Matične stanice – spas za milijune oboljelih

05 siječanj 2008

Gledala sam dokumentarac o ovoj temi i moram priznat da je bio odličan. Mnogi ljudi idu u Japan iz zapadnih zemalja po svoju dozu matičnih stanica. Zanimljivo je to što neki ljudi dobro reagiraju na ove tretmane, dok neki uopće ne reagiraju i znanstvenici ne znaju zbog čega. Liječenje matičnim stanicama nije priznato i uzeto kao jedan od načina iako se pokazalo uspješno u 90% slučajeva. Ono što znanstvenici ne znaju je kako matične stanice znaju put do oštećenog dijela u organizmu. Inaće, ubrizgavaju se u leđa...
Evo tekst s net.hr-a:

Istraživanja na matičnim stanicama glavni su medicinski i znanstveni događaj 2007., predvodeći niz postignuća za koja se vjeruje da će uroditi izlječenjem mnogih bolesti.

Istodobno, i na planu javnog zdravstva bilježi se napredak u borbi protiv dvije ubojite bolesti, izvješćuje Glas Amerike (VOA).

Matične stanice su temeljne stanice koje imaju sposobnost razviti se u bilo koju vrstu stanica u ljudskom tijelu. Znanstvenici kažu da im ta sposobnost daje potencijal da liječe bolesti jer ih se može manipulirati da postanu zdravo, odnosno željeno tkivo.

U 2007., dvije ekipe znanstvenika, jedna u SAD-u i jedna u Japanu, objavile su da im je uspjelo pretvoriti stanice kože u svojevrsnu matičnu stanicu sa sposobnošću preobrazbe u različite vrste stanica. To presudno otkriće zaobilazi potrebu korištenja matičnih stanica embrija.

James Thompson, sa Sveučilišta Wisconsin, jedan je od američkih znanstvenika kojima je uspjela manipulacija stanica kože. On kaže da bi razvoj takve metode mogao utišati žučne rasprave oko korištenja ljudskih embrija u istraživačke svrhe. "Vjerujem da ovi novi rezultati, premda ne eliminiraju tu kontroverzu, ipak vjerojatno predstavljaju početak kraja te kontroverze."

Američki su istraživači pružili prve dokaze da reprogramirana matična stanica može djelovati kao lijek, preokrenuvši jedan krvni poremećaj - srpastu anemiju - kod miševa.

Srpasta anemija je genetska bolest krvi koja ponajviše pogađa djecu afričkog i azijskog podrijetla, a odlikuje ju izobličenje crvenih krvnih stanica, eritrocita, koji ne uspijevaju prenositi dovoljno kisika. Znanstvenici su uzgojili soj miševa koji sadrži gen srpaste anemije ljudi. Potom su stanicu kože miša reprogramirali u stanje nalik embrijskom, te ju potakli da stvara eritrocite. Novostvoreni eritrociti bili su normalni, te su simptomi srpaste anemije potpuno nestali kako se stvaralo sve više normalne krvi.

Trojica znanstvenika, Mario Capecchi sa Sveučilišta Utah, Oliver Smithies sa Sveučilišta North Carolina, te Martin Evans, sa velškog Sveučilišta Cardiff, nagrađeni su Nobelovom nagradom za medicinu za 2007., za stvaranje takozvanog "knock-out" miša, soja ove laboratorijske životinjice koji omogućuje izvođenje većine genetskih istraživanja.

"Rekao bih da naša istraživanja u temelju počivaju na njihovom stvaranju takvih miševa," kaže Matthew Goldberg, neurolog Sveučilišta Texas Southwestern, u Dallasu, koji traga za lijekom protiv Parkinsonove bolesti.

Njegova ekipa koristi "knock-out" miševe u pokušaju identifikacije koji su geni odgovorni za izazivanje Parkinsonizma. Kod knock-out miša neki su geni 'stišani' kako bi se imitirala ljudska bolest. "'Utišavanjem' gena može se analizirati ponašanje miša i fiziološke promjene do kojih dolazi, te se tako može zaključiti kakva je normalna funkcija tog gena," kaže Goldberg.

Godina 2007. donijela je značajne promjene i u javnozdravstvenoj slici svijeta. Broj oboljelih od ospica smanjen je u Africi za 91 posto, a u čitavom svijetu za 68 posto zahvaljujući intenzivnoj kampanji cijepljenja.

Direktorica američkog Nacionalnog centra za kontrolu bolesti Julie Gerberding sudjeluje u koaliciji organizacija nazvanoj Measles Initiative - Inicijativa protiv ospica.

"Ovakav je napredak za proslaviti! No moramo isto tako priznati da je 242 tisuće djece koliko ih još umire od ospica daleko, daleko previše," kaže Gerberding. Initiative Measles će se sada usredotočiti na cijepljenje djece u južnoj Aziji gdje se bilježi najveći broj slučajeva.

Na kraju 2007., istraživači izvješćuju i o značajnom napretku u razvitku cjepiva protiv malarije. Devedeset posto od milijun djece koliko ih svake godine u svijetu oboli od malarije živi na području subsaharske Afrike. U kliničkom pokusu u Mozambiku, eksperimentalno je cjepivo smanjilo rizik nastanka teške malarije kod dvije tisuće djece za gotovo 60 posto. Znanstvenici kažu da bi cjepivo - koje proizvodi GlaxoSmithKline - moglo biti dostupno za dvije godine.


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.