|
|
| < | rujan, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
MSN: loncky@hotmail.com
NO ONE CAN OUT RUN THEIR DESTINY
ubacih ih ovdje namjerno...meni posebno dragi linkichi:)
Kamikaza The Band
bla bla 
ledena kraljica
devil
tonka
sile the man
KLIKNI!!!!bas dobar blog...
*something from queen of cursed*
I nakon svih ovih godina ...
život mi je tako neshvatljiv, i još uvijek je takav…
neobjašnjiv…
il je možda ipak potpuno jednostavan samo ga ja sebi stvaram i prikazujem na tako kompliciran način da se i sama izgubim u vlastitim mislima.. Moja glava, moja razmišljanja, ujedno najveći prijatelj i neprijatelj.. kako? ah, sve ove dileme pisat ću u nekim od sljedećih postova.. da sad ne dužim, iako već i jesam!!!;( i da.. onaj fascinirana sam smrću i prolaznošću jer je ja ipak doživljavam na neki totalno drugačiji način, koji nitko više ne shvaća..
Izgubljena sam, mislim da stvarno jesam zalutala nekako ovdje, ili sam poslana da preokrenem nešto.. haha ! Novi spasitelj!? Iipak ne pišem o sebi nego o nekim likovima sa svog bloga… Sve vas pozdravljam.. Život ima neki smisao, potrebno ga je samo pronaći…
Čovjek je u svakom pojedinom trenutku života ono što će tek biti, kao i ono što je već bio...
Smrt nas se ne tiče, jer kad mi jesmo smrt nije, a kad smrt jest mi nismo...
...I˙m not growing up...I`m just burning out...
...čovjekov um stvorio je čudovišta, koja čovjek više ne može kontrolirati...
I tvrdim da je ljubav prema čovječanstvu nezamisliva, sasvim neshvatljiva i potpuno nemoguća bez vjere u besmrtnost ljudske duše...
Crazy, but thats how it goes
Millions of people living as foes
Maybe its not to late
To learn how to love
And forget how to hate
Mental wounds not healing
Lifes a bitter shame
Im going off the rails on a crazy train
Ive listened to preachers
Ive listened to fools
Ive watched all the dropouts
Who make their own rules
One person conditioned to rule and control
The media sells it and you have the role
Mental wounds still screaming
Driving me insane
Im going off the rails on a crazy train
I know that things are going wrong for me
You gotta listen to my words
Yeh-h
Heirs of a cold war
Thats what weve become
Inheriting troubles Im mentally numb
Crazy, I just cannot bear
Im living with something that just isnt fair
Mental wounds not healing
Who and whats to blame
Im going off the rails on a crazy train
Činjenica je da umire tijelo i da se gasi svijest čovjeka, ali volja kao pokretač svega uvijek ostaje...
Mistika je stihija u koju čovjek uranja i počinje osjećati i primati realnost nevidljivog.
Što ako je moje postojanje samo laž?
Ako zapravo ne postojim…
Ako ja nisam ja…
Jer moj lik je možda samo silueta
Koja se krši i lomi na vjetru.
Ona je negdje nestala i izgubila se
Između prošlosti i budućnosti.
Sadašnjost ne postoji
Zamišljena je…
Nema je iako se čini da je baš osjećamo!
Lažemo sami sebe, mislimo da se rađamo,
Živimo i umiremo…
Ali nema nas…
Nema života, nema ni smrti!
I da, nema mene, jer
Nije me nikad ni bilo…
Iako se ovaj put sve činilo savršeno i sasvim blizu spasenja, trag prema slobodi još uvijek je bio zamagljen… Osoba koja je došla sa zadatkom da spasi narod zarobljen u podzemlju prihvatila je svoju dužnost s velikom odgovornošću…Ali, nije sve išlo tako glatko… Postojao je određeni dan i vrijeme kad se žrtva mogla prinijeti. Bilo je potrebno uklopiti dan, datum i sat s nekom čudnom simbolikom broja trinaest… Znači da zbroj svih znamenki toga dana iznosi trinaest… Ako uspije pronaći onih dvoje blizanaca, i napravi žrtvu na taj dan, narod je spašen! Samo kako uskladiti dan, datum i sat!? Sve je trebalo biti savršeno da bi misija bila uspješna… Stranac je pažljivo hodao po stazi popločanoj dobrim namjerama koje su izgubile svoj cilj i tako zašao duboko u podzemlje…
Mrak, tama i vapaji pratili su ga na putu… Dok je prolazio pogledi jadnih ljudi koji su zazivali nečije ime slamali su mu srce. Samo jedan dodir osobe koja se već napola preobrazila u prava zla stvorenja uništavao bi ljudsko tijelo… Opekline prouzročene dodirom ovih zlih bića izgledale su kao da su nagrižene nekom jakom kiselinom. Sam dolazak tih bića bio bi praćen čudnim drhtanjem, micanjem tla i velikim strahom koji se uvlačio u kosti ljudi…
Ta neka strana sila koja je imala snagu neusporedivu s ljudskom pratila ga je na putu… Kakav se samo strah, lupanje srca i ubrzano disanje pojavilo kod ovog stranca. Neka jeza od te tame i patnje napola izobličenih ljudi, svaki njegov sljedeći korak usporavaju. Velika je snaga potrebna da dođe na odredište, a najviše je trebao vlastite misli osloboditi suvišnih i usredotočiti se na samo jednu! Onu upućenu konačnom spasenju i odgovoru na poziv u pomoć… Nastavio je ići dalje, spreman i svjestan koliko riskira svoj život…
Nastavlja se…
I dalje se ništa posebno nije događalo dolje ispod... Sve obično; tamno i mračno puno ljudske zloće. Dana kada je najveća tama zavila podzemlje dogodilo se nešto neobično...
U mirnu i ipak neobično tihu noć ušao je netko nepoznat i tajanstven. Bio je to On... Da, onaj On za kojeg su se neki potajno nadali i molili da im donese spasenje! Nije imao neke prepoznatljive znakove po kojima bi zaključili da je baš On netko poseban...
Bio je sasvim običan čovjek...Ali čovjek koji je znao više od ostalih! Tajna kodiranosti bila mu je poznata. Znao je da treba pronaći dvoje ljudi. Ključ i bravu... Oni su bili prolaz u novi svijet. Samo bila je potrebna žrtva... Ipak nije moguće takav čin obaviti bez imalo krvoprolića. Zadatak čovjeka koji je poslan u podzemlje bio je da pronađe ovih dvoje ljudi, i da ispred vrata, za koja još uvijek nitko nije znao, prinese žrtvu. Pomalo težak zadatak za stranca koji se tek pojavio u ovoj novoj dimenziji. Iako se činilo gotovo nemogućim pronaći dvoje ljudi koji su rođenjem razdvojeni upravo zato jer je još netko bio svjestan njihove moći i mogućnosti izlaska iz podzemlja u kojem su svi prokleti od onog Višeg da zauvijek izgubljeni lutaju...
Ni jedan od blizanaca nije znao za onog drugoga s kojim bi činili savršenstvo! Tako moćni su ključ koji otvara vrata iz ove dimenzije u onu obasjanu svijetlom i nekom dobrotom! Stranac koji je došao kao spasitelj kreće u potragu za ljudima koji su ključ ni ne sluteći što ga sve zapravo čeka...
Nastavlja se...
Vrijeme je i dalje nemilosrdno prolazilo i uništavalo sve ispred sebe... Lutajući u podzemlju već nekoliko stoljeća traže misterioznu tajnu vječnog života... Nitko od njih ni ne sluti da svojim rođenjem imaju jedinstveni kod... Svi su kodirani; njihove radnje, pokrete i misli kontrolira netko viši... Netko tko je iznad njih... Ništa nije slučajno, sve je isplanirano do zadnjeg koraka u njihovom svijetu. Ali, zašto onda uopće živjeti ondje? Ako je svaki korak koji naprave već prije isplaniran, onda nije ni vrijedan! Nije zapravo ni učinjen... Svi žive u najvećoj prevari. Zapravo prevara je i da su živi... jer ako ih netko kontrolira onda oni ne misle, ne čuju, ne vide... Oko njih je sve zamagljeno...ili su možda samo oni zamagljeni, a sve ostalo je jasno! Jer kako žive život, koji zapravo ne žive? Nisu samostalni, samo su živi mrtvaci koje netko drugi pokreće... Do kad će to trajati? Dolazi li vrijeme kad će se pojaviti netko drugi? Netko tko će ih spasiti iz vječnog robovanja ljudskim mislima, tijelom i srcem!? O, kako su nesretni svi oni u ovom podzemlju. Misle, dišu, osjećaju, a zapravo ne rade ni jedno od toga! Samo su figurice uništavane voljom onog većeg od njih! Ali, postoji nada! Da, dolazi On...I napokon će tajna biti razotkrivena! Krivac će platiti za svoja djela i nemoralno iskorištavnje ovih nesretnih ljudi koji su prokleti jer žive u neznaju.... Samo još treba vremena, da još vrijeme mora obavljati svoju dužnost i nastaviti gaziti sve ispred sebe...
Ali, ne još dugo..
Nastavlja se....
