LHC - novo oružje?

12 rujan 2008



Znanstvenici Ministarstava obrane u mnogim zemljama rade na istraživanju oružja koje funkcionira po sistemu antimaterije. Moć razaranja je nezamisliva.
Teorija antimaterije kaže da svaki tip subatomske čestice ima svoju kopiju antimaterije. Ali kada se materija i antimaterija sudare, međusobno se poništavaju uz veliki energetski prasak.
Moguće je razviti antimaterijsku bombu dovoljno malu da je držite u jednoj ruci, i antimaterijski motor za let zrakoplova 24/7.
Mnoge zemlje tajno rade na novoj generaciji super oružja, a to su čiste antimaterijske bombe koje neće emitirati nikakvu vrstu radijacije.
Neke zemlje tajno testiraju oružje koje radi na principu antimaterijsko napajanog "elektromagnetskog pulsa" koje može spržiti neprijateljsku električnu i komunikacijsku mrežu ostavljajući ih doslovno u mraku i onemogućiti rad njihovih oružanih snaga. A bit je da elektroni (negativno nabijene čestice) i protoni (pozitivno nabijene čestice) imaju antimaterijske kopije: antielektroni i antiprotoni.
Jedna od osnovnih razlika između materije i antimaterije je ta da njihovi subatomski građevni blokovi nose suprotan električni naboj.
Tako, dok je jedan obični elektron negativno nabijen, antielektron je pozitivno nabijen (odatle i naziv pozitron što znači pozitivno nabijeni elektron), i dok je običan proton pozitivno nabijen, antiproton je negativno nabijen.
Ako se elektroni ili protoni sudare sa svojim antimaterijskim kopijama, poništit će se. Na taj način se oslobađa ogromna količina energije koju ne možemo dobiti iz bilo kojeg poznatog izvora, pa čak ni iz termonuklearne bombe.
Za razliku od obične nuklearne bombe, pozitronska bomba neće izazvati radijaciju.
Kada se veliki broj pozitrona i antielektrona sudare, primarni produkt je nevidljiva ali vrlo opasna "erupcija" gama radijacije.


Ovo je jedan kratki članak s indiadaily.com (objavljen u veljaći 2008.) koji, kao što vidite govori o antimaterijskom oružju, točnije bombi.

Znanstvenici u CERN-u su prvi put "uhvatili" antimateriju 1986. godine. Malo povijesti možete pročitati OVDJE.

2004. godine je izašao članak na sfgate.com o tome kako američka vojska troši milijune dolara na istraživanja kako iskoristiti radikalni izvor napajanja - antimateriju, jezovito "ogledalo" obične materije, za oružje u budućnosti.

Dan Brown je napisao detektivski roman Angels and Demons u kojem se radi o tajnom društvu koje želi uništiti Vatikan koristeći antimaterijsku bombu, a ta bomba je ukradena iz CERN-a.
Knjigu možete downloadati klikom na sličicu:



Za vrijeme Hladnog rata, Kenneth Edwards (Eglin Air Force Base) je u jednom od svojih govora u NASA-i spomenuo moguće posjedovanje pozitronske bombe na što ekipa iz CERN-a odgovara:

There is no possibility to make antimatter bombs for the same reason you cannot use it to store energy: we can't accumulate enough of it at high enough density. If we could assemble all the antimatter we've ever made at CERN and annihilate it with matter, we would have enough energy to light a single electric light bulb for a few minutes.


Od tada je prošlo par desetljeća, a tehnologija se razvijala iz dana u dan. Navodno je vojna tehnologija 40 godina ispred civilne.
Prije dva dana je pušten u pogon LHC na Švicarsko-Francuskoj granici. U taj eksperiment je uloženo 9 milijardi dolara i na njemu radi preko 10 000 znanstvenika iz cijeloga svijeta. Svrha eksperimenta je saznati što se desilo u svemiru nakon velikog praska, otkrivanje zašto materija ima masu i otkrivanje Božje čestice.
(VIše o konstrukciji LHC-a pročitajte OVDJE)

Prijatelj i ja smo mali pričali i došli do jednog pitanja. Zašto bi netko uložio 9 milijardi dolara u eksperiment za koji nije siguran 100% da će uspjeti?
Uz svjetsku ekonomsku krizu, rat na Istoku i sveopćem svjetskom kaosu, netko troši milijarde na veliki prasak.
Ili je ovo stanje na planeti mazanje oči javnosti ili CERN, osim velikog praska, ima i druge ciljeve, npr. razvoj antimaterijskog oružja, ne znam.
Ali znam da će se kad tad ovaj "eksperiment" iskoristiti u vojne svrhe.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.