Nakon što je jučer podnio ostavku na mjesto premijera i predsjednika stranke, te izjavio kako se „neće kandidirati za Predsjednika Republike“, Ivo Sanader točno i kada bi se predomislio, jer neki nagađaju da je upravo to njegova navodna predizborna strategija, ne bi mogao više biti ozbiljan predsjednički kandidat. Gotovo preko noći Sanader je od političkog pobjednika postao gubitnik.

Javnost se, naravno, pita koji su stvarni razlozi premijerove ostavke, mediji špekuliraju o Sanaderovim motivima. Istovremeno, nitko još javnosti nije priznao kako su nastupile okolnosti ozbiljne institucionalne i krize sustava, te kako je Hrvatska pred potpunim financijskim slomom Državnog proračuna, dakle da su nastupile sve okolnosti financijsko ekonomske krize.

U tom smislu Sanaderovu se ostavku nije shvatilo kao indikator krize sustava, niti država u ovom trenutku ima bilo kakav plan kriznog postupanja i upravljanja. Niti trenutna vlast, koja je preuzela mandat od Sanadera nekom vrstom baršunastog državnog udara, a niti oporba nemaju političke hrabrosti i ljudskog poštenja priznati građanima Hrvatske da smo se našli najvjerojatnije u najtežoj krizi od osamostaljenja Hrvatske.

Međutim, što je prethodilo Sanaderovoj ostavci?

Prije desetak dana objavili smo vijest o Sanaderovim razgovorima sa predstavnicima institucija Europske unije tijekom njegova boravka u Bruxellesu, te o zahtjevima predstavnika Europske komisije za potpunom reformom sustava državne administracije u Hrvatskoj, te izravnim zahtjevima za rekonstrukciju Sanaderove Vlade.

U Bruxellesu su tada Sanaderu postavili nekoliko ključnih uvjeta, a u smislu rekonstrukcije Vlade, ključni su bili smjena Tomislava Karamarka s mjesta ministra unutarnjih poslova, i to zbog povezanosti s organiziranim kriminalom i međunarodnim kriminalnim organizacijama, prije svega kriminalnim klanom Osmani, čiji su pripadnici početkom godine osuđeni zbog organiziranog kriminala i pranja novca pred njemačkim saveznim sudom, nakon čega su uz karamarkovu pomoć pobjegli iz Njemačke i sakrili se u Hrvatskoj; smjena Ivana Šukera s mjesta ministra financija, i to prije svega zbog Šukerovog izravnog miješanja u međunarodnu istragu o pranju novca preko tajnih računa u Hypo banci, Raiffeisenbank Zagreb, te nekim drugim stranim bankama; te smjena potpredsjednika Vlade Damira Polančeca zbog navodne umiješanosti u međunarodnu aferu pranja novca preko Raiffeisen banke u tzv. aferi Brodosplit.

Tijekom tog, sada vidimo njegovog posljednjeg posjeta Bruxellesu u funkciji hrvatskog premijera, Sanader je dobio jasno upozorenje kako Europska unija više neće tolerirati postojanje i funkcioniranje netransparentnih paralelnih centara moći u Hrvatskoj, koji su zapravo dio krimogene strukture usko povezane s međunarodnim organiziranim kriminalom.

U Bruxellesu su, navodno, ponovno tom prilikom upozorili (sada već bivšeg) hrvatskog premijera kako sva izvješća nadležnih služba Europske komisije upućuju na zaključke kako Hrvatska služi kao utočište međunarodnog organiziranog kriminala i kako hrvatski financijski i bankarski sustav, uz znanje i pokrivanje vlasti, služi kao sustav za pranje novca međunarodnog organiziranog kriminala.

Iako je u javnosti potpuno prešućeno, upravo zbog tih razloga, u ožujku ove godine Moneyval odbor Vijeća Europe ponovno je negativno ocijenio stanje u Hrvatskoj vezano za suzbijanje pranja novca.

Osim toga, izravno odbijanje hrvatske Vlade da na zahtjeve austrijskog pravosuđa pomogne u rasvjetljavanju afere pranja novca preko tajnih računa kod Hypo Alpe Adria Bank AG Klagenfurt, a koje su se operacije glavninom odvijale upravo preko Hrvatske, uz sudjelovanje premijera Ive Sanadera u tim kriminalnim operacijama, zbog čega se u Austriji, ali i u Hrvatskoj o tome provodi kaznena istraga, uzrokovala je krizu u odnosima Beča i Zagreba, pogotovo nakon što je Austrija o cijelom slučaju diskretno izvijestila institucije Europske unije, pokušavajući tako prije svega sa sebe otkloniti odgovornost za Aferu Hypo i prebaciti je isključivo na Sanadera.

U slučaju Hypo, Sanader međutim nije mogao popustiti.

Iz Hypo banke su ga jednostavno ucijenili podacima i dokumentima o njegovim tajnim računima kod te banke i to od 90.-ih godina do danas, te financijskim operacijama preko tajnih računa u Hypo banci u kojima je osobno sudjelovao.

Afera Hypo, iako se o njoj u Hrvatskoj šutjelo, iako mediji nisu prenosili detalje o pranju novca u Hypo banci, niti su pisali o dvije istrage koje usporedno vode austrijsko i hrvatsko Državno odvjetništvo, postala je jedan od najvećih utega drugog mandata Ive Sanadera na dužnosti predsjednika hrvatske Vlade.

Sanaderova osobna umiješanost u aferu Hypo svakako je onemogućila i bilo kakvo poduzimanje akcija protiv njegovog ministra financija Ivana Šukera, a prema kojem su iz Bruxellesa zatražili sankcije, odnosno njegovu smjenu, upravo zbog otvorenog prikrivanja operacija pranja novca preko banaka kćeri Hypo banke u Hrvatskoj, Hypo Alpe Adria Banke Zagreb i Slavonske banke d.d. Osijek.

Upravo zbog afere Hypo Sanader je počeo gubiti povjerenje svojih strateških partnera u procesu pridruživanja Hrvatske Europskoj uniji: Njemačke i Austrije, koje su se zbog Afere Hypo morale diskretno u diplomatskim krugovima u Bruxellesu distancirati od Sanadera.

Ilustracije radi, treba reći da je u nezakonitim financijskom operacijama pranja novca preko Hypo banke, i to operacijama provedenim preko Hypo banke u Hrvatskoj i Slavonske banke d.d. Osijek, ukupno „oprano“ milijardu 701 milijun eura nepoznatog, a pretpostavlja se kriminalnog porijekla.

Sanader i Šuker prva su izvješća i dokumente o ovoj aferi primili već u ožujku 2001. godine, kada je tu dokumentaciju primio i Andrija Hebrang (dokumentaciju sam mu predao osobno na njegov zahtjev kao potpredsjedniku Vlade, nakon što sam pisao o aferi, a Hebrang me pozvao da mu dostavim dokaze).

Kako su ove operacije ozbiljno ugrozile stabilnost austrijskog financijskog i bankarskog sustava, a prikrivane su, između ostalog, i krivotvorenjem bilanca Hypo banke Klagenfurt i njenih banaka kćeri u Hrvatskoj, austrijsko ministarstvo financija tada je pokrenulo sveobuhavtnu istragu, koja je istražitelje navela na trag koji je vodio prema Hrvatskoj, točnije prema Hypo Alpe Adria Banci d.d. Zagreb, Slavonskoj banci d.d. Osijek, Vladi Republike Hrvatske, hrvatskom Ministarstvu financija i Hrvatskoj narodnoj banci.

Činjenica da je Vlada, odnosno osobno Sanader i Šuker, skrivala od austrijskih vlasti tajni „Dossier Hypo“, čije su uništavanje na kraju naredili Sanader i Šuker, a provela Slavica Pezer Blečić, Šukerova pomoćnica i šefica Deviznog inspektorata, samo je pogoršala situaciju.

Prikrivanjem ovih dokumenata, Sanader je zapravo pokušavao zaštititi svojeg prijatelja i partnera u operacijama preko Hypo banke Guntera Stridingera, bivšeg čelnika Hypo banke Klagenfurt, koji se u Austriji našao pod istragom državnog odvjetništva zbog organiziranog kriminala i pranja novca u Hypo banci.

Stridinger i Sanader prijatelji su i partneri od 1990.-ih godina, a Stridinger je često u privatnom krugu suradnika i prijatelja naglašavao kako je Sanader njegov osobni i „prijatelj kuće“.

Sanadera je uz Stridingera vezalo zapravo puno više; tajna porijekla Sanaderove financijske imovine.

Tajna koju je Stridinger čuvao, a Sanader mu uzvraćao lojalnošću i u trenucima pokretanja istrage protiv Stridingera i Hypo banke, prikrivajući od austrijskih vlasti dokaze o organiziranom kriminalu i pranju novca u Hypo banci.

Ta je „austrijska tajna“ Ive Sanadera, postala njegova najveća politička hipoteka, koja je na kraju došla na ovrhu i u konačnici jednim dijelom uzrokovala Sanaderov politički i osobni pad.

Nakon što je Europski ured za kontrolu financijskih transakcija, odnosno ured koji se bavi suzbijanjem pranja novca, preuzeo istragu o pranju novca u austrijskoj Hypo banci, točnije u banci u Austriji i njihovoj ,,kćeri banci" u Hrvatskoj, početkom siječnja 2007. godine u Hrvatsku je pristiglo oštro prosvjedno pismo koje se odnosi na prikrivanje dokumentacije o pranju novca u poslovnom sustavu Hypo Alpe Adria banke u Hrvatskoj, a europska institucija za spriječavanje pranja novca, jednako kao i austrijsko Ministarstvo financija smatrala je kako je hrvatska Vlada izravno umiješana u prikrivanje pranja novca u Hypo banci.

Austrijski stručnjaci za spriječavanje pranja novca smatrajli su tada kako je operacija pranja novca i financijskih malverzacija u Hypo Alpe Adria banci najuže povezano sa samim vrhom Vlade RH, a veliki dio sumnjivih transakcija odnosi se upravo na tajne financijske ugovore
Ministarstva financija sa Hypo bankom.

Prema podatcima kojima raspolažu Austrijanci, hrvatsko Ministarstvo financija služilo se na netransparentan način prekonoćnim kreditima i kratkoročnim pozajmicama koje su ugovarali sa Hypo bankom, a te su ugovore uglavnom proglašavali ,,strogo povjerljivima", kako bi spriječili njihovo ,,curenje" u javnost.

Ipak, nije se mogao prikriti financijski tijek desetaka milijuna ,,crnih" eura koje je vodstvo Hypo banke ,,pralo" u financijskim operacijama sa hrvatskom Vladom.

Sanaderova, pak, veza sa tom financijskom kućom seže u davne devedesete godine, kada je upravo Sanader bio jedan od povjerenika Hypo banke za Hrvatsku i prema ovlaštenju Hypo banke raspolagao je desetcima milijuna njemačkih maraka sredstava za plasiranje kredita po Hrvatskoj.

Sanader bi nalazio ,,projekte" u koje bi se ,,investiralo", a zauzvrat je dobivao u gotovini pozamašne iznose kao proviziju ,, na ruke" od Uprave Hypo banke u Austriji.

Upravo Sanaderova veza sa Hypo bankom i čelnim ljudima te novčarske kuće, otkriva tajnu premijerova ,,poslovnog uspjeha" u Austriji, koji mu je onda omogućio nezanemarivu financijsku ušteđevinu u devizama.

Ne radi se o zakonitom poslu.

Nego o poslovanju koje bi se po hrvatskim zakonima moglo nazvati ,,kamatarenjem" ili lihvarstvom. Jednostavnim riječnikom: Ivo Sanader kamatario je za Hypo banku.

Na tragu dokumentacije kojom raspolažu i podataka o Sanaderovim poslovnim vezama sa Upravom Hypo banke austrijski su istražitelji tada pokrenuli diskretnu istragu o poreznim utajama u takvom poslovanju Hypo banke u Austriji, u koje je bio uključen i sada već bivši
hrvatski premijer.

Ukoliko se utvrdi da je počinio takvo kazneno djelo u Austriji, Sanader će sasvim sigurno biti pozvan pred austrijskog istražnog sudca koji preuzme istragu o cijelom slučaju.

Tadašnji nalazi austrijskih istražitelja, kako se to kasnije pokazalo, bili su samo indikator Sanaderove duboke umiješanosti u tzv. aferu Hypo i njegove povezanosti sa operacijama pranja novca i krivotvorenja bilanca i financijskih podataka i izvješća Hypo banke Klagenfurt te njezinih banaka kćeri u Hrvatskoj.

Danas pranje novca u Hypo banci istražuje Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, koje je spis ustupilo Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku, ali istragu nastavlja i pokrajinsko državno odvjetništvo Austrije u Klagenfurtu.

Drugi razlog Sanaderove ostavke je svakako zahtjev Bruxellesa za rekonstrukcijom njegove Vlade, odnosno izričiti zahtjev za smjenu ministarskog trojca Karamarko, Šuker, Polančec.

Osim što je razlog za traženje Šukerove smjene njegova umiješanost u Aferu Hypo, on i Polančec umiješani su i u aferu Brodosplit, odnosno pranje 40 milijuna američkih dolara, kroz nezakonite operacije preko Brodosplita u dogovoru sa Raiffeisenbank Austria.

Nakon što su austrijske vlasti pokrenule istragu o sumnji na pranje novca nekim poslovima preko Brodosplita, ušli su u trag operacijama, kojima su rukovodili Sanaderov potpredsjednik Vlade Damir Polančec i ministar financija Ivan Šuker.

Sanader, međutim, takvu rekonstrukciju Vlade nije mogao provesti.

Polančec i Šuker bili su, jednostavno, preblizu njemu i njihova smjena bila bi prevelik rizik za otkrivanje umiješanosti samog premijera Sanadera u pranje novca preko poslovnih banaka u Hrvatskoj i austrijskih banaka, međutim, smjenom ravnatelja policije Vladimira Fabera, Sanader je pokušao Bruxellesu poslati signal kako je voljan ispuniti neke od zahtjeva.

Karamarka, naime, nije smio dirati zbog odnosa unutar korumpirane političke elite i upravo zbog uske povezanosti Karamarka s organiziranim kriminalom, odnosno bio je svjestan da je Karamarko preveliki zalogaj čak i za njega; Ivu Sanadera.

Naime, Sanader se uplašio mogućih posljedica smjene Tomislava Karamarka, odnosno onoga što bi nakon smjene Karamarko mogao poduzeti protiv Sanadera i njegovih suradnika, a možda i članova njegove obitelji.

Mislio je ukoliko smijeni Fabera, zadovoljiti će na neko vrijeme europske partnere.

Međutim, smjena Fabera čini se bila je „okidač“ Tomislavu Karamarku i Stjepanu Mesiću da krenu u akciju.

Naime, poklopilo se nekoliko stvari: kraj Mesićeva mandata i njegova namjera da preuzme vodstvo Vlade, Sanaderov pokušaj da ukloni Karamarka kao parktički šefa sigurnosnog aparata u Hrvatskoj, smjena Vladimira Fabera s dužnosti ravnatelja policije.

Situacija u kojoj je Karamarko očito odlučio reagirati pokazala se idealnom, ne samo za preuzimanje Vlade u dogledno vrijeme, nego i za diskvalifikaciju Ive Sanadera iz izborne utrke za Predsjednika Republike krajem godine.

U tom trenutku, suočen s mogućom smjenom, te s opasnošću da im sigurnosni sustav potpuno izmakne iz kontrole, odnosno da se nađu „izvan igre“, a što bi ih izravno ugrozilo, ali ugrozilo i njihove veze sa organiziranim kriminalnim grupama, s kojima je Karamarko usko povezan, ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko očito je ucijenio Ivu Sanadera i izveo nešto što se može protumačiti baršunastim državnim udarom.

Naime, podsjetimo, jedna od svjedokinja u slučaju ubojstva Ive Pukanića, Ružica Balen Milojević, koja je u svojem iskazu o zadnjem susretu s Ivom Pukanićem jasno ukazala na dvoje stvari koje joj je Pukanić rekao.

Prva je ta da je otkrio da su isti koji su organizirali ubojstvo kćeri Zvonimira Hodaka, prijetili i ubojstvom kćeri Ive Sanadera, i drugo da se u istrazi o ubojstvu Ivane Hodak ne smije vjerovati Tomislavu Karamarku.

Prilikom podnošenja ostavke, Sanader je sam rekao kako se radi o „osobnim razlozima“, ne navodeći o kojim se točno „osobnim razlozima“ radi.

Međutim, uzmemo li u obzir iskaz kojeg je policiji u slučaju Pukanićevog ubojstva dala Ružica Balen Milojević, a koji povezuje Tomislava Karamarka s ubojstvom Ivane Hodak i prijetnjama ubojstvom Sanaderove kćeri, te uzmemo li u obzir da je policija taj iskaz proslijedila Karamarku, koji više od pola godine iskaz Balen Milojević nije proslijedio premijeru Ivi Sanaderu, niti ga je upozorio na to da postoje indikatori o ugroženoj sigurnosti premijerove obitelji, slika okolnosti pod kojima je Sanader dao ostavku puno je jasnija.

Osim navedenog, postoji i informacija visokopozicioniranog djelatnika Sigurnosno obavještajne agencije, s kojim sam razgovarao prije nekoliko dana i koji mi je tada dao informaciju, koja mi se, priznajem učinila nevjerojatnom, zbog čega je nisam niti detaljnije istražio niti objavio.

Naime, taj djelatnik SOA-e s kojim redovito komuniciram i koji mi do sada niti jednom nije dao nevjerodostojnu ili neistinitu informaciju, međutim informacija koju mi je dao prilikom našeg zadnjeg susreta, prije pet dana, bila mi je jednostavno nevjerojatna i to je razlog zbog kojeg je nisam objavio.

Sada, nakon Sanaderove ostavke, ta informacija baca potpuno drugačije svjetlo na okolnosti pod kojima je Sanader podnio ostavku na sve političke dužnosti i povukao se, gotovo preko noći, iz političkog života.

„Uhvatili smo komunikaciju Felixa Osmanija sa Karamarkom i sa pripadnicima kriminalnog podzemlja u Hrvatskoj i operativnim smo nadzorom utvrdili kako Osmani prijeti atentatom ili na premijera Sanadera ili na nekog od članova Sanaderove obitelji, kako bi izazvali krizu vlasti i kako bi Karamarko lakše zadržao kontrolu nad sustavom“, tvrdio mi je u subotu moj sugovornik iz Sigurnosno obavještajne agencije (SOA).

„Oni prijete ubojstvom premijera ili članova njegove obitelji. To im je plan. Tako preuzeti institucije, odnosno zadržati kontrolu nad institucijama i otvoriti put za svoje ljude“, tvrdio mi je prilikom našeg zadnjeg susreta ovaj agent SOA-e.

Moram priznati da mu tada nisam vjerovao. Cijela ta njegova priča o navodnom planu atentata na premijera Sanader činila mi se nevjerojatnom i pretjeranom, nisam bio sklon objaviti takvu informaciju, bojao sam se da naš redoviti izvor iz SOA-e jednostavno pretjeruje ili ima neke krive informacije ili procjene.

Međutim, nakon što je Sanader neočekivano podnio ostavku očito je kako je informacija koju mi je otkrio ovaj djelatnik SOA-e bila provjerena i vjerodostojna.

Naime, SOA je, a kako je to meni prije pet dana tvrdio i ovaj izvor, očito cijelo vrijeme imala vrlo detaljna operativna saznanja o prijetnjama upućenim Ivi Sanaderu i njegovoj obitelji, i to prijetnjama koje dolaze od osoba iz kriminalnog miljea usko povezanima sa dvojicom ključnih ljudi u hrvatskom sustavu sigurnosti: ministrom unutarnjih poslova Tomislavom Karamarkom i šefom Ureda Predsjednika Republike Amirom Muharemijem.

Sanader je očito ucijenjen na ovakvo odstupanje s vlasti, koje najviše koristi upravo koncepciji preuzimanja izvršne vlasti koju je najavio Stjepan Mesić.

Naime, upravo mi je taj scenarij opisao i moj sugovornik iz SOA-e.

„Plan je takav da HDZ preuzmu oni ljudi koji će izazvati ozbiljne podjele i na kraju raskol u HDZ-u.

Kada se to dogodi, biti će moguća jedna šira koalicija „nacionalnog jedinstva“, koju bi činili i HDZ i SDP, a koju bi predvodio kao mogući premijerski kandidat Stjepan Mesić, i sve pod krinkom izlaska iz krize, kriznog upravljanja zemljom, ali i čvrstog oslanjanja na gospodarska partnerstva sa zemljama poput Irana, Sirije, Katara, Saudijske Arabije.

O takvom je planu Karamarko nedavno razgovarao sa Osmanijem i Muharemijem, a prateći zapravo Felixa uhvatili smo i ovaj kontakt“, tvrdio mi je moj sugovornik iz SOA-e prije nekoliko dana.

Sanader je čini se otišao uslijed ozbiljnih pritisaka Bruxellesa, koje je istovremeno iskoristio Tomislav Karamarko kako bi spriječio takve promjene uslijed kojih bi on i njegovi ljudi zgubili kontrolu nad sigurnosnim aparatom.

Odnosno Bruxelles je vršio pritisak na Sanadera, a Karamarko ga je očito ucijenio i time proizveo stanje institucionalne krize koja njemu jamči opstanak na čelu sigurnosnog aparata, ili barem kontrolu nad sigurnosnim aparatom, dok istovremeno jamči opstanak krimogenog sustava povezanosti vlasti i kriminalnog podzemlja

Bivši Karamarkov bliski suradnik u Sigurnosno obavještajnoj agenciji tvrdi kako upravo aktualni ministar unutarnjih poslova stoji iza ovog baršunastog državnog udara.

„Sve je počelo ubojstvom Ivane Hodak.

Sanaderova smjena, odnosno ostavka, samo je nastavak restrukturiranja netransparentnih centara moći u Hrvatskoj i njihovih međusobnih odnosa i odnosa sa međunarodnim kriminalnim skupinama, drugim riječima Sanaderov odlazak nastavak je procesa stvaranja jedne nove krimogene arhitekture na Balkanu, proces koji je agresivno započeo ubojstvom kćeri Zvonimira Hodaka, a nastavio se ubojstvom Ive Pukanića“, zaključuje moj sugovornik iz SOA-e.

Domagoj Margetić/Necenzurirano.com

Jesu li Pula - Cres - Lošinj - Pag – Zadar - Sveti Filip i Jakov – Murter – Šibenik – Kozjak – Biokovo – Ljubuški - Metković i dalje Čapljina i uzvodno Mostar - uobičajeni koridor neidentificiranih letećih objekata? Što (im) taj pravac čini posebnim?

Zašto policija na Pagu negira boravak NLO-a na svojem području, iako je u tomu demantiraju stenogrami međusobnih razgovora triju policijskih kontrola koje su puna tri dana u stopu pratile neobičnu trokutastu izvanzemaljsku letjelicu koja je svoj boravak završila uranjanjem u more nedaleko od uvale Diniška? Što je sve vidio pastir u Čvrljevu? Jesmo li neozbiljni kad postavljamo takva pitanja?

- Ni govora! Nema nikakve dvojbe da se radi o “utabanom” koridoru NLO-a, o čijem prometovanju imamo bezbroj dokaza. I, što je još važnije, iskazi ljudi koji su ih vidjeli i snimili, u potpunosti se podudaraju. O tomu imamo bogatu dokumentaciju i dokaze naših članova i simpatizera koji već punih 20 godina temeljito istražuju svaki slučaj vezan za takve pojave.

Posljednji slučaj koji istražujemo, jest vatrena kugla iznad Zablaća. Sve govori da se radi o istovjetnom objektu kakav je već viđan na više lokacija u Dalmaciji i Hrvatskoj - kaže Mirko Petričević, tajnik Društva za ufološka i astroarheološka proučavanja “Polaris” iz Splita.


Mirko Petričević, tajnik splitskog Društva za ufološka i astroarheološka proučavanja ‘Polaris’ kaže kako nema dvojbe o tome da je potez od Pule do Mostara ‘utabani’ put NLO-ima; mnogo je očevidaca, no oni o tome nerado govore predstavljajući se imenom i prezimenom, bojeći se da ih okolina ne proglasi luđacima, pijancima, drogašima /Vladimir Dugandžić/CROPIX

Skeptična javnost

Javnost je, ipak, skeptična. Očevici, čak i kad snime takve letjelice, nerado govore. Boje se da ih okolina ne proglasi luđacima, pijancima ili narkomanima kojima se sve to priviđa.

- S time se susreću i naši ljudi koji odlaze na teren. Očevici su spremni govoriti, ali u pravilu traže da im ne spominjemo imena. I mediji su tu skeptični. Ili slučaj do kraja dramatiziraju ili ga tek usput zabilježe. Nerijetko ga potpuno “preskoče”.

To je i razlog zašto “Polaris” namjerava ponuditi nekoj televizijskoj ili novinskoj kući ekskluzivno pravo da detaljnije obrađuje dosadašnje slučajeve iz naše bogate dokumentacije. Vjerujte, ostali biste frapirani što se sve samo posljednjih dvadesetak godina događalo na ovim prostorima. Vama je možda zanimljivo uže područje Hrvatske - Jadran i Dalmacija.

Međutim, “Polaris” “pokriva” tzv. Panadriju, sve do Makedonije i Mađarske - kaže Petričević. Polarisovci su osobito fascinirani krugovima u žitu otkrivenim pokraj Požege 1999. godine. - To što smo našli na terenu uistinu zbunjuje. Zaključili smo da se radi o otisku neobičnog objekta.

Na taj krug u žitu naslanjala se jedna kruška. S te strane s koje je sletio objekt, listovi kruške bili su uvijeni i djelomično suhi, a s druge potpuno normalni, zeleni i zdravi. Oko kruga smo pronašli bezbroj kukaca i crva koji bi se, kad bismo ih dirnuli, pod prstima rasuli, što navodi da su termički obrađeni. U Mokrom Polju pokraj Duge Rese, iste godine očevici govore o svjetlu žarke žute boje koje je išlo jako nisko i spustilo se na zemlju.


Kljenak kraj Vrgorca: 24. rujna 1990. stanovnici ovoga kraja naišli su na neobične krugove na tlu

Kao reflektor došlo je pedesetak centimetara iznad zemlje, a onda se naglo dignulo i odletjelo. Na terenu smo našli dvije kružnice promjera 12 metara s prstenom od pola metra širine. Trava unutar prstena nije bila spaljena, već tamnozelene boje i bila je veća od one izvan kruga. Botaničari su nas uvjeravali da se radi o aktivnosti nekih bakterija ili gljiva.

Svjedoci, stariji ljudi, bili su jako preplašeni, čini se šokirani - pričaju nam Tino i Željko, članovi “Polarisa” koji su istraživali ove slučajeve. Svakako, Pag je 1997. godine bio za ufoovce najdragocjeniji događaj. Puna tri dana neidentificirani leteći objekt trokutasta izgleda, čiji su krakovi bili 12,5 x 12,5 x 6 metara, koji je na krajevima imao okrugla svjetla, a po dužini je bio diskretno osvijetljen, tri dana je za sebe “držao” brojne Pažane.

Najčešće se pojavljivao noću i u zoru. O tom događaju postoje i stenogrami lokalne policije iz kojih se jasno vidi da su ga pratile tri policijske ophodnje: jedna s kopna, s ceste prema Karlobagu, druga iz pravca Novalje i treća s Diniške. Njihova viđenja potpuno su istovjetna. Čak su i međusobno komunicirali sve dok im operativni dežurni radiovezom nije naredio da je dosta tog praćenja.

Nekako u isto vrijeme čuo se zvuk više zrakoplova, da bi potom taj nepoznati leteći objekt nestao u moru u uvali pokraj Diniške. Iza njega su nedaleko od Prizme ostali trokutasti tragovi u kamenju na mjestu na kojem se spuštao. Kamenje je na tom mjestu, za razliku od okolnog, bilo potpuno usitnjeno.


NLO koji je Ilija Jurković (desno) u siječnju ‘08. snimio sa svojim prijateljem Damirom Puticom iznad Metkovića (na 25. stranici je uvećana fotografija letjelice) /Denis Jerković/Cropix

Policija: Ništa se nije dogodilo!

- Zanimljivo je da je potom Udruga CIMP s Paga, koja se bavi proučavanjem letećih objekata i koja ima snimke čak pet takvih letjelica, tražila da se policija očituje o tom događaju. Službeni je odgovor bio da se ništa nije dogodilo i da nemaju pojma o čemu to oni pričaju.

Negirali su, iako imamo stenograme njihovih policajaca - kaže nam Jerko Barišić, član “Polarisa”. Na spomenutom koridoru bliski susret treće vrste s izvanzemaljcima imao je 1997. godine pastir iz Čvrljeva. - U vrtači pedesetak metara od stada, čuo sam zvuk poput zujanja hladnjaka. Povirio sam u vrtaču i ostao skamenjen. Jedva pola metra iznad zemlje lebdio je čudan objekt iz kojeg su spuštene stepenice do zemlje.

Na zemlji sam vidio tri čudna bića koja su nešto popravljala na letjelici, dok je četvrto bilo unutra. Bića su bila visoka oko 120 centimetara, koža im je bila siva, imala su kombinezone bez šlica, bademaste oči, s malim vunenim kapama na glavi. Ohrabrio se i upitao ih što rade.

Nisu otvarala usta, a u glavi je čuo piskutav glas na hrvatskom: - Ne boj se. Nećemo ti ništa. O ovomu što si vidio nikomu ništa ne govori. Više puta provjeravali smo ovu priču i tražili “rupe” i svaki smo put dobivali istu verziju - kaže nam Petričević. Radeći na svojem Skylight programu koji podrazumijeva sustavno noćno promatranje nebeskog svoda, dvojica članova Društva “Polaris” 2006. godine na Dinari su imala bliski susret druge vrste s letećim neidentificiranim objektom.


Vrhovljani kraj Čakovca: 25. lipnja 2007. godine nađeni su famozni ‘krugovi u žitu’; ostalo je nepoznato kako su nastali (Fotografije su nam, osim onih kod kojih je drukčije naznačeno, iz svoje okumentacije ustupili članovi ‘Polarisa’)

Pratili su avione i onda ugledali kako jedan od aviona prati velika svjetleća kugla. Kugla se u jednom trenutku odvojila od aviona i naglo, velikom brzinom, okomito spustila iza obližnje šume koju je čitavu osvijetlila, a potom se ugasila. - Nismo joj prišli, jer je prostor bio miniran - kažu nam sudionici projekta Skylight.

Čudne priče polarisovci su doznali i od bivših pilota JAT-a i JNA. Oni tvrde da su imali više bliskih susreta. Zbunjuje da kolikogod su te letjelice bile neaerodinamične i nerijetko i dvadesetak puta veće od njihovih aviona, bile su superiorornije. - Znali su se od nas udaljavati brzinom od 13-14 tisuća kilometara na sat, što je zastrašujuća brzina - tvrde piloti.

Neobičan događaj zbio se na nebu 1986. godine, kada su dvojica pilota iz Zagreba za Sarajevo ispred sebe uočila objekt promjera pedesetak metara. Kontrolori leta u Sarajevu nisu vidjeli ništa, a iz Beograda je stigao usputni komentar: - Zar ste i vi vidjeli leteće tanjure, kao i oni što javljaju iz Skoplja - stoji u bogatoj dokumentaciji “Polarisa”.

- Za većinu, ako ne i sve objekte viđene na ovom koridoru, sa sigurnošću se može tvrditi da se radi o objektima koji nisu klasične zemaljske aeronautičke prirode: zbog svojeg načina kretanja, nagle promjene smjera i naglog postizanja visine i količine svjetlosne energije, bitno narušavaju fizičke zakone, kao i aeronautičke osobine poznatih letjelica, i nisu uobičajena pojava na nebu, pa ih sa sigurnošću možemo svrstati u kategoriju NLO-a - kaže Barišić.


Vrhovljani kraj Čakovca: 25. lipnja 2007. godine nađeni su famozni ‘krugovi u žitu’; ostalo je nepoznato kako su nastali (Fotografije su nam, osim onih kod kojih je drukčije naznačeno, iz svoje okumentacije ustupili članovi ‘Polarisa’)

Na Kozjaku

Što se 21. rujna 2002. godine događalo iznad Kozjaka? Očevidac Mirko Petričević ovako opisuje: - Vrijeme je bilo oblačno, s malo kiše. Iz pravca Kaštel Lukšića, iznad Kozjaka, u pravcu Knina, nepoznata letjelica pojavljivala se između 18.30 i 19.10 sati.

NLO je svijetlio velikom bijelom, jako upadljivom svjetlošću. Imao je oblik trokuta okrenuta naopako, ali bez donjeg špicastog repa, a u sredini zatamnjenje također u obliku trokuta, isto okrenuta naopako. Iznad Kozjaka kretao se u smjeru istoka.

Prema zumiranju kamere, može se zaključiti da je bio na velikoj visini, ali ne viši od gornjih oblaka. Golim okom također se mogao vidjeti, jer je izgledalo kao malo veća zvijezda, ali desetak puta jačeg sjaja, koji je jednostavno probadao oči. Kretao se bez popratnog zvuka.

Zovem Zračnu luku u Kaštelima - ništa nisu uhvatili na radaru, kažu. Iz Pomorskog meteorološkog centra Split tvrde da u navedenom vremenu nisu imali balon u blizini, ni išta slično - kaže Petričević. Ovu letjelicu vidjelo je desetak svjedoka u Kaštel Lukšiću, a ima svjedoka i iz Sv. Filip Jakova, koji su letjelicu i snimili.




Kaštela: Susret prve vrste

Kozjak, Kaštela: 16. kolovoza 2007. godine, oko 19.45, iznad Kozjaka su se pojavila dva svjetla. Još je bio dan, a svjetla su bila jaka kao Venera kad je najsvjetlija. Lijevo se svjetlo gasilo naglo, a desno polako. Nakon dvije minute, desno svjetlo opet se pojavilo na istome mjestu i polagano krenulo prema istoku te se ugasilo.

 U 20.13 ponovno sam pogledala ima li što na Kozjaku, u nadi da ću opet vidjeti ta svjetla  kazuje svjedokinja.  Na moje iznenađenje, iza planine se pojavio crni diskoliki objekt nastavljajući velikom brzinom prema jugu u mojem smjeru. Nije imao nikakva svjetla, prebrzo se kretao da bi bio avion i, kad se malo približio, vidjelo se da mijenja oblik iz diskolikog oblika u okrugli i obrnuto.

Zgrabila sam digitalac i snimala objekt dok se tada već znatno sporije približavao. Kad je došao blizu moje zgrade, zaustavio se i tu stajao u diskolikom obliku oko minutu i pol. U jednom je trenutku izgledao kao ptica koja ne maše krilima, ali jako velika. ‘Krila’ su bila oštra i pod velikim lukom savijena prema dolje. Nakon minutu i pol polako je krenuo, okomito na smjer u kojem je došao, prema istoku.

ostalo na NLO-i

Slobodna Dalmacija

Neustrašiva austrijska novinarka podnijela kaznenu prijavu zbog namjernog širenja gripe A.



Lista institucija i pojedinaca optuženih za urotu, zavjeru, bioterorizam i zločin protiv čovječanstva je povelika, a uključuje Svjetsku zdravstvenu organizaciju, Ujedinjene narode, Obamu, njegovu državnu tajnicu za zdravstvo Kathleen Sibelius, kolegicu za domovinsku sigurnost Janet Napolitano, direktoricu WHO Margaret Chan i bankare Davida de Rothschilda i Davida Rockefellera.

Naravno, tu su i farmaceutske kompanije koje proizvode cjepiva, Baxter, Novartis i Avir Green Hills Biotechnology, nezaobilazni George Soros i nekoliko austrijskih dužnosnika. Tužba je ponesena još 8. travnja u Beču, uz predočenje dokaza kako je Baxter AG poslao 72 kilograma virusa ptičje i svinjske gripe u 16 laboratorija, bez ikakve sigurnosne pratnje i osiguranja potrebnog u takvim slučajevima.

Burgermeister tvrdi da su optuženici namjerno proširili virus kako bi stekli financijsku korist, tražeći od američkog suda da zaustavi namjeravano obvezno cijepljenje.

Jane Burgemeister je nakon podnošenja tužbe izgubila posao, ali se na svom blogu nastavlja boriti za istinu o gripi A, koja je po njenim izvorima sigurno umjetno stvorena i namjerno puštena iz laboratorija.

metro

'Izvanzemaljci stvaraju hibridnu rasu, te planiraju preuzeti kontrolu nad Zemljom!', izjavila je Talijanka Giovanna Podda, koji tvrdi da je otimaju 37 godina. Šokantni prizori u videu!

Ljudska je rasa izvanzemaljcima potrebna kako bi se mogli reproducirati, ali i zato što naša antitijela liječe brojne njihove bolesti.

Stvaraju hibridnu rasu te planiraju preuzeti kontrolu nad Zemljom, pa makar i silom!

Ispričala je to prije nekoliko dana ispred kamera 41-godišnja Talijanka Giovanna Podda, koja je istupila u programu privatne TV postaje Mediaset.

Izvanzemaljci je, tvrdi, otimaju još od četvrte godine, te je pristala na intervju kako bi o svemu obavijestila javnost.

Evo što je između ostalog rekla u tom kontroverznom razgovoru koji je izazvao brojne rasprave (prevedeni su samo najzanimljiviji dijelovi, op.a.)

"Do sada sam osamnaest puta umjetno oplođena, no nikada nisam rodila. Naime, izvanzemaljci vade fetus iz utrobe nakon dva mjeseca te ga potom nastavljaju razvijati izvan maternice (jedan je navodni fetus sačuvala i vidjet ćete ga u videu, op.a.)".

"Ljudi su im je potrebni jer smo biološki kompatibilni. Služimo im kako bi se mogli reproducirati. Naša im antitijela pomažu pri liječenju raznih bolesti, a trebaju nas i zato što pomoću nas stvaraju jednu čitavu novu rasu".

"Postoje dvije vrste aliena. Jedni su sivi, velikih očiju, te nemaju osjećaja. Ne razlikuju što je dobro, a što loše. Ponašaju se ponašaju poput robota. Njih je oko 80%, no postoje i humanoidi. Lako ih je zamijeniti za čovjeka".

Giovanna Podda u nastavku kazuje da izvanzemaljci imaju baze na našem planetu, te ističe "kako su nam preostale još samo dvije godine", u kontekstu želje aliena da preuzmu kontrolu nad Zemljom.

Prepričava kako su je otimali, pomoću kojih su tvari i kako izvodili kirurške zahvate, te pokazuje implantat u mozgu.





net.hr

Nepoznati leteći objekt je 22. svibnja u popodnevnim satima iznad Ciudad de Méxica snimio Pedro Hernandez, no šira je javnost za video doznala tek nakon što ga je prije nekoliko dana u svojoj emisiji prikazao ugledni meksički novinar Jamie Maussan.

Na YouTubeu je objavljen 5. srpnja, te ga je otada pogledalo 250 tisuća ljudi, a komentiralo oko dvije i pol tisuće, što samo dokazuje da je riječ o jednoj od najintrigantnijih snimaka godine.

Nažalost, budući da stručnjaci video očito još uvijek detaljno proučavaju, zagonetni ples žutih kugli zasad pokušavaju objasniti tek laici, pa se između ostaloga može pročitati da je Hernandez snimio gomilu balona uhvaćenih u strujanja zraka, ali i to da gledamo kako svemirski brod stvara prostorno-vremenski vorteks.

Ma što bilo, ovo svakako vrijedi pogledati!



net.hr