cudnagirl

Danas sjedim sa svojim roditeljima vani na terasi i pijem sokić i moja sisterka pita staru dali sam ja bila planirano djete. I moja stara odgovori da nisam da sam ja došla iznenada. Taj tren kao da me nešta puklo. Osječala sam se jadno i kao da ne pripadam svojoj obitelji. Sad svakog trena mislim na to. Pa nije ni čudno da sam onda pomalo čudna jer mi je falilo ljubavi i ostalog. Dali možete zamisliti kakav je to osječaj???? Osječate se kao da ste cijelo vrijeme bili obiteljsko sprdalo kojeg su drugi samo iskorištavali.

Reći ću ti kako samoća boli,
Kako život može čovjeka da kazni
Kad ne možeš imati ono što voliš
Dani su dugi, tužni i prazni.

Reći ću ti gdje se gubi mladost,
Gdje tužan pogled prijatelja traži
Da umjesto tuge potrebna je radost.
Zašto za tebe to više ne važi???

Reći ću ti kako život je gorak,
Kako je divno živjeti u sreći,
Al sreća ode kad pogriješiš jednom
REĆI ĆU TI, ali to nemoj nikom reći.

Dok se lagano spušta suton
Sunce se na zapadu rumeni,
Dvoje mladih gledaju se nijemo,
A vjetar tiho šapuće
…možda zaljubljeni.
Iz njenih očiju blista ljubav
sa puno žara, ona se nada
ona ga voli i srce pita:
„Zašto me ne voli bar malo sada?“

Iza njegove hladne maske
velika se ljubav krije,
a njegovo srce pati
jer ona njegova djevojka nije…

Kad prođu godine moje,
Kad prođu godine te,
Uzet ću dnevnik
Prelistat ću ga
I sjetiti se tebe.

Sjeti se ljubavi naše,
Poljubaca predivnih u noći,
Sjeti se ljubavi naše-
Koja više neće doći.

Sjetit ću se one večeri
Dok smo pogledima
Nijemo se gledali,
Sjetit ću se tada kad si rekao
„ostat ćemo samo prijatelji“.
Okrenuo si se da odeš
Ja sam te nijemo gledala,
Dok su niz lice moje
Suze za suzom tekla.

Nisam ti mogla ništa reći,
Stvarno mi je do tebe stalo,
Na kraju sam ti ipak rekla:
„Prijatelju pričekaj još malo“!
Okrenuo si se i pogledao me u oči,
Znala sam da me voliš,
Al to si prešutio i rekao da ćeš doći

Nemoj da misliš da je ova
pjesma za tebe. nemoj da
mišliš da te još volim; ja je pjevam
jedino zbog sebe. da te zaboravim
da te prebolim.

Ne znam baš pisati sastavke i pjesmice, al nešto me je puklo dok sam se dosađivala na satu hrvatskog jezika. Tko bi profu slušao dva sata za redom???? Ova pjesmica je posvećena mojoj mami koju baš ne volim i koja mi brani sve živo, al ono ipak mi je mama. Na znam šta još da napišem… Veliki pozdrav svima!!! Šta kažete na pjesmicu???


Mama…
Ti si kao cvijet koji se svakodnevno rascvjetava.
Ti si kao jastuk na kojem spavam, tako nježna
i blaga.
Ti si biće koje mi je podarilo život i brinula se
za mene dok sam bila mala, ali sad sam već
gotovo odrasla i mogu biti sama ali ti još uvijek
želiš biti kraj mene.
Majko ti si tako nježna i blaga.

Pas je jedino biće koje me razumije. Kad vidi da sam tužna uvijek me pokušava svojom zaigranošću razveseliti i to mu uvijek uspije. Ponekad i pričam s njim-kada nemam s kim. Znam da je to čudno, ali tako je. A on se onda ponaša kao da me razumije. Pas je mali čovjek koji ima osjećaje kao i mi. I on je nekad tužan, sretan, bolestan, umoran, usamljen samo što on ima neke druge osobine nego mi ljudi. Znam da je nekima čudna ta povezanost čovjeka i psa. Pa jeste li bili bliski s nekom životinjom? Ako jeste znate kakav je to predivan osjećaj. Ja mogu reći da mi je pas jedan od najboljih prijatelja i ne želim ga nikada izgubiti. Taj specifičan pas zove se Bobi. On je mali pas, star negdje oko 4 godine, mješanac, smeđe-crne dlake, crne velike oči, veliko srce.
Nikoga nikad nije ugrizao ali je vjerni pas čuvar. Prošle zime je zamalo umro. Prehladio se i sav je drhtio od hladnoće. Tad se je povukao u osamu da ga nitko ne vidi, ali ja sam ga našla i prenijela na toplo mjesto. Svaki dan sam se brinula za njega , vodila sam ga na infuziju kod veterinara i dala mu moju najdražu dekicu. I tako je ozdravio.Sad je slabiji nego prije, ali mi je još uvijek bez obzira na sve ostao drag. Brinut ću se za njega i uvijek ću biti u njegovoj blizini.

Subota je navečer. Idem ja sa frendicama van i dođem u birc i ono karaoke party, kad smo došli još nisu počele pa je sve bilo ok. I tako je vrijeme prolazilo i odjednom su počele karaoke party.
Ok i to se moralo dogoditi. Počeli su pjevati, a da vam je to bilo čuti. Katastrofalno. Nisam više mogla biti u tom bircu pa sam se pokupila doma jer mi se nigdje drugdje nije dalo ići. I tako to mi je bio najgorji izlazak do sada, nadam se da se neče ponoviti.

Ima puno ljudi oko mene koji me živciraju. Stalno kukaju kao da će svijet propasti. Kako bi se rekolo da od muhe rade slona. Evo ovaj sad tjedan rječ je bila o ocjenam. Prof iz matke je rekao nekim osobama da će za kraj imati jedan. I onda nakon tog sata je počela priča o tome kako če ih roditelji radavit, a neki su čak rekli da če se baciti pod auto i da su to već pokušali. I onda kaj je naj bolje dođu do mene i onda mi se izjadaju i traže da im ja pomognem. Ja sam uvijek spremna pomoći svima, al mi nemožeš tolko dosađivat. Nemoš mi to radit. Šta vi mislite o tome????

U mojoj školi se je danas održavao dan plesa. To su popratile plesne skupine iz škole, a te plesne skupine su: ritmička skupina, rock_n_roll, trbušne plesačice.
Bilo je fenomenalno, oni koji su plesali nisu morali na sat. Eh i ja sam bila među njima.
Ja sam bila u ritmičkoj skupini kaja več postoji od 2.polugodišta. Gledaoci su bili oduševljeni našim nastupom. Stvila bih ja sliku, al nisam mogla slikati jer sam plesala.
Bokić svima!!!!!

Znam da je ovo što ću vam reći malo smiješno i čudno. Ne da se hvalim, ali ja već 4 godine vozim traktor i uživam u tome. Ja ne znam što je tu čudno, al me ljudi tako gledaju kao da sam pala sa marsa. Šta vi mislite o tome?? Dali je to normalno za jednu curu???