Glomp?

Osvanuo je dan dodjele stipendije za ljude s invalditetom.
Gdje u tom spadam i ja.

Svi koji su primili stipendiju su rekli da su bili na sve�anom do�eku/otvaranju.
Da je bilo prefenomealno, prva klasa. I sve �to ne.
Da se i to dogodilo u Klovi�evim dvorima.
Rekli su mi da se obu�em sve�ano, po mogu�nosti s bijelom majcom.
Da gledaju gore (majce, lice, kosa lalala), a ne dolje (hla�e, cipele). (?)
Rekla sam dobro.

Obukla sam nove crne hla�e �irokog kroja, bijeli top/majcu, crne ga�e, bijeli grudnjak i crnu vesticu/majcu.
Htjela sam uskladiti donje rublje, al kako nisam mogla obu�i crni grudnjak ispod bjelog topa/majce...
Uz to da nemam bijele ga�ice. Damnit. Mo�da bi jedne trebala kupiti.
Htjela sam uzeti ljubi�asti/purpurni top/majcu koji mi odli�no stoji i isti�e moje atribute.
Naravno, ne toliko vulgarno.
Ali kako je mama navaljivala na bijelo, rekoh dobro.
I da, na kraju sam si uzela martice s 12 rupica. Jo� su �ive.
Nedavno sam uganula gle�anj, pa ne mogu ni stajat u malim potpeticama,
Marte su mi dr�ale nogu-gle�anj ravno i bilo mi je ugodno.

Dovoljno sam lijepo izgledala.

Idemo mi u gradsko Poglavarstvo i mi bi trebali i�i u neku sobu.
Na kraju smo bili u hodniku, odmah pri ulazu, odmah tam pokraj porte.
Tu su se svi okupili. Studenti i u�enici s invalditetom, koliko shvatih.
Obukli su se skroz obi�no. Jedna mama je imala trenirku.
Mislila sam da trenirke spadaju u sve�anost samo ako si zlatni raper.
Trenirke trebaju biti zlatne, a imas i tonu lanca razli�itih metala.
Pitala sam se jesam li pogrije�ila �to sam se tako obukla.
Onda se pitah za�to nismo u onoj sobi.
Prvo sam pomislila da je to zbog invaldskih kolica.
Vraga, lift je tu. Mislim da ima svaki kat.
Valjda su imali neki razlog. Koji mi nijedan logi�an ne pada na pamet.
Ndobro.

Okolo neki novinari.
Pokusavam izbjegavati kameru.
Za�to? Ne znam.
Mislila sam da volim kamere, ali osjetila sam veliki poriv izbje�i ih.
Ne volim ni kad me fotografiraju, vi�e ne.
Gotovo nikad se ne smijem na fotografijama.
�ak i ako se smijem, onda je to neki "na silu" napravljen smije�ak.
Umjetan.
Osim ako sam STVARNO vesela/opu�tena.
Rijetke su te slike.

Dolazi na� voljeni i svevi�nji sportoljubac Bandi� i ekipa.
Ok, prvi svevi�nji je Sanader. Al nebitno za ovu pri�u.
Spiskaju i piskaju oni politi�arski.
Bandi�a vidim drugi put u �ivotu u�ivo.
Prvi put sam ga vidjela ujutro nakon maturalne ve�eri.
Dok sam �ekala s hrpom ljudi da se �kolski kafi� otvori samo za nas.
U 6 ujutro.
Nakon 2 sata hodanja od hotela do �kole.
�etao je s psom u trenerci.
Trenerka mu je bila ru�na, iskreno.
Mo�da je Nike/Kappa/neka-skupa-poznata-kul-marka, ali nije bila lijepa.
Samo sam ga gledala iz daljine i umirala od gladi...
A sad znam da �u se s njim rukovati.
Pristojno izgleda. Pomalo zbunjeno. Valjda.
Mislim da mu nije ni stalo, njemu je sve to samo formalnost.
Pa nije ni meni stalo. Obavi pa bje�i.

I tako je po�ela "sve�ana" dodjela stipendije.
Kamere snimaju, do�u dobitnici i uzmu ugovor i rukuju se s glavama.
I odu. To je sve.
Kamere su ne�to snimile, bili tu i tam koji intervuji.
Mamina zlatna meta je bio... pogodite tko... gospon Zlatni Labrator/Retiver.
Da, gospodin pas koji je bio vodi� slijepih.
Poku�ala sam iskoristiti priliku da ju opet nagovorim za ve�e �ivotinje doma.
Nije dala. Kao ina�e. Maximinalno �to sam mogla imati je hr�ak.
Ni zeca mi ne �eli dati. :(
Ndobro.

Nakon "sve�anosti" se trebalo jo� ne�to potpisati.
Do�la su kolica s sokovima.
Ne lijepa kolica, ne kolica s bijelim stolnjakom.
Ona obi�na kolica koje voze kuharice u vrti�ima kad idu dat djeci hranu.
Sokovi nisu bili u kutijama ve� su bile hrpa razli�itih �a�a.
�a�e s vodom i sokovima. Za koje ne znam od �ega su koja.
Nije mi se svidjelo. Nije mi se svidjela cijela dodjela.

Toliko su mi pri�ali kako je vrhunski, prva klasa etc.
Da sam ovo dobila, i to odmah u hodniku.
Osje�ala sam se manje vrijednom.
Kao da i mi invaldi ne zaslu�ujemo luskuz.
Nemam pojma kako je na drugim dodjelama stipendije.
Ali naj�e��e sam �ula da je kao sve�ano.

Ne znam.
Mo�da imaju razlog.
Mo�da ne.
Mo�da sam si ne�to miksala u glavi pa sam imala velika o�ekivanja.
Vjerojatno je to to.

Ka�e mi moja mama:
"Zlato, bit �e prilike gdje �e� do�ivjeti sve�ane doga�aje. Sad je samo bitno to �to si dobila stipendiju."
Ima pravo, ali... Da, taj vje�ni "ali"...
Ne�to me kopka...
Pogodite �to?

Da, sve�anost.

Ma �to ja to pri�am?
Kak god, nadam se da �u do�ivjeti nekakav po�teni sve�ani doga�aj gdje �u u�ivati.
Bar jednom u �ivotu.

Edit: Dodala bih 2 stvari:

1.) Da bolje objasnim situaciju... Evo banalne usporedbe:
To je kao da vam ljudi pri�aju o najboljoj pizzeriji na svijetu.
Govore vam da je sve najbolje, od posluge do hrane.
Do�ete u tu pizzeriju i do�ivite razro�aranje.
Dobite drug�ije dojmove i niste se ba� dobro osje�ali.
Onak, gorak okus u ustima.
Ali ste barem iza�li siti....

2.) Cititiram sewen2 sto mi je napisao u komentaru:
"Ja je nikada nisam dobio.....budi sretna"
Pa sretna sam, ali ne toliko da ska�em ko luda od sre�e.
Za�to?
Jer bih radije bila zdrava i bez stipendije nego invald s stipendijom.
Ili bih radije da mi je tata �iv i bila bez stipendije nego bez tate i sa stipendijom.
Eto, �to je tu je.
Treba iskoristiti prilike za pre�ivljavanje.
Dok mogu, bit �e iskori�tene.
Kako bi moja djeca imala puno bolji �ivot od mene.