Zastupnica u Hrvatskom saboru, Dr Mirela Holy, nedavno je na inicijativu nekih građana postavila zastupničko pitanje u vezi chemmtrailsa i kako vidimo u odgovoru Vlade Republike Hrvatske koji je stigao, tu se navodno radi o običnim avionskim mlaznicama (‘contrails’). Dakle, ovo što ljudi svakodnevno vide iznad svojih glava, u Hrvatskoj je napokon i zvanično “objašnjeno”.







izvor: hrsvijet.net

Kako svakog mjeseca diljem SAD-a, ali i ostatka svijeta nestaje na stotine djece, ponovno je postala aktualna ideja da se djeci ispod kože ugrade mikročipovi kako bi se elektroničkim putem pratilo njihovo kretanje. Ipak, ovo pitanje nije samo pitanje mogućnosti moderne tehnologije, već i etike.

Pitanje trbaju li se djeci ugrađivati mikročipovi nije novo. Još 2002. godine, CNN je izvjestio kako se roditelji u Velikoj Britaniji raspituju za mikročipove, nakon što su dvije 10-godišnje djevojčice otete i ubijene. Godine 2003. pojavili su se mikročipovi na meksičkom tržištu pod nazivom VeriKid.

Ono što je novo je da unatoč "big brother" aspektu cijele priče, i očitih problema vezanih uz privatnost te mnogih zdravstvenih rizika, mikročipovi postaju sve traženiji i sve se više o njima priča.

Prema podacima američkog Nacionalnog centra za nestalu i zlostavljanu djecu, oko 800.000 djece nestalo je samo u toj zemlji. Oko polovice djece pobjeglo je vlastitim izborom iz doma, dok su neki samo privremeno nestali. Oko 204.000 djece oteto je od strane članova vlastite obitelji, 58.000 otele su osobe koje nisu djetetovi članovi obitelji, ali ih djeca poznaju, dok ih je samo 115 oteto na stereotipni način, od strane potpunih stranaca, na cesti, nakon čega se dijete odvodi u nepoznati kraj, biva ubijeno, trajno zatočeno ili se za njega traži otkupnina.

Iako su stereotipne otmice djece rijetke, činjenica da se one ipak događaju dovoljan je razlog da se roditelji brinu za dobrobit mališana. Zaštitarske mjere u školama nisu dovoljne, pa mnogi dolaze na ideju da trajno ugrade mikročip kako bi u određenim trenucima znali gdje je dijete.

Mikročipovi i druge radio-frekvencijeske naprave već se ugrađuju u kućne ljubimce. Jedan od njih je VeriChip koji je na američko tržište stigao 2002. godine, a vladina agencija je 2004. godine upotrebu ovog mikročipa dozvolila i na ljudima.

Istraživanja iz 90-tih pokazala su da mikročipovi izazivaju rak kod laboratorijskih životinja sa tumorima koji se formiraju oko implantanta. Do 2007. godine oko 2.000 mikročipova ugrađeno je u ljude diljem svijeta.

Mikročipovi pomažu policiji da otkrije lokaciju na kojoj se nalazi osoba, baš kao što traže ukradene automobile sa istim čipovima./klinfo

hrsvijet.net

Institut je u velikom sudaraču uspio u samo četiri dana zamijeniti medij između posljednjeg snopa protona i prvoga snopa iona iz jezgri olova

Četiri dana, toliko je samo trebalo da u Velikom sudaraču hadrona (LHC-u) stručnjaci zamijene medij. Posljednji snop protona ("oljuštenih" atoma vodika) ispaljen je 4. studenoga, a prvi pokusni snop u kojemu su olovni ioni (jezgre atoma olova) ispaljen je u noći sa subote na nedjelju 30 minuta poslije ponoći, javljaju iz Europskog centra za nuklearna istraživanja (CERN).

Stabilno stanje u kojemu znanstvenici mogu spokojno proučavati učinke sudara jezgri olova postignuto je u ponedjeljak 8. studenoga u 11.20 sati po srednjoeuropskom vremenu.

- Brzina kojom smo prešli na ione olova zapravo je znak zrelosti LHC-a - komentirao je vijest glavni direktor CERN-a Rolf Heuer. Stroj radi poput urice poslije samo nekoliko mjeseci rutinskoga rada.

Akcelerator koji radi s jezgrama olova umjesto s jezgrama vodika u snopovima - nešto je potpuno drugo. Bilo je potrebno uspostaviti novu vrstu snopa od izvora, generatora i maloga ubrzivača, odakle se snopovi uvode u najveću, 27-kilometarsku kružnu cijev LHC-a, sve do upravljanja sudarima snopova koji se u LHC-u kreću u suprotnim smjerovima. U paketima su sada, umjesto pojedinačnih protona, nakupine od 82 te čestice. Predviđa se da će jezgre bez teškoća biti ubrzane sve do pune energije od 2,87 teraelektronvolti (TeV).

Tri pokusa pratit će sudare, poznati detektori ATLAS i CMS te detektor ALICE, koji je i konstruiran s glavnom namjerom da proučava upravo sudare olovnih jezgra - ALICE sada nastupa pod svjetla reflektora. Upravo su njihovi fizičari, među čijim je čelnicima i zagrebački profesor dr. Guy Paić, još 2009. objavili prve znanstvene radove s rezultatima prvih sudara protonskih snopova.

- Impresivno je kako se LHC glatko prilagodio novom mediju i odmah postao sposoban pratiti mnogo veći broj tragova koji nastaju sudaranjem jezgra olova - objavio je Jurgen Schukraft, glasnogovornik pokusa ALICE.

LHC je praktično cjelogodišnji "vozni red" pokusa sa snopovima protona de facto završio prije mjesec dana, a sad će se odvijati pokusi s olovnim ionima sve do 6. prosinca, kada se akcelerator zaustavlja iz tehničkih razloga. Rad će LHC nastaviti od veljače 2011. godine.

Za razliku od pokusa s jezgrama vodika, u kojemu se traže još nepoznate čestice koje su nastale u milijuntinki prve milijuntinke sekunde Velikoga praska, detektor ALICE stvoren je da odgonetne tajne fizike u kvark-gluonskoj plazmi. To je nedovoljno proučeno stanje materije u kojemu se sitnije čestice, kvarkovi, nakupljaju u krupne kao što su protoni i neutroni. Pokušava se dokučiti i fenomen tzv. jake interakcije koja protone, unatoč tome što su pozitivno nabijeni, drži na okupu u jezgrama atoma.


Source: vecernji.hr