Riječ FORENZIKA ima korjen u latinskom jeziku označava forum na kojem se u antičko doba raspravljalo o svim iznesenim činjenicama vezanim uz neko kriminalno djelo. Nakon završetka rasprave iznjela bi se sudbina osumnjičenika.
Počeci razvoja FORENZIKE kao znanosti sežu u 6. stoljeće i povezuju se s razvojem kineske medicine, te početkom upotrebe medicinskih dokaza na sudovima. Hsi Duan Yu je prvi dokument koji govori o forenzici te je u knjizi opisana primjena znanja iz medicine u raskrivanju zločina. Marcelo Malphigi (17 st.) je bio profesor anatomije na sveučilštu u Bologni, otkrio je papilarne linije (Malphigijev sloj), to je odkriče pokrenulo početak razvoja daktiloskopske metode indetifikacije. Metiew Orfila 1813. objevljuje knjigu o toksikologiji, u ono vrijeme to je bila nova forenzička disciplina.Istražvajući smrt jednog francuza Lafarga i pregledavajući unutarnje organe ekshumiranog tijela, pomoću kemijskih je testova utvrdio prisutnost arsena, otrovnog elementa . Ovaj dokaz imap je posljedicu optuživanje njegove supruge za ubojstvo svoga muža. U 19 st počinju veliki pokušaji indetifikacije osoba koje počinjuju kaznena djela. Alphonce Bertillon je francuski znanstvenik koji je 1882. objevio svoj rad Bertillonage, time je uveo metodu klasifikacije mjerenjem i opisivanjem fizičkih karakteristika osoba nazvanu antropometrija. Sir Francis Galton smatara se ocem forenzike. On je 1892. godine objevio knjigu „Otisci prstiju“ u kojoj je objasnio osnove kalasifikasije otosaka.