Kako je živjeti sa spoznajom da izvanzemaljska inteligencija postoji i da je prisutna ovdje na Zemlji?

Nikola Duper, rođeni Dubrovčanin, koji već više od dva desetljeća živi i radi u Italiji, posvetio je dobar dio svog slobodnog vremena proučavanju fenomena “krugova u žitu” te druženjem s poznatim talijanskim i svjetskim ufolozima.

Posvećenost toj temi i ugled koji ima u Italiji doveli su ga prije nekoliko godina do znakovita susreta s osobom čiji identitet još uvijek ne može otkriti.

Zamoljen je da kao posrednik progovori o projektu “Prijateljstvo“: izvanzemaljci nekoliko izvanzemaljskih populacija imali su podzemne i podvodne baze u cijelom svijetu, pa i diljem jadranske obale. Vrsta humanoidnih, inteligentnih bića, nazvanih W56, na Zemlju je došla pokušavajući ljudsku civilizaciju spasiti od ponovnog uništenja.

- Riječ je o jako osjetljivoj temi koja desetljećima izaziva podsmijeh unatoč tome što su se njome bavile ozbiljne osobe. Ne promoviram ovaj fascinantni slučaj zbog bilo kakve osobne promocije jer za to nemam nikakve potrebe. Savršeno sam svjestan činjenice da ovakvim pričama riskiram ugled koji sam godinama stvarao - kaže vrlo trezveno Nikola Duper te o detaljima svog prvog susreta od prije dvije godine s anonimnim sugovornikom, intelektualcem koji o svojim susretima s izvanzemaljcima piše knjigu, kaže:

- Bića W56 dolaze s druge strane naše galaksije, udaljene oko 100 tisuća svjetlosnih godina, ali i od drugdje. Prve baze počeli su stvarati dvadesetak kilometara ispod zemlje, odnosno mora, a jedna od mnogih baza napravljena je u blizini talijanskoga gradića Ascoli Piceno.

- Pročitao sam prvu verziju knjige mog sugovornika, cijenjenog intelektualca koji je dolazio u kontakt s izvanzemaljcima, i doista sam fasciniran. U njoj se spominju i audiosnimke komunikacija s izvanzemaljcima, zabilješke i različite vrste iskustva u zadnja četiri desetljeća, odnosno od 1956. do 1990. godine koliko su kontakti trajali - kaže nam Duper koji o projektu prepričava:

- Naziv W56 označava godinu kada su susreti u Italiji započeli, a slovo W izabrali su oni sami jer je “okrenuto prema gore“. Projekt “Prijateljstvo“ sastoji se od više različitih vrsta u smislu tjelesnih osobina i podrijetla izvanzemaljaca koji su ujedinjeni u izboru Dobra.

Narodi s kojima je moj sugovornik komunicirao su lijepi muškarci i žene, nama slični, no ekstremno visoki i po tri metra - ili veoma niski. U istom projektu “Prijateljstvo“ ima i onih koji se izgledom razlikuju od ljudi. Glavna im je karakteristika da su jako humani. Energiju koju ljubav proizvodi među ljudima nazivaju “uredda“, a zahvaljujući posebnim instrumentima tu energiju mogu pretvoriti u sve što im treba, predmete ili pak kisik koji udišu u podzemnim bazama.

U nedostatku “uredde“ umiru. A mi ljudi na Zemlji, iako je stalno spominjemo, još ne znamo što je ljubav - prenosi spoznaje svog sugovornika Nikola Duper, fasciniran misijom “Prijatelja“ na Zemlji.

- Razlog njihove prisutnosti nije da nas proučavaju, jer kažu da o nama znaju više nego mi o samima sebi. Oni su došli da nam pomognu jer naše opće stanje za njih nije zadovoljavajuće. Najviše me fascinira što kažu: kad jednom naučite lekciju koju vam želimo prenijeti, možete nas zaboraviti jer mi nismo bitni.

Puno je među nama mržnje, nasilja, nepravde i antihumanosti koju su poprimile naša znanost i tehnologija. Sami sebe definiraju kao bića koja su između materijalnog i duhovnog, pa su posrednici između nas i duhovnog svijeta.

Njihova je tehnologija zasnovana na duhovnom svijetu, potpuno neusporediva s našom tehnologijom. Ipak, one tehnologije koje su nama bliže pokušali su nam predstaviti, no to je u nama izazvalo samo želju za moći i međusobnom konkurentnošću u stjecanju i gramzivošću što ih je pak natjeralo da se povuku iz ovog projekta.

- Zašto ljudi ne vjeruju u postojanje izvanzemaljaca? Čovjek ima potrebu da sve klasificira. Kad stekne spoznaju o nečemu, onda se osjeća sigurnim. Ono što izmiče našoj kontroli stvara nemir. Ljudi koji fanatično ne vjeruju zapravo se uglavnom boje. S druge strane, većina onih koji fanatično vjeruju imaju potrebu za pomoći, pa će radije vjerovati isključivo u dobre izvanzemaljce. No bez obzira na sve, svi tražimo odgovor na pitanja tko smo, što smo, odakle smo i kamo idemo! - kaže Duper.


Svjedočanstva iz cijelog svijeta

Nikola Duper istaknuti je poznavatelj fenomena “krugova u žitu”, o čemu je do sada snimio nekoliko dokumentaraca i održao blizu stotinu predavanja. Koautor je knjige “2013.- zora novog doba”, traženi je predavač u Italiji, a svoja predavanja drži povremeno i u Švicarskoj i Velikoj Britaniji.

- Posljednjih deset godina intenzivno proučavam fenomen “krugova u žitu”. Čovjek je, istina, u stanju napraviti puno iznenađujućih stvari, no neka svjedočanstva i znanstveni radovi ipak dokazuju da se na zemlji događaju neobjašnjive stvari. Svjedočanstva o ovom fenomenu prikupljena su iz cijeloga svijeta, a ona pokazuju da to nije moderna pojava, već je evidentirana daleko u povijesti. Uostalom, i u našem narodu u narodnim pjesmama i književnosti često se spominju vilinska kola - tragovi koje su u travi (žitu) ostavile vile...

No, i danas su još nepoznati načini nastanka tih krugova koji u žitu nastaju doslovno preko noći.

Izvanzemaljci nudili suradnju

“Prijatelji“ nisu jedini izvanzemaljci na Zemlji. Pojedinci raznih drugih izvanzemaljskih civilizacija su među nama. Poznato mi je da su “Prijatelji“ krajem četrdesetih godina ponudili suradnju sa SAD-om, zauzvrat tražeći odustajanje od programa nuklearnog naoružanja.

Ponuda je odbijena, a neki drugi izvanzemaljci uspostavili su suradnju sa SAD-om i još nekim značajnijim zemljama. “Prijatelji” su u svemiru pobijedili u bitki protiv Zla, ali na Zemlji ta bitka još uvijek traje.


Slobodna Dalmacija

Nekoliko stanovnika Turske ostalo je u šoku kada su uz ptičji pjev u cik zore na nebu uočili čudnu srebrnu letjelicu.
Jedan od svjedoka spretno je – vjerojatno na prozoru kuhinje svoje kuće - uključio kameru na mobitelu i prilično dobro snimio je srebrnu zaobljenu letjelicu koja praktički nije proizvodila nikakav zvuk.

Ovaj nesvakidašnji događaj zbio se iznad grada Filled no zasad nije poznato što o NLO-u iznad Turske misle ufolozi.

U svakom slučaju ova video snimka je dovoljno dobro da se može nakon nekoliko pregleda zaključiti kako sigurno nije riječ o komercijalnom avionu ili nekoj ljudima poznatoj letjelici.




net.hr

Banke imaju ključnu ulogu u gospodarstvu svake države, pa tako i u Hrvatskoj. Građani u njima drže svoju ušteđevinu, po uvjetima koje one određuju. S kapitalom građana, koji je pod njihovom kontrolom, banke mogu kreditirati druge građane ili poduzeća, opet po uvjetima koje same određuju.

Banke tako imaju moć odlučivati koga žele kreditirati i pod kojim uvjetima, a koga ne. Cjelokupna vanjska trgovina i sav novac koji u državu ulazi ili iz nje izlazi također je u optjecaju preko banaka.

Ako banke odluče uskratiti kreditiranje gospodarskih aktivnosti ili jednog dijela gospodarstva, taj će se dio polako gušiti i gasiti.

U Hrvatskoj su banke prečesto kreditirale privatnu potrošnju, a ne gospodarske aktivnosti, pogotovo proizvodnju, koja je danas još uvijek manja nego što je bila prije rata – prije 20 godina.

Takva politika gušenja hrvatske proizvodnje i poticanja potrošnje građana pogoduje onim zemljama iz našeg okruženja koje na hrvatsko tržište žele plasirati što više svojih proizvoda. Naravno, to je jako dobro za te zemlje jer se tamo stvaraju radna mjesta, ali jako loše za Hrvatsku jer ona uvozi sve više stranih proizvoda i gubi svoja radna mjesta.

Banke također mogu bitno utjecati na konkurentnost hrvatskoga gospodarstva jer ako mu nedostaju sredstva za investiranje u proizvodnju, ili ako su ta sredstva znatno skuplja nego u drugim državama, onda je jasno da će već u startu biti u neravnopravnu položaju.

Nekoliko stranih banaka u Hrvatskoj ne bi bilo velik problem, ali kada je 94% hrvatskog bankarskog sektora u stranim rukama, onda to nije problem nego katastrofa.

Stanje bankarstva u Hrvatskoj ovako je opisao stručnjak zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Slavko Kulić: Privatizirane hrvatske banke u rukama su stranih državnih banki, a financijski sektor razdvojen je od proizvodnog. Banke zato nemaju nikakvu obavezu financirati naše gospodarstvo i naše zapošljavanje, pa to ni ne čine nego omogućavaju neprestanu potrošnju. Kuna zato nije valuta, nego samo sredstvo konverzije.

Hrvatska narodna banka ima samo ograničenu moć nadzora stranih banaka i ograničenu moć reguliranja njihova ponašanja. Ulaskom u Europsku uniju ta ograničena moć bit će još ograničenija jer će HNB, koja je sada ipak samostalna, morati uvažavati smjernice i primat Europske središnje banke.[1]

Kako sada stvari stoje, Italija, Austrija, Njemačka i Francuska imaju korist od svake kune koja prođe kroz bankarski sustav u Hrvatskoj. Da su banke u hrvatskom vlasništvu, dobit bi ostajala u Hrvatskoj umjesto što odlazi u druge države. U tom slučaju bankarski sustav bi bogatio Hrvate i Hrvatsku, a kako sada stvari stoje, on služi za izvlačenje novca iz Hrvatske i za njezino dugoročno iskorištavanje.

Ulaskom u Europsku uniju, dakle na jedinstveno tržište pod izravnom kontrolom Bruxellesa, i ostatak hrvatskoga gospodarstva past će pod gotovo totalnu kontrolu stranaca, kao što su pale hrvatske banke, Hrvatski telekom, INA, Pliva, hoteli i brojna druga hrvatska poduzeća. Hrvatski će narod biti potpuno izložen milosti ili nemilosti stranog kapitala i stranih interesa.

TKO SU VLASNICI BANAKA U HRVATSKOJ?

Zagrebačka banka (Zaba) najveća je banka u Hrvatskoj i u većinskom je vlasništvu talijanske bankarske grupacije UniCredit. Hrvatska narodna banka procjenjuje da joj je 30. lipnja 2009. ukupna imovina (aktiva i pasiva) iznosila 91 milijardu i 245 milijuna kuna. Formalni vlasnici Zabe su Bank Austria (84%) i njemačko osiguravajuće društvo Allianz (12%), no pravi je većinski vlasnik talijanski UniCredit, koji je ujedno i vlasnik Bank Austrije. Zahvaljujući visokim kamatama koje ubire od hrvatskih građana, čista dobit Zabe samo u prvih šest mjeseci 2009. godine iznosila je 684 milijuna kuna.

Samo u Republici Hrvatskoj, Zaba ima više od 130 poslovnica, 840 bankomata i 46 poduzetničkih i komercijalnih centara, čija se vrijednost, u smislu nekretnina, procjenjuje na više od milijardu kuna.

Osim bankarstva, Unicredit je preko Zagrebačke banke razvio aktivnosti i na području nekretnina. Zaba je stopostotni vlasnik Zane, jedne od najvećih agencija za procjenu i prodaju hrvatskih nekretnina, koja ima podružnice u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Osijeku, Varaždinu, Mostaru i Sarajevu. Zaba također investira u nekretnine, pa je tako među ostalim i vlasnik Kaptol centra u Zagrebu.

Za predsjednika Uprave postavljen je Hrvat Franjo Luković, ali u Nadzornom odboru su gotovo isključivo Talijani i Nijemci, i to Franco Andreeta, Carlo Marini, Carlo Vivaldi, Stephan Winkeimeier, Fabrizio Onida, Klaus Junker, Torsten Leue, Graziano Cameli, Robert Zadrazil i Erich Hampel. S obzirom na takav sastav, mala je vjerojatnost da se rasprave i sastanci Nadzornog odbora vode na hrvatskom jeziku, kako to nalaže zakon.

Privredna banka Zagreb druga je najveća banka u Hrvatskoj, s ukupnom imovinom koja premašuje 62 milijarde kuna. Većinski je vlasnik talijanska bankarska grupacija Intesa, koja drži 77% kapitala, te Europska banka za obnovu i razvoj, s 21%. Čista dobit PBZ-a u prvih šest mjeseci 2009. iznosila je 522 milijuna kuna. PBZ je također stopostotni vlasnik Međimurske banke. PBZ je vodeća investicijska banka u Hrvatskoj, ima svoj investicijski fond, PBZ Invest, i svoj obvezni mirovinski fond PBZ Croatia osiguranje.

PBZ po cijeloj Republici Hrvatskoj ima više od 230 poslovnica, ispostava i zgrada čija se kapitalna vrijednost procjenjuje na više od 840 milijuna kuna.

I PBZ se, osim bankarstvom, uključio i u hrvatsko tržište nekretnina, na kojem je također jedan od većih igrača. Stopostotni je vlasnik PBZ Nekretnina čije su osnovne djelatnosti kupoprodaja, procjena vrijednosti, ali i projektiranje i gradnja nekretnina. PBZ je tako postao jedno od većih građevinskih poduzeća s osiguranim kreditnim linijama o kojima hrvatski građevinari mogu samo sanjati.

Za predsjednika Uprave postavljen je Hrvat, bivši ministar financija Božo Prka, ali u Nadzornom su odboru samo stranci, i to: Paolo Grandi, Massimo Pierdicchi, Massimo Malagoli, Anne Fossemale, Rosario Strano, György Surányi, predsjednik, Paolo Grandi i Beata Kisné Földi. I ovdje je malo vjerojatno da bi se sastanci Nadzornog odbora mogli voditi na hrvatskom jeziku, kako to nalaže hrvatski zakon.


Erste & Steiermarkische Bank treća je po veličini banka u Hrvatskoj i raspolaže ukupnom imovinom od 47 milijarda i 706 milijuna kuna. Gotovo stopostotni vlasnik (96%) austrijski je Erste&Steiermarkische Bank Holding. Čista dobit Erste banke u prvih šest mjeseci 2009. iznosila je 315 milijuna kuna.

Erste banka diljem Hrvatske ima 124 poslovnice, 460 bankomata i brojne administrativne zgrade čija se kapitalna vrijednost procjenjuje na više od 407 milijuna kuna. Vlasnik je Erste Plavog (obveznog i dobrovoljnog) mirovinskog fonda, u suradnji s grupacijom stranih partnera, među kojima su slovenski Triglav i TBIH sa sjedištem u Amsterdamu, čiji je međutim većinski vlasnik Vienna Insurance.

Kao i ostale vodeće strane banke u Hrvatskoj, i Erste banka uključila se u hrvatsko tržište nekretnina zasebnim poduzećem Erste nekretnine čiji je suvlasnik zajedno s vodećom češkom agencijom Realitni Spoločnost Česke i austrijskim Real Immobilienvermittlung Gmbh. Temeljna je djelatnost Erste nekretnina kupoprodaja hrvatskih nekretnina.

Za predsjednika Upravnog odbora postavljen je Hrvat Petar Radaković, ali u Nadzornom odboru nema ni jednoga Hrvata. Tamo sjede Herbert Juranek, predsjednik, Franz Kerber, Kristijan Schellander, Gerhard Maier, Peter Nemschak, Reinhard Ortner i Ernst Gideon Loudon. Vrlo je malo vjerojatno da oni međusobno govore hrvatski.

Raiffeisenbank Austria (RBA) četvrta je banka po veličini u Hrvatskoj, s ukupnom imovinom od 38 milijarda 178 milijuna kuna. Vlasnici su Raiffeisenbank International (75%) i Raiffeisenbank Beteiligungs (25%). Čista dobit Reiffeisenbanke u prvih šest mjeseci 2009. iznosila je 250 milijuna kuna.

RBA u Hrvatskoj ima više od 70 poslovnica, raspoređenih u 37 gradova, čija se kapitalna vrijednost procjenjuje na više od 402 milijuna kuna.

Osim klasičnog bankarstva, RBA je pod svojim brendom također osnovala zasebna poduzeća koja su specijalizirana za leasing i elektroničke transakcije, a ima i svoje mirovinske fondove (obvezne i dobrovoljne), fond za investiranje i stambenu štedionicu – najveću u Hrvatskoj.

I gle čuda, Reiffeisenbank je prva velika banka u stranom vlasništvu koja se još uvijek NIJE izravno upustila u kupoprodaju hrvatskih nekretnina, ali RBA Consulting u svojoj ponudi nudi stručne savjete u poslovima s nekretninama..

Na čelo Upravnog odbora postavljen je Hrvat, Zdenko Adrović, a u Nadzornom odboru sjede Heinz Hoedl, Franz Rogi, Peter Lennkh, Martin Gruell i Herbert Stepic.


Hypo Alpe-Adria Bank peta je banka po veličini u Hrvatskoj, s ukupnom imovinom od 37 milijarda i 193 milijuna kuna. Od 1. ožujka 2009. vlasnička je struktura doživjela velike promjene. Hypo banka je u vlasništvu austrijske Hypo AAB International koja je pak u stopostotnom vlasništvu austrijske države. Prije nekoliko godina Hypo International kupila je njemačka Bayerische landesbank (BLB). Nakon uvida u pravo stanje, BLB je utvrdio da je prevaren jer je Hypo International u Austriji i po istočnoj Europi poslovalo katastrofalno. BLB, koji je u vlasništvu Bavarske, podmirio je gubitke od 2,6 milijarda eura i cijelu Hypo Banku prodao austrijskoj državi za samo jedan euro, s time da austrijska Vlada podmiri ostale gubitke od 450 milijuna eura.

Za razliku od svoje matične banke u Austriji, Hypo banka u Hrvatskoj posluje s profitom, a čista joj je dobit u prvih šest mjeseci 2009. iznosila čak 264 milijuna kuna. U ožujku 2009. Hypo banka je potpuno preuzela Slavonsku banku. Sada po Hrvatskoj ima 70 poslovnica i 170 bankomata te nekretnina vrijednih 290 milijuna kuna.

Veći dio poslovanja odnosi se na kreditiranje gospodarskih subjekata, na investicijsko bankarstvo, a jednim manjim dijelom na kupoprodaju hrvatskih nekretnina.

No poslovanje Hypo banke u Hrvatskoj vezano je uz brojne afere i mutne poslove. Optužena je da je u Hrvatskoj kupovala političku naklonost povlaštenim kreditima pripadnicima hrvatske političke elite. Ivu Sanadera, ali i druge, sumnjiči se da su primali debele provizije, a banku se optužuje da je dijelila kredite politički podobnima te čak ilegalno financirala izborne kampanje. Brojne istrage su u tijeku.

Predsjednik Uprave je Austrijanac Markus Ferstl, a u Nadzornom odboru sjede Tilo Berlin, predsjednik, Othmar Ederer, Anton Knett, Goran Radman i Božidar Špan.

Splitska Banka šesta je po veličini banka u Hrvatskoj, s ukupnom imovinom od 27 milijarda i 326 milijuna kuna. Stopostotni vlasnik je francuski Societe Generale. Čista dobit Splitske banke u prvih šest mjeseci 2009. iznosila je 181 milijun kuna.

Splitska banka ima 124 poslovnice i upravne zgrade čija se kapitalna vrijednost procjenjuje na 248 milijuna kuna.

Osim bankarstva, Societe Generale u Hrvatskoj ima i svoju tvrtku osiguranja (Societe Generale Osiguranje) te SG Leasing.

Predsjednik je Upravnog odbora Francuz Pierre Boursot, a s njim još sjede Philippe Marcotte de Quivičres, Henri Bellenger, Gordan Miler i Frederique Guin

U Nadzornom su odboru Jean-Didier Reigner, predsjednik, Darko Marinac i Alexis Juan.

Hrvatska poštanska banka (HPB) tek je sedma po veličini u Hrvatskoj, s ukupnom imovinom od 15 milijarda i 79 milijuna kuna. HPB je najveća banka u hrvatskom vlasništvu, a vlasnici su Hrvatska pošta (41%), Hrvatski fond za privatizaciju (33%) i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (25%). U prvih šest mjeseci 2009. HPB je postigla čisti gubitak od 85 milijuna kuna.

Službeni podatci o poslovanju HPB-a, kojima raspolaže Hrvatska narodna banka, nisu međutim pouzdani jer je bivša uprava, koju je predvodio Sanaderov odabranik Josip Protega, izgleda krivotvorila izvještaje. Sredinom 2009. imenovana je nova uprava, a stara je većim dijelom završila u istražnom zatvoru.

Upravu pod vodstvom Josipa Protege sumnjiče da je na zahtjev pojedinih političara bez pokrića davala vrlo rizične kredite politički podobnim pojedincima i poduzećima. Vjeruje se da je na taj način HPB oštećena za čak milijardu kuna. Pravo financijsko stanje još se utvrđuje.

HPB posluje uglavnom u poslovnicama Hrvatske pošte, ali ima i svoje 34 poslovnice, 9 podružnica i poslovne zgrade čija se kapitalna vrijednost procjenjuje na 178 milijuna kuna.

Osim klasičnog bankarstva, HPB nudi i nekoliko investicijskih fondova preko HPB Investa, stambenu štednju preko HPB Stambene štednje te usluge procjene i kupoprodaje nekretnina preko HPB Nekretnine.

Novi predsjednik Uprave je Čedo Maletić, a u Nadzornom odboru sjede Zdravko Marić, Drago Jakovčević, Robert Jukić, Marijo Dragun, Grga Ivezić, Maja Vrtarić i Vedran Duvnjak.

OTP Banka Hrvatska osma je po veličini banka u Hrvatskoj, s ukupnom imovinom od 12 milijarda i 495 milijuna kuna. U stopostotnom je vlasništvu najveće mađarske banke OTP (Országos Takarékpénztár) Bank RT, koju vodi mađarski milijarder Sándor Csányi. Čista dobit OTP banke u Hrvatskoj u prvih šest mjeseci 2009. iznosila je 51 milijun kuna. Kaže Csányi: – Ja osobno obožavam Hrvatsku, od 20 ljeta barem sam ih 17 proveo kod vas. Već sam tražio vilu koju bih kupio, a zanimala me i marina pokraj Šibenika, ali dosad nisam imao sreće. No, stalno tražim mogućnosti za investicije.[2]

OTP ima više od 100 poslovnica diljem Hrvatske i poslovne centre u Zagrebu, Puli, Splitu, Sisku, Dubrovniku i Osijeku čija se kapitalna vrijednost procjenjuje na više od 203 milijuna kuna.

OTP je također ušao na hrvatsko tržište nekretnina preko OTP Nekretnine, koje nudi usluge kupoprodaje, procjene i konzaltinga. Još su dvije tvrtke u vlasništvu OTP-a: OTP Invest i OTP Leasing. OTP banka je tijekom 2009. bila javno prozvana zbog mutnih poslova oko Podravke, zbog kojih je nekoliko članova Uprave završilo u pritvoru, no istraga se nastavlja.

Za predsjednika Uprave postavljen je Hrvat Damir Odak, kojemu u tom poslu pomaže Mađar Balazs Pal Bekeffy

U Nadzornom odboru sjede samo Mađari, i to Antal Gyorgy Kovacs, predsjednik, Gabor Czikora, Laszlo Kecskés, Gabor Kovacz i Csaba Farago.

Volksbank je deveta po veličini banka u Hrvatskoj, s ukupnom imovinom od 7 milijarda i 873 milijuna kuna. Većinski vlasnik (99%) je austrijski Volksbank International, a nominalni udio imaju Banca Popolare di Vicenza (0,41%) i EM.RO Popolare S.p.A. (0,41%). Čista dobit Volksbanke u Hrvatskoj u prvih šest mjeseci 2009. iznosila je 29 milijuna kuna.

VB u Hrvatskoj ima 29 poslovnica, i to 8 u Zagrebu te po jednu u 21 hrvatskom gradu. Njihova se kapitalna vrijednost procjenjuje na više od 14 milijuna kuna.

VB pruža hrvatskim građanima standardne bankarske usluge, ali se uglavnom okrenula kreditiranju manjih i srednjih poduzeća te financiranju uvoza i izvoza.

Predsjednik Uprave u Hrvatskoj je Tomasz Jerzy Taraba, a među pomoćnicima su Andrea Kovacs i Dieter Hornbacher. U Nadzornom su odboru Michael Ivanovsky, Gerhard Woeber, Joerg Poglits, Fausto Maritan, David Krepelka, Petar Szenkurok i jedan Hrvat – Dragutin Bohuš.

Međimurska banka deseta je banka po veličini u Hrvatskoj, s ukupnom imovinom od 2 milijarde i 810 milijuna kuna. Većinski vlasnik (96,4%) je PBZ čiji je pak većinski vlasnik talijanska Intesa grupacija. Čista dobit Međimurske banke u prvih šest mjeseci 2009. iznosila je 31 milijun kuna.

Međimurska banka ima 17 poslovnica u Hrvatskoj i susjednoj Sloveniji čija je kapitalna vrijednost oko 37 milijuna kuna.

Upravni odbor predvodi Nenad Jeđud, a u Nadzornom odboru sjede Ivan Krolo, Siniša Špoljarec, Ivanka Petrović, Ljiljana Nakić i Dajana Kobeščak.

Od deset vodećih banaka, hrvatska je samo jedna.

Kao što se vidi iz prethodnog pregleda, od deset najvećih banaka u Hrvatskoj, samo jedna – Hrvatska poštanska banka – u većinskom je hrvatskom vlasništvu, i to tek na razmjerno niskom sedmom mjestu, s ukupnim udjelom u hrvatskom bankarstvu od samo 4,1%.

Dolazak novih stranih banaka

Unatoč tomu što su strane banke u zadnjem desetljeću uspjele preuzeti gotovo cjelokupno hrvatsko bankarstvo, zadnjih godina pojavljuju se nove strane banke koje do sada nisu poslovale u Hrvatskoj.

Ulaskom u Europsku uniju, hrvatsko će tržište biti potpuno otvoreno svim europskim bankama koje budu htjele poslovati u Hrvatskoj, pa će biti ugroženo i ovo malo bankarskog sektora koje nam je preostalo. Učvršćivanje sadašnjih stranih banaka te dolazak novih znači da će strani kapital i strani interesi čvrsto i dugoročno zavladati domaćim hrvatskim bankarstvom, koje ne će imati gotovo nikakvih izgleda da se ikada oporavi i vrati u hrvatsko vlasništvo.

Osim velikih stranih banaka koje su već učvrstile svoje pozicije, u Hrvatskoj djeluje i nekoliko manjih stranih banaka koje se pokušavaju učvrstiti i povećati svoj udio u ukupnom hrvatskom bankarskom sektoru. To su:

Banco Popolare Croatia ima ukupnu imovinu od 2 milijarde i jedan milijun kuna. U stopostotnom je vlasništvu talijanske Banco Popolare Societŕ Cooperativa. Ima 36 poslovnica diljem Hrvatske. U Hrvatskoj djeluje od 23. travnja 2007. Za predsjednika Uprave postavljen je Goran Gazivoda, a u Nadzornom odboru sjede Giuseppe Malerbi,Lorenzo Chiappini, Samuele Fraizzoli i Paolo Taverna. predsjednik,

Veneto Banka ima ukupnu imovinu od 857 milijuna kuna. U stopostotnom je vlasništvu talijanske Veneto Banca Holding. Ima središnjicu i 12 poslovnica u Hrvatskoj, i to tri u Zagrebu, dvije u Puli, i po jednu u Rijeci, Crikvenici, Zadru, Splitu, Dubrovniku, Varaždinu i Krapini.

U Upravnom je odboru Fernando Zavatarelli, a u Nadzornom odboru sjede Gian-Quinto Perissinotto, predsjednik, Pierluigi Ronzani, Innocente Nardi,Gaetano Caberlotto i Atos Varusio.

Banka kovanica ima u Hrvatskoj ukupnu imovinu od milijardu i 66 milijuna kuna. Od svibnja 2007. vlasnik je Cassa di Risparmio della Repubblica di San Marino (93.06%). Ima 21 poslovnicu diljem Hrvatske. Nudi posebne kredite poljoprivrednicima i proizvođačima mlijeka.

U Upravnom odboru su Gian Luigi Bonfe i Radojka Olić, a u Nadzornom odboru Gilberto Ghiotti, predsjednik, Luca Simoni, Vladimiro Renzi, Andrea Albertini, Davor Štern, Pier Luigi Martelli, Aldo Busignani i Ivan Majdak.

BKS Bank ima u Hrvatskoj ukupnu imovinu od 567 milijuna kuna. Stopostotni vlasnik je austrijski Bank rur Karnten und Steiermark Bank. U Hrvatskoj je specijalizirana za leasing vozila i plovila. U Upravnom su odboru Christian Peter Pettinger i Gordan Rameša, a u Nadzornom odboru Herta Stockbauer, predsjednica, Heimo Penker, Josef Morak i Dubravko Orlovac.

Podravska banka ima ukupnu imovinu od 2 milijarde i 617 milijuna kuna. Vlasnici su uglavnom Talijani, i to Lorenzo Gorgoni (9,87%) Assicurazioni Generali S.p.A.(9,54%) Cerere S.R.L.(9,53%), Antonia Gorgoni (9,77%), Miljan Todorovic (8,33%), Andrea Montinari (5,76%), Dario Montinari (5,76%), Piero Montinari (5,76%), Sigilfredo Montinari (5,76%), Luigi Liaci (3,94%) i Giovanni Semeraro (4,11%)

Podravska banka ima 35 poslovnica, uglavnom u Podravini, ali i u Zagrebu, Rijeci, Zadru, Splitu, Puli, Osijeku i Varaždinu.

U Nadzornom odboru sjede Miljan Todorović, predsjednik, Sigilfredo Montinari, Dario Montinari, Đuro Predović, Dolly Predović, Maurizio Dallocchio i Filippo Disertori.

Primorska banka, sa sjedištem u Rijeci, ima ukupnu imovinu od 140 milijuna kuna. Vlasnici su Francesco i Svetlana Signorio (59%), Confisi S.A. (6%), J. L. L. Marc Jourdan (5%), Carlo Di Dato (7%), Domenico Petrella (6%) i IBS S.R.L. (6%).

Talijani žele preuzimati tuđe banke, a svoje ne daju.

Dok je nekoliko najvećih banaka u Hrvatskoj u talijanskim rukama, Talijani ne žele da njihove banke padnu u strane ruke. Kada je nizozemski ABN-AMRO početkom 1995. htio kupiti talijansku Banco Antoniano, tome se oštro usprotivio guverner Talijanske narodne banke Antonio Fazio, rekavši da želi da talijanske banke ostanu u talijanskim rukama.[3]


Kako su hrvatske banke prodane strancima

Jedan je od rijetkih komentatora koji je imao hrabrosti javno upozoriti na kolonijalno stanje u hrvatskom bankarstvu Milan Ivkošić. On je to u Večernjem listu sažeto opisao ovako:

Hrvati su svojevrsno roblje banaka, od kojih je 95 posto u stranom vlasništvu. One u Hrvatskoj ne postoje radi građana i gospodarstva nego obratno – radi ekstraprofita do kojeg dolaze građane i gospodarstvo iscrpljujući... Već je postalo dosadno ponavljati kako su hrvatske banke sanirane sa 87,4 milijarde, a prodane za 5,4 milijarde kuna.

Zna se, imenom i prezimenom, tko su bili glavni sudionici te prodaje i tko se žestoko borio za to da se kupci oslobode obveze da novac potrošen za sanaciju vrate. Ali ni Zlatko Mateša, ni Borislav Škegro, ni Marko Škreb, ni Franjo Luković, ni Božidar Prka, ni Jakša Barbić nikad nisu položili račune za možda najteži udarac koji su zadali hrvatskoj državi od njezine samostalnosti.

…kad odobravaju kredite gospodarstvu, efektivne su kamate 13 posto, što je tvrtkama nepodnošljivo i što zapravo hrvatsku privredu sputava i unazađuje. U matičnim zemljama tih banaka kamate su za iste zajmove višestruko niže nego u Hrvatskoj, pa je u njima nezamislivo takvo lihvarsko poslovanje.

Svemu tome unatoč, hrvatska vlast nema hrabrosti da preko Hrvatske narodne banke i na druge načine obuzda to nezapamćeno profiterstvo. Štoviše, velike državne tvrtke, grad Zagreb i drugi financijsko poslovanje obavljaju preko tih stranih banaka, omogućujući im tako da raspolažu kapitalom za koji nisu prolili ni kapi znoja. Zašto? Pa zato što su strani vlasnici banaka iz država koje imaju odlučujuću ulogu u Europskoj uniji, a hrvatska vlast je za ulazak u EU spremna riskirati još veći slom svoga gospodarstva i još veće siromaštvo svojih građana.

Tko je rasprodao hrvatske banke?

Odmah nakon što su Ivica Račan i Stipe Mesić početkom 2000. godine preuzeli vlast, počela je najveća rasprodaja hrvatskih banaka strancima. U samo godinu dana, strancima je prodano 44.2% ukupnog hrvatskog bankarstva, a do kraja 2003. godine stranci su postali vlasnici 90.8 posto hrvatskih banaka.

Pokojni predsjednik Tuđman se u načelu protivio rasprodaji hrvatskih banaka strancima, tako da je koncem 1998. godine samo 6.7 posto hrvatskog bankarstva bilo u stranom vlasništvu. Od ukupno 60 banaka koje su tada poslovale u Hrvatskoj, njih je 50 bilo u hrvatskom vlasništvu, dok su stranci kontrolirali deset manjih banaka s ukupnom aktivom manjom od 7 posto. Kada je Tuđman već obolio, tadašnji predsjednik Vlade Zlatko Mateša i potpredsjednik Vlade i ministar financija Borislav Škegro prvi počinju s rasprodajom. Samo u 1999. godini, oni strancima prodaju 33 posto hrvatskog bankarstva, da bi nakon preuzimanja vlasti, započeti posao dovršili novi premijer Ivica Račan i njegov ministar financija Mato Crkvenac.

Prema članku 127 (2) Ugovora o funkcioniranju Europske unije, kao jedan od prvenstvenih ciljeva sustava središnjih banaka Europske unije (ESSB) navodi se i održavanje i upravljanje službenim deviznim rezervama država članica. O budućem podređenom položaju Hrvatske narodne banke govori i članak 131 prema kojemu: Svaka država članica jamči da je njeno nacionalno zakonodavstvo, uključujući zakonske propise nacionalne središnje banke, u skladu s Ugovorima i Statutom ESSB-a i ESB-a. ESB je kratica za Europsku središnju banku.


Source: HrSvijet

Angela Merkel naredila medijima cenzuru u vezi EU krize

Saznajemo da u Republici Njemačkoj i još nekoliko vodećih europskih država, vlade pripremaju zaustavljanje sve izglednije navale svojih građana s ciljem masovnog podizanja novca s banaka. Stanovnici tih zemalja su, međutim u velikoj zabludi ako misle da na banci imaju novac, jer njihov novac je pretvoren u raznorazne vrijednosne papire i virtualne vrijednosti.

Europska Unija je prije nekoliko dana uputila poruku na adresu velikih medijskih kuća, u kojem se urednike „mainstream medija“ moli da o ovoj mogućnosti ne izvještavaju stanovništvo, jer bi se u svim zemljama Eurozone moglo dogoditi ono što se proteklog tjedna dešavalo u Irskoj, gdje je zabilježen pravi „stampedo“ na bankomate i šaltere tamošnjih banaka. Samo u dvije vodeće irske banke, “AngloIrish bank” i “Bank of Ireland”, podignuto je tijekom prošlog tjedna čak 23 MILIJARDE EURA!! Za jednu zemlju veličine Irske, koja broji oko 5 milijuna stanovnika, riječ je o zaista astronomskoj svoti novca. Vodeće novine i televizijske kuće o tome ne izvješćuju javnost, jer se EU diplomacija boji slične reakcije i u drugim zemljama Eurozone.

Građani europskih zemalja sve više gube povjerenje u transparentno poslovanje svojih matičnih banaka, a sve više jača svijest o pravoj prirodi novca, koji realno više ne postoji, već je pretvoren u raznorazne vrijednosne papire, hipoteke i zajmove. Ljudi polako shvaćaju da njihov novac ne leži u bankovnom trezoru te da bi cjelokupan bankarski sustav propao, u slučaju da svi ljudi u kratkom roku zatraže novac koji im pripada.

U mogućem scenariju raspada Europske unije i povratka na stare državne valute, vlade etabliranih europskih država su svjesne da će reakcija građana biti upravo ovakva kao i u Republici Irskoj te su stoga i donijele ovaj tajni plan, kojim će u tom slučaju na neodređeno vrijeme blokirati mogućnost podizanja novca od strane korisnika bankarskih usluga.

Plan europskih političara je jasno definiran: U slučaju raspada Eurozone, koji je sve izgledniji, sve bankarske institucije će zatvoriti svoje šaltere za isplatu novca te blokirati bankomate, a i rad burze će se privremeno prekinuti. Postignut je i dogovor sa vodećim društvenim mrežama na internetu, koje će u tom slučaju onemogućiti chat i privatne poruke, da bi se spriječila organizirana interakcija građana te mogući prosvjedi i nemiri.

Njemačka policija je i službeno potvrdila da ovi planovi postoje te da uključuju i angažman vojske u mogućem spriječavanju masovnih prosvjeda i eskalacije nasilja na ulicama velikih europskih gradova. U slučaju pokušaja nasilnog ulaska građana u banke, njemačka vojska je primjerice već dobila jasne upute i naređenja, u kojima stoji da moraju bezuvjetno štititi banke i njihove interese.

Izvor informacija je ugledni njemački novinar Udo Ulfkotte koji je preko 16. godina radio za novine Frankfurter Allgemeine. Dugo godina je bio i korespondent za Afriku i Saudijsku arabiju te je stručnjak za obavještajne službe. Dodjeljeno mu je više nagrada.

Cenzura

Ulfkotte tvrdi kako je Angela Merkel već dva puta pozvala sve zastupnike većih medija u Njemačkoj kako bi ih zamolila da ne pišu previše o Europskoj krizi kako se nebi proširila panika.



Source: HRsvijet