saznaš kad izgubiš

petak, 30.01.2015.

da...

sve je kao i prije, još si moje čudo, moj anđeo
Kao da gubim se, mičem od ljudi zato što ne mogu shvatit koliko me muči ova ljubav prema tebi što me iz dana u dan uspava i iznova budi. I svaku večer kad legnem ne mogu zaspati, jer znam da tamo negdje daleko postoji netko, a ja ovdje i dalje sam prokleto sam. Zašto mi ovo vrijeme prolazi sporije, a trebalo bi prolaziti brže, moje tužne oči skrivaju suze, ne mogu više izdržati. I znaju me još uvijek pitati o čemu razmišljam kad sjedim metar dalje od svojeg društva, ali uvijek šutim jer nikad to ne bi mogli shvatit, pa u prazno zurim, o tebi razmišljam, s njima sam, ali sam sasvim sam. Noći su mi besane, pjesme su mi samo za tebe čudo moje malo vezane. Bez tebe vidim tamu i samo čujem tišinu, sa svog srca ne skidam prašinu dok umjesto tebe ovdje grlim prazninu. I samo klimam glavom i šutim, sreću opet glumim, a bez tebe draga samo ludim.

30.01.2015. u 12:09 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

I znam da nisam svetac i znam da imam milijun mana... al te volim sve do zadnjeg dana




moje Čudo