja čovječanstvu onemogućava ispravnu prosudbu, interpretaciju, uvid u ISTINU! Osjećam se SAMO ČOVJEKOM i to mi je sasvim dovoljno! Draži mi je jedan mali Newton od velikog Gaja, više cijenim osrednjeg Dostojevskog od veličanstvenog Dositeja, prosječni Tesla ili Bošković su mi neuporedivi prema vrlom Svetom Savi ili Strosmajeru. Volim one koji su težili ljudski duh osloboditi a ne ograditi. I uvijek mi je bilo važno ne TKO ili KAKO kaže, već ŠTO govori! Ne postoje veliki narodi. Postoje veliki pojedinci čije zasluge je prigrabila mediokritetska, nekreativna rulja, a malo inteligentniji i pokvareniji među njima to su promovirali u nedodirljive nacionalne svetinje kako bi masom lakše manipulirali. Konačno, Švicarci znam da nisu narod su neizmjerno veći i od vas i od nas, mada nemaju Teslu i Ruđera - ali znaju očuvati mir već stoljećima. Neobično mi je značajno da me ovako shvatiš, jer govorim bez ikakve nacionalne mržnje ili primisli. Dopisujemo se tokom cijelog rata dok su mnogi i s moje i s tvoje strane prekidali kontakte. Pojedinac, a posebno takvi bez bilo kakvog političkog utjecaja poput nas, nije kriv za rat. Ja ove moje gnjide nisam podržavao ni moralno, ni materijalno osim što plaćam 5% za vojsku na svaki kupljeni proizvod , ni vlastitim učešćem u ovoj, za mene prljavoj raboti, međutim ovo je nešto sasvim drugo - srpske nacionalne vođe su najblaže rečeno - PRETJERALE! I to po ocjenama cijelog svijeta. Oni među vama koji to nisu shvatili, shvatit će po pogubnim posljedicama za srpski narod. Vidiš, Slovenci su uz neznatne žrtve žao mi je što se tako izražavam o ljudima dobili državu, Hrvati uz ogromne žrtve jednako tako, Bosanci će s ogromnim žrtvama ostati nezavisni mada se to Srbima i Hrvatima ne dopada odviše, no realnija hrvatska politika se lakše s tim miri. U stvari, Srbi su svojom pogrešnom politikom gurnuli Muslimane prema Hrvatima. Kninska krajina nema nikakve šanse da se održi, eventualne minimalne mogućnosti ima Srbija da pokuša zadržati dijelove Slavonije, a to onda opet znači rat sa međunarodnom podrškom Hrvatskoj - jer konačno, ipak su to dijelovi Hrvatskog teritorija sada i međunarodno priznate države. Ono što su ekstremisti među Hrvatima priželjkivali - Srbiju u okviru Beogradskog pašaluka nije to ništa karakteristično za Hrvate, jer i vaši ekstremisti vide Hrvatsku samo oko zagrebačke katedrale lako može postati realna mogućnost i to ne zato što bi mi tamo osnovali neke Krajine. Naime, ako Srbija ne izvuče pouke za sebe iz ovih izgubljenih ratova i ne to sam ti već zadnji put spomenuo počne ozbiljne političke razgovore o daljnjem suživotu sa Albancima, uz smatram, sasvim ostvarivu prijetnju da se Crna Gora odluči povući iz ove zajednice jer što god ti pričao, ne vjeruju oni baš toliko u tvoju formulu, a konačno - dobrovoljno su ušli, zašto ne bi i dobrovoljno izašli? Da tome pribrojim moguće sukobe izmeđe Srba kad počnu jedni drgima predbacivati za ono što se desilo, nestabilnost koju može uzrokovati armija koja se nema kamo uteći no vama... Ja jednostavno spominjem logične mogućnosti, ništa ja ne priželjkujem. Kako ćeš primjeniti svoja razmišljanja o jeziku i autonomiji na Albance? Ljudi su točno izračunali obična diferencijalna jednadžba - nastavi li se taj natalitet njih će ubrzo biti više no vas 2000 i neke... Onda se ne ćete moći pozivati na argument srpske većine. Hoćete li ih kastrirati, sterilizirati kao što su neki naši nesvrstani prijatelji to pokušavali , hoćete li se vi početi više ploditi i množiti da odgodite taj trenutak. Ili ćete ih fizički eliminirati, vičući kako se vrši genocid nad srpskim narodom? Pokušaj odgovoriti na ova pitanja. Naravno, možeš reći da sam budala i potisnuti ova pitanja. Ali ona će kad-tad opet isplivati. A Albanci se u međuvremenu množe. Pitanje genocida nad Srbima Ponovit ću ti što sam već rekao - prije rata u Hrvatskoj, fizičkog genocida nad Srbima ovdje nije bilo o ratu ću poslije. Do pobjede HDZ-a na izborima praktički se uopće ni kod ovdašnjih Srba, a ni u vašoj štampi, ništa nije čulo o nekom nerapnopravnom položaju Srba ovdje. Baš kao što se ovdje nije ništa govorilo o nekom nerapnopravnom tretmanu hrvatske manjine u Vojvodini. Beogradska štampa tada je bila puna događanja na Kosovu i o genocidu koji se tamo, navodno vrši nad Srbima. Do krize, pa poslije i rata u BiH, kad se još nije pouzdano znalo kamo će se Bosna prikloniti, o nekakvom genocidu nad tamošnjim Srbima nije bilo ni riječi - a nije ni moglo biti, jer bar tamo su sva tri naroda živjela bez ikakvih trzavica - dok ih pokvarene nacionalne vođe nisu napucili jedan na drugoga. Kako je postajalo jasno da BiH nije bezrezervno za Srbiju i njeno viđenje Jugoslavije mada je, ako se sjećaš, bosanska vlast nastojala biti tampon između Hrvatske i Srbije, te nudila neko srednje rješenje koje,nažalost ni Srbima ni Hrvatima nije odgovaralo. To isto je zastupala i Makedonija pa isprva donekle i Crna Gora. Muslimani se isprva nisu spominjali jer se računalo da bi se eventualno mogli prikloniti Srbima. Kad je 46 I nagrada II satirične pozornice MaxMinus magazina 2011. Optužujete ih za islamski fundamentalizam i pokušaj osnivanja islamske države u srcu Evrope. Svakom sa zrnom soli u glavi je jasno, da u okružju Srba i Hrvata, gdje ovi budno paze jedni na druge, a zajedno na Muslimane, ovi ne mogu stvoriti islamsku državu da se na glavu postave! Pa upravo su oni ponudili jedinu pametnu i realnu mogućnost za BiH - ne nacionalnu već građansku državu. Karadžić je, nakon što je kao odustao od nove Jugoslavije isto držeći figu za leđima , znao pričati samo o kantonizaciji - dok konačno i blesave Hrvate nije za to pridobio. Pa jesi li vidio te mape kako izgledaju? Kao da je ospice dobila zemlja. Pa bulažnjenje o diobi Sarajeva. Može li to čovjek bez felera u mozgu, smisliti? Zamisli Beograd podijeljen na 3 dijela. Žice su u mozgovima ljudi! Povijest poznaje neke slične primjere: Beč, poslije II sv. Vidiš da je opet cjelovit. Jeruzalem, do izraelske okupacije. Jednostavno rečeno, ovdje u zapadnim dijelovima bivše Jugoslavije a i šire u Evropi, smatra se da su ekstremne srpske vođe, uvijek kada se nisu mogle nagoditi sa ostalima, posezale za formulom fizičke ugroženosti srpskog življa. Mada se slažem sa tobom - bolje da je svaki narod prvo počistio svoje dvorište, pa vi više brinuli od hrvata o Kosovu a manje o Kninskoj krajini i obrnuto - sjećam se članaka iz beogradske štampe o tzv. Da ne govorim o tome kako se genocid odnosi na masovno istrebljenje naroda kao na pr. Pred par mjeseci, kad je iole pametan čovjek vidio da se ove budale u BiH neće dogovoriti kao što je nakon izvjesnog vremena postalo i u Jugi jasno da one budale pričaju ne međusobno, već svaki sa samim sobom , bio je na TV YUTEL otprilike polsatni intervju sa Jovanom Raškovićem. Upravo je prije razgovarao o situaciji u Bosni sa Karadžićem. Čovjek je pričao kako se smatra odgovornim za sukob u Hrvatskoj, kako je svojim političkim istupima doprineo da se srpski narod indoktrinira, da je molio i savjetovao Karadžića neka ne ponovi greške Srba iz Krajine, da pod svaku cijenu bude umjeren u nastupima, zalaže se za zajednički suživot sa drugim narodima i da, u interesu srpskog naroda, nikako ne zastupa separatističku opciju. Istaknuo je kako mu se čini da Karadžić sa većinom vodstva SPS ima drugčije mišljenje. Na kraju je izrazio volju i želju da se vrati u Sabor i tamo političkim sredstvima bori za interese srpskog naroda. Ovo ti navodim možda si i ti gledao kao primjer, kako se jedan od glavnih protagonista u događajima koji su postali tragični za oba naroda, posipa pepelom drugima, i hrvatskim i srpskima, to još nije palo na pamet. Slijedeći primjer odnosi se na moju eksrodbinu po liniji bivše žene. Neću navoditi detalje, jer bog zna tko sve eventualno otvara poštu prije no dođe do tebe. Barikade na cestama, koje su trebale pokazati odlučnost Srba da ne prihvate novu vlast i njene političke ideje. Muž Srbin ženine sestre Hrvatice , 47 I nagrada II satirične pozornice MaxMinus magazina 2011. Živjeli su dobro, gradili su veliku kuću u Z. Dolazili su ovamo i ama baš nikada nisu pričali o nekim posebnim uvjetima života Srba. No bitno je ovo:jedna od najvećih optužbi Hrvata posebno HDZ-a, ne moram naglasiti na njihov račun je bila da hrvatske Srbe dolaze buniti ljudi sa strane, te da im se svaki dan proveden na barikadama plaća u devizama. Ja sam to tada smatrao najobičnijom objedom od strane HDZ-ovaca, međutim je nažalost istina bar u ovom slučaju. Markama zarađenim na taj način gradili su i dalje svoju kuću govorili su o 100 DM na dan.
La Educación Prohibida - Película Completa HD
Trenutak istine za sve oboľavatelje, ali i za one koji su sumnjali, napokon je stigao - drugi album ''Shotter's Nation'' Dallas prikazao ih je u njihovom najboljem izdanju. Soon all coastal cities will have yacht clubs. Gratiniramo ga u pećnici na 180 °C 12 minuta. Promjene se očituju glavoboljom, naslagama na jeziku, naugodnim zadahom, vrtoglavicom i povremeno iako priv remeno pogoršanjem stanja. A da ne govorim o tome, da i oni koji žale za našim zajedničkim životom, nikako ne bi htjeli silom biti prinuđeni na novi takav život već samo dobrovoljno i vjerujem na nekim novim osnovama - no na žalost to je sada samo san možda i za stoljeća , onda bi mogao M. Recimo oslepljen sin na VMA govori majci: Majko nije mi teško što su mi izvadili oči, nego mi je teško što su me naterali da ih pojedem. U meni ključa, bunim se. I beep at airports. Među svjetlim domaćim primjerima može se navesti aktivnost turističke grupacije Jadranka d. Dobitnik Priznanja Dravski čon 2007. By the 1930s, Panerai was already providing the Italian Navy with stop- watches. Svakih 20-ak minuta patku podlijevamo uljem.
[ Free Serbia Chat Rooms|Matorke iz bih|Bolni odnosi]
Oznake: 100, vodećih, hrvatskih, restorana, i, njihovi, recepti, &, vodič, za, 2009/10
komentiraj (0) * ispiši * #
