nedjelja, 30.09.2007.

NOTHING SPECIAL

"Ok...došla sam...javila sam se...znaš da sam radila..."
To su riječi kojima sam započela današnji razgovor sa frendicom, zapravo sada sa poznanicom, nakon što sam je nakon misec dana srela sasvim slučajno.
Počele smo se družiti na kraju školske godine sve do negdi sredine pretprošlog mjeseca kada smo se prestale javljati jedna drugoj. Razlog? Nema ga! Ja ću zvati 3 puta, ali četvrti sigurno neću! Netko bi rekao da ima razloga,možda nešto što ja ne vidim, no zaista toga nema, jer se nismo posvađale ni zakačile, nismo se vezale previše,ali opet dovoljno da smo si dobre.
Uglavnom, danas sam je srela, rekla bok, pitala di će, kako je, kao da se nismo nikad intenzivnije družile. A ona će meni di sam propala u zemlju?!
Mislim, od 7. miseca se nismo javljale jedna drugoj, a onda pitaš di sam?! Drskost! Odgovorila sam: Uživam u životu i s dobrim prijateljima!(to je bilo poslje one prve rečenice)...Nakon toga smo se pozdravile i svaka svojim putem! I znate što? Spustila sam je! Vidjela sam joj na faci da joj je krivo! I drago mi je zbog mene da je uopće više nisam zvala i da se ne želim s njom petljati,jer mi jednostavno ne paše!
Sad se pitate zašto onda o tome pišem? Zato što nemam što pametnije pisat, pa sam se toga prvo sjetila!

+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

Još malo mi počinje faks a aj još nisam svu novu robu kupila koju sam zacrtala! Možda vam ispada da sam opsjednuta tom robom, ali nisam, vjerujte mi! Stvar je u tome što sam si prvi put u životu zaradila toliko da mogu,budem li pazila, osigurati i jesen i zimu i ovo prošlo ljeto sama što se tiče odjevanja i toga. Jednostavno je meni to posebno kad znam da sama raspolažem nečim u što sam uložila i truda i vremena. Samo što sam zapela za to da želim nešto posebno kupiti, pa mi se sve čini da će potraga biti ili neuspješna ili preskupa da bi se kupilo više stvari. Ali nema veze, ići ću u bilo koje butike, samo da se zadovoljim.

+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++











Danas mi je tata otišao u sloveniju (blago mu se) na neku specijalizaciju u povod nekom unapređenju, a što on ide više prema tome, to ću ja ovaj tjedan morat ranije kući, jer me nema ko vozit doma u sitne sate! Očito uz sve dobro ide nešto loše! A naravno, vozački još nemam.
Ah da, da ne zaboravim spomenit, idem idući tjedan i kod zubara, za protezu! Grozno mi je što to čudo moram nosit! Zamislite that¨s me kako ide sređena vani, u novim štiklama i u novoj robi,s novim pramenovima, sva sređena...sjedne u kafić i dođe neki frajer (možda brucoš kao ja) da bi me upoznao... i naravno, poslje mu se nasmiješim, pa umjesto zuba iskoče željezne ljuske! Ne bi mu zamjerila da ode...Prozvat će me "žena sa željeznim osmijehom"... Ma dosta šale,sad ozbiljno....
Jel se vama inače gadi kad nekog vidite sa aparatićem ili vam je to simpatično? Iskrenost cijenim,kao što piše sa strane.
Čitam vas i dalje! Pozdrav i pusa!

četvrtak, 27.09.2007.

MINI-POST

kratko javljanje iz kišovitog i tmurnog Zadra!
Upravo se,kao, spremam na promociju, danas sam hostesa,ali mi se tako ne da.... Trebam i sobu spremit,jer sam opet dobila prijetnju da će mi stvari završit na ulici...
Ništa novo se nije dogodilo, osim što sam počela sa jesenskim shoopingom. Jučer sam si priuštila 2 para cipela. Uzela sam balerinke slatke za svaki dan i cipele crne,lakirane(one što se sad nose) sa špicom i petom od 10cm...oooooohhhh....A valjda neću nogu slomit!
Eto,idem sad!
Kisssssssssss

četvrtak, 20.09.2007.

KAKO PRIMITIVNO

Jučer sam bila na kratkom piću sa dva dugogodišnja frenda i stvarno sam se neugodno iznenadila što se tiče njihova znanja i kulturne naobrazbe!
Pričamo mi tako nešto o pekarni Golub i o tome kako ih drže šiptari, kad li ovaj jedan, nazovimo ga Tele, izvali kako Bosanci nisu ništa drukčiji od njih, i to sa takvim gnusnim komentarom i tonom nekakvog zadrtog starca, da sam ja ostala paf. Na to je krv mene, rođene Banjalučanke, šiknulo do tjemena, da sam ja samo rekla: Pazi!
Na to je ovaj drugi, nazovimo ga Razumni rekao, najprije pod utjecajem i mišljenju Teleta, da bih ja to bolje trebala znati jer sam i ja u Bosni rođena. I tako je rasprava počela...
Nakon mog polusatnog vikanja, Tele je umuklo, a Razumni je shvatio i stao na moju stranu. I da vam sada obrazložim pitanja i neznanja njih dvojice...
-Pa što, i ti si Bosanka! ( reka je kao da je to nešto loše)
-Pa jesam, ali ako nisi znao, praktički ne postoji samo narod Bosanaca
-Kako to?
- Tako što u Bosni žive tri naroda: Srbi, Hrvati i Muslimani! I nemožeš sve bacati u isti koš jer je i mene, kao i mnoge druge upravo dio Bosanaca tj Srbi potirali iz zemlje!
-A je? A ja mislio da postoje samo Srbi, Muslimani i Bosanci...
-Ma nemoj?! A koliko se ja sićam, iz povijesti si imao 4 i tada si učio da je upravo Bosna bila dio hrvatskog teritorija, koja je postalazasebna tek nakon 1. svjetskog rata, raspadom Austro-Ugarske!
- A odakle onaj govor?
- Pa govor je nastao vjerovatno iz neke mješavine srpskog i hrvatskog te doticaja turcizma.







- A što si ti onda Hrvatica? Ja sam se uvik čudio kako to da imaš hrvatsko prezime a rođena si tamo...
-Pa možda zato što se moj did iz Zadra doselio u Bosnu! A uostalom ja imam još i bosansko-hercegovačko državljanstvo u kojem piše narodnost: Hvatica!
- A kako onda Hercegovina?
-Nemogu virovat da me to pitaš! Pa znaš da je nakon rata podijeljena na srpsku upravu i na hrvatsku ali sve u jednoj državi u kojoj je stanovništvo izmiješano i zapravo najviše posljedica i podnosi zbog toga!
-Aaaaaaa....(govori Razumni)
-A tele će na sve to: nema veze, za mene su bosanci bosanci i gotovo!
- Možete zamisliti koja je bura onda slijedila.

Uglavnom, da skratim sve. Ja jednostavno ne razumijem zbog čega je nastao takav stav prema bosancima, pogotovo u kraju u kojem ja živim! Ja znam da ima svakakvih ljudi i da seljačina dolaze i iz Bosne, ali ne znači to da je cijela populacija obilježena s time!
Naziv Bosanka isto ne mogu čuti jer me strašno iritira! Ne želim biti strpana zajedno u isti koš sa svima, iako znam da je upravo cijela ta država tako stvorena. svjesna sam da se sama ne mogu boriti protiv toga, ali svejedno ne mogu šutiti i pustiti da netko tako govori! Previše puta sam se naslušala toga da bi samo prešla preko toga, jer se time ujedno i mene vrijeđa iako moji korijeni potječu baš iz Zadra, tamo sam rođena i roditelji su mi proživili svoju mladost U BL.
Što je žalosno, svi tako misle, svi su zadrti u svojim mišljenjima i rijetko stoje do toga što jesu. Ne razumijem,kako netko može slušati proklete cajke i arkanovu suprugu, prići preko svega a s druge strane blatiti srbe, što stvarno dovoljno govori o našem narodu!
Jednostavno ne razumijem....

srijeda, 12.09.2007.

ŠTAFETA

Evo da i ja ispunim štafetu koju mi je triumph proslijedila:


5 OSNOVNIH KARAKTERISTIKA O MENI:
-iskrenost
-senzibilnost
-tvrdoglavost
-zafrkavanje tj smijeh
-ambicioznost

5 REČENICA O MENI:
-plavuša burne naravi, uvijek spremna za šalu, ali naravno u granicama
-preosjetljiva na neke stvari, ali to nikad ne pokazuje(osim ovdje)
-trenutno me sreća ne prati u ljubavi
-volim se srediti i izaći vani u dobrom društvu
-odlučna i samouvjerena u svojim ciljevima

PITALICE:
Istina ili Laž- Istina, ali ponekad je i laž potrebna
Mržnja ili Oprost- nijedno ni drugo
Motor ili Auto- definitivno auto
Putovanje ili Učenje- prvo naravno
Komp ili Laptop- oboje

Kad bi mi zlatna ribica mogla ispuniti 3 želje, to bi bile:
-ljubav
-zdravlje cijele uže obitelji
- sreća










ŠTO ME NA LJUDIMA PRVO PRIVLAČI:

- općenito kod ljudi me privlači razgovorljivost, neke zajedničke osobine, prizemnost
- gledajući mušku stranu, tu me privlače crnokosi, visoki lijepih očiju ili jednostavno topli osmijeh

GDJE SE VIDIM U BUDUĆNOSTI:
-vidim se sretno udanom,zadovoljnom svojim životom, postignutih ciljeva, dobrih odnosa u obitelji i s dvoje-troje djece

BEZ KOJIH LJUDI NE MOGU ZAMISLITI SVOJ ŽIVOT:
-bez brata i roditelja najviše

ŠTAFETU PREDAJEM:-svima koji su voljni spunjavati,a posjećuju ovaj blog

- 00:29 - Komentiraj (2) - Isprintaj - #

petak, 07.09.2007.

SAMO CRTICE OD MENE

Rad,rad i rad. To je sve što je trenutno na mom repertoaru. Danas sam ostala doma, jer sam se uspjela jučer,kojim čudom, udariti u oko i to ni više ni manje nego cijenom! Kako sam spretna, popela sam se na skale kako bih promijenila cijene. Bilo mi je prvi put da to radim i kako nisam znala da se to polako skalpelom podiže, ja sam to jako potegla, ona je ispala i udarila me ranvo u oko! Toliko je bolilo da nisam mogla oko otvoriti i naposljetku me tata vozio kući pa nisam ni danas radila. Eto, a prošle godine mi je uspio radio pasti na oko, ali to je druga priča...
Inače mi je na poslu genijalno. Sa svima sam super, svi me sad znaju, a i upoznala sam par zgodnih komada...Sutra idem opet.




Međutim, pravog pomaka na ljubavnom polju i nema. Imam ponekad osjećaj da me se dečki i boje. Istina, ja se držim dobro, i nisam od onih sto ne znaju obrusiti, ali opet većina ne kuži da se u dubini nalazi osoba nježna i osjećajna,željna malo više razumijevanja. Prerasla sam više ona glupa upucavanja i brijanje. To me više ne zanima, a bome ni ne ispunjava. Želim vezu na koju ću se moći i osloniti,ali ni vezati previše. Nalazim se na nekakvom prijelazu između želje i straha. Zapravo, ne znam ni sama kako bih sve to opisala, a da vama dragi blogeri ne zvuči ludo. Zapravo, više ne znam što bih mislila o toj temi.
Bili me netko znao prosvijetliti?
Bili mi netko mogao dati pravi,iskreni savjet?
Sumnjam. A možda bi i mogao. Nada ipak umire zadnja...

- 19:05 - Komentiraj (5) - Isprintaj - #

subota, 01.09.2007.

NEMA SE VREMENA

Ej dragi moji, jedva sam uhvatila malo vremena za blog...nalazim se u stalnoj žurbi jer sam počela raditi u kauflandu i to od 3-22. Krepana sam, ali se svejedno isplati. Zbog svega toga mi oprostite što ne stignem komentirati vaše postove!
Uglavnom, novih stvari nema baš. Uspjela sam puknuti 2 nokta (pisala sam vam o tome) i to srednji prst pa kad neko pita onda mu lipo pokažem..hihih...
Ajme, uvatija me se neki berlavi idiot tamo! Majko mila sto je dosadan! Zove me tamo po cilom skladištu "srićo moja" a tamo mi još stari radi, pa mi je bas ugodno...A ružan....bljaaaakkk.....
Joj, moram sad ručati pa radit. bas sam bussy!
Pusa svima!!!!!!!

- 13:24 - Komentiraj (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.