Strah..

Ovo je ponekad jedini nacin,na koji covjek moze izbaciti iz sebe sve ono sto ga tisti.Jer,kako kazu:papir sve trpi.. Ljudi u zivotu mnogo grijese.Svijesno ili ne..Eto u mom slucaju,grijesim nesvjesno.Ponekad covijek smatra da radi nesto,naj bolje sto zna,da je tako naj bolje za njega samog i ljude oko njega,no uvijek treba dobro promisliti o tome.Ponekad ono sto nama izgleda najbolje,je zapravo potpuno suprotno.Recimo,imate tu neku osobu do koje vam je stalo vise nego do bilo ceg drugog na ovom svijetu,osobu koju volite i koja voli vas.Osobu koja vas u potpunosti ispunjuje.Koja natjera svaki djelic vaseg tjela da zadrhti samo kada ju vidite.Koja vas totalno izludi svojim osmijehom,a kada vas zagrli sve oko vas nestane.Ja sam tu osobu pronasla.. Posto mi je toliko stalo,htjela bi svaki trenutak provesti s njom.S njom u mislima zaspim u vecer,te se budim ujutro.Sve je to lijepo no,od te silne ljubavi,na trenutak sam zaboravila da u njenom zivotu ne postojim samo ja.Da su tu i drugi bitni ljudi.Prijatelji,obitelj.. Jos malo i krenut ce na fakultet.Jako sam sretna zbog toga,jer je to nesto zbog cega je mnogo proplakala i namucila se.Eto na kraju se isplatilo.U potpunosti ju podrzavam u tome.Neka radi ono sto voli i neka bude sretna.No problem je u tome sto,kada pocne ici na fakultet,nece vise imati vremena za mene a i on je u gradu udaljenom oko 50 kilometara od mjesta gdje zivimo.Tu se s moje strane poceo javljati osjecaj ljubomore.Naime,vrlo snazan.Pocela sam se muciti.Muciti raznim pitanjima,kao sto su:Dali ce me jednako voljeti kada ode?Dali ce me zamijeniti nekim drugim?Posto se necemo cuti,a jos manje vidjati,dali ce njena ljubav oslabiti?Pocelo me proganjati to sto ce upoznati mnogo drugih ljudi s kojima ce provoditi vrijeme.Oni ce biti tu za sve sto ce joj trebati,a ja cu pasti u zaborav.Posljedica te ljubomore je i to sto jednostavno ne mogu podnijeti da je negdje s nekim drugim.Kad mi kaze da se ide druziti s prijateljima i da ce se vratiti kasno u noc,dobijem mucninu,pocnem se znojiti,nervozna sam,totalno se izgubim.. A jedini razlog je to sto se bojim da ce mi ju netko uzeti,a tek to nebi mogla podnijeti.Glupo,zar ne?Moje ponasanje je naprosto bolesno.To moje ponasanje bi zapravo moglo rezultirati onim naj gorim,a ne sve ovo sto sam malo prije nabrojala.Smijesna je cinjenica,da nikada prije nisam bila takva.Uvijek sam bila za to da steknemo dobre prijatelje koji ce nas pratiti kroz zivot.Za izlaske,dobre provode,no naprosto neznam sto mi se dogodilo.Mrzim ljubomorne ljude.To je zapravo samo znak ne sigurnosti i ne povjerenja.A ja joj vjerujem.neznam zasto mi se to dogadja.Htjela bi prestati s tim,stvarno bi htjela,ali neznam kako.Tim svojim ne mogucim ponasanjem samo njoj nabijam pritisak,gusim ju.. A ne mogu si pomoci.. Za mene stvarno vrijedi ona:Luda od ljubavi Moram prestati s tim jer drugacije nece moci. Volim ju.. Kako ju volim..Naucit cu se nositi s tim..Moram.. Jer je ovo sve glupo,zato sto je nasa ljubav pre jaka da bi se raspalo ovo sto imamo.Prosle smo mnogo gorih stvari od toga. A ni pod koju cijenu necu dopustiti da se osjeca lose zbog necega cega zapravo nema.. Dobro promislite prije nego nesto napravite.To sto mislite da je naj bolje,zapravo moze biti ono naj gore.