Objavljeno: petak, 12.05.2006.

Psić...

Pas je jedino biće koje me razumije. Kad vidi da sam tužna uvijek me pokušava svojom zaigranošću razveseliti i to mu uvijek uspije. Ponekad i pričam s njim-kada nemam s kim. Znam da je to čudno, ali tako je. A on se onda ponaša kao da me razumije. Pas je mali čovjek koji ima osjećaje kao i mi. I on je nekad tužan, sretan, bolestan, umoran, usamljen samo što on ima neke druge osobine nego mi ljudi. Znam da je nekima čudna ta povezanost čovjeka i psa. Pa jeste li bili bliski s nekom životinjom? Ako jeste znate kakav je to predivan osjećaj. Ja mogu reći da mi je pas jedan od najboljih prijatelja i ne želim ga nikada izgubiti. Taj specifičan pas zove se Bobi. On je mali pas, star negdje oko 4 godine, mješanac, smeđe-crne dlake, crne velike oči, veliko srce.
Nikoga nikad nije ugrizao ali je vjerni pas čuvar. Prošle zime je zamalo umro. Prehladio se i sav je drhtio od hladnoće. Tad se je povukao u osamu da ga nitko ne vidi, ali ja sam ga našla i prenijela na toplo mjesto. Svaki dan sam se brinula za njega , vodila sam ga na infuziju kod veterinara i dala mu moju najdražu dekicu. I tako je ozdravio.Sad je slabiji nego prije, ali mi je još uvijek bez obzira na sve ostao drag. Brinut ću se za njega i uvijek ću biti u njegovoj blizini.
Image Hosted by ImageShack.us
- 21:53 - Angel Pray... (6) - Print Angel Pray... - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.