Priča pričalica

subota, 25.02.2017.

Narančica

Ovu pjesmu posvećujem svojoj dragoj kumi Lili.Mar.

U staklenoj zdjelici leži jedna narančica.
Bila je jako narančasta.
Iskotrljala se iz zdjelice i krenula na put,
kad se umorila legla je u kut.
Odlučila se vratiti jer joj je nedostajala toplota zdjelice.
Kad se vratila, sjela je u zdjelicu,
tamo je bila još jedna narančasta narančica,
a ne kao u gradu na 1000 štiklica.

Lorena Mamić 10 godina

- 15:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Slastičarnica

Ovu pjesmu posvećujem mojoj dragoj teti Kris.Mar.
P.S. Teta, jako fino praviš švarcvaldicu.

San joj je bio otvoriti slastičarnicu i zato je svaki novčić štedjela ona,
San joj je bio da na trokatnu tortu stavi mnogo bombona.
Napokon kupi zgradicu neku, koju pretvori u slastičarnicu novu,
I pomisli kako će svi vikati da idu u slastičarnicu ovu.
Pravila je kolače i torte razne,
Čokoladne i voćne slasne.
Ljudi su stalno dolazili u slastičarnicu i hvalili je hvalili,
pa su odlučili
da će se zaposliti.
Slastičarnica je bila sve veselija i veselija,
punija i punija...
A i slastičarka.

Lorena Mamić 10 godina

- 15:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 07.02.2017.

Školski pribor

Olovka je jako plakala kad sam ju šiljila,
a ona bilježnica od petka nije iz torbe provirila.
U torbi se boca guši,
a olovka u gumici rupu buši.
Teške knjige pune znanja, na dijetu idu,
jedu samo samoglasnike koje djeca sitno pišu,
a onda možda i obrišu.
Pernica gunđa jer ona na klupi stoji, a olovke u njoj se samo izležavaju,
ponekad je slučajno ubodu a s time joj samo dodatno posao otežavaju.
Samo privjesak nije tužan, jer dok djeca šeću on veselo zvecka,
ali torba je tužna, jer to nju malo pecka.
I dok učenici na zemljopisnoj karti gradove traže,
redar sa spužvom po ploči maže.

Lorena Mamić 10 godina

- 14:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 01.02.2017.

Bolest

“Ne mogu u školu!” Žalila sam se jednog ponedjeljka mami. “Kako to misliš?” Pitala me mama. “Zaledile su mi se šmrklje u nosu! Vjerovatno zato što sam nogu držala bosu.” Odgovarala sam. “Ali…” Mama me pokušala smesti no ja to nisam dopuštala. “Prsti su mi poput pastela! Gle! Mogu po zidovima pisat i boju ostavljat!” Bila sam uporna. “Po zidu možeš pisati prstom jer je zid prašnjav.” Objašnjavala mi je mama. No ja sam nastavila. “Hladno mi je za noge!” “ Hladno ti je jer bosa hodaš po hladnom parketu.” “Ali boli me kosa! I vibrira mi mozak!” Viknula sam. “Danas je početak praznika!” Rekla je mama. “I usput, zvala te prijateljica na druženje ali ako ti je lose reći ću joj..” “Bok, mama idem kod nje!”

Lorena Mamić 10 godina

- 21:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	veljača, 2017					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28