Još 9 mačjih života...
Ovu tešku spavalicu, ali dobroćudnu mačketinu predivnog krzna i oblina posjeduje Vlasnik the Lisek.
Gluhoća je jedna od stvari s kojom se teško nosim. Ali, nije tako teško kad se navikne... Navikne se čitati s usna, ostala osjetila se više-manje pobošljaju, sve se uglavnom skuži vizualno... Ni abecede na rukama nisu tako teške. A sad kamoli ni znakovni jezik! ;)
No, tu se nađe sve što moji prsti natipkaju. Misli, želje, ispadi, rasploženja... Bilo načrčkano na pristojnom ili vulgarnom jeziku.
S pogreškama li bez.
Tipično blogerski.
Što ne? ;P
Na vlastitu odgovornost
ihappydb@hotmail.com
Što je to "glomp"?
Glomp je pojam za određen zagrljaj. Potrčiš na nekog i skočiš na njega od sreće zagrlivši ga medvjeđim zagrljajem. Zna biti malo bolno ako nisi u dobroj formi... Srećom, dosad nitko nije završio u bolnici s polomljenim kostima, bar u mom slučaju. Inače to rade žene ili mala djeca.
Malo smajlića koji super opisuju taj moćni glomp :D
 
UPOZORENJE
Molim da ne stavljate spamove ni lance sreće ni reklame ni slične gluposti jer ću inače izbrisat i prijaviti spam. Hvala. :)
CITATI:
"Promjena je stalna. Svaki život prolazi kroz faze teške promjene kao i mira. Naučite se kretati s tijekom promjene, što je bolje nego da pokušavate spriječiti da se promjena dogodi."
"Život je u biti iskustvo učenja. Svaka situacija, izazov i veza sadrži neku poruku koju je vrijedno naučiti ili služi kao pouka drugima."
Caroline Myss, Anatomija duha
(Hvala Iridi)
"Čovjek samo srcem dobro vidi. Suština se očima ne da sagledati."
Antoine de Saint-Exupéry, Mali princ (Le Petit Prince)
"Ne možemo činiti velike stvari. Samo male stvari s mnogo ljubavi."
Majka Tereza
"Svijet je pozornica na kojoj svako igra svoju ulogu."
"Ljudsko je tijelo park u kojem je volja glavni vrtlar."
William Shakespeare
"Sebična sam, nestrpljiva i pomalo nesigurna. Griješim, izvan kontrole sam i ponekad me je teško podnjeti. Ali, ako me ne možeš podnijeti u najgorjem izdanju, onda me, dovraga, sigurno ne zaslužujes ni u najboljem izdanju! "
Marylin Monroe
"Um je poput padobrana - funkcionira jedino ako je otvoren".
"Kad čovjek sjedi jedan sat sa lijepom djevojkom, to vam se čini kao jedna minuta. Ali neka sjedi jednu minutu na vrućoj peći - to je duže od jednog sata. To je relativnost."
"Lakše je razbiti atom nego predrasude."
"Svijet je opasno mjesto za život, ne zbog ljudi koji su zli, već zbog dobrih ljudi koji ništa ne poduzimaju."
Albert Einsten
"Pravi prijatelji ti zabijaju nož sprijeda"
"Napokon, šta je moda? S umjetničkog gledišta to je obično izraz ružnoće, toliko nesnošljive da smo prisiljeni mijenjati je svakih šest mjeseci."
Oscar Wilde
"Kolo od sreće se ukoli
vrteći ne prestaje:
tko bi gori, eto je doli,
a tko doli, gori ostaje."
Ivan Gundulić, Osman
"Ako čovjek dovoljno vjeruje, može učiniti bilo što," kaže siromašni pokrivač krovova svom sinu. "Čovjek može izmijeiti raspored svojih zvijezda."
"Mi to možemo. Možemo biti pobjednici."
iz filma Legenda o Vitezu (A Knight's Tale)
"E jebiga, nekako ptica mora izletit iz gnijezda milom ili silom, a čovjek nekoliko puta!"
Neverin
|
Maškare koje su nikle iz trave + update
Trava nikla i štikla postala cikla. Da, odjednom. :)
Ma ovaj... Samo sam htjela pričat o maškarama.
Pošalje mi poruku Ona koja Ždere da se nađemo na trgu.
Rekoh neka idem. Sjetivši da su maškare, odmah pojurim u ormar.
Htjela sam se obući u grčku božicu. :D
Ali ipak, vani je ledeno i morat ću stalno nositi kaput.
Dobro, odlučih uzet nešto goth i ispala sam kao 'vještica iz baroka'.
Kad smo se našle mi ženske, gle slučajnosti, nađemo i na poznate ljude.
Grilimo ih, ljubimo, glompamo, pokomentiramo kostime.
Svaki put kad sam s Onom Kojom Ždere i Glasnicom, uvijek naiđem na nekog poznanika. :D
Možda jednom i slučajno naiđem na Mesića bez čuvara. :DD
Bilo nas je 4 stare dame. Ja, Loop, Ona Koja Ždere i Glasnica.
Ja sam, kao što već spomenuh, bila kao neka vještica iz doba baroka.
Izgledala sam nešto mještoviti goth + seljačka košulja koja podsjeća na Barok + mali stil vještice.
Loopica malena se ne maskira još od osnovne škole, šmrc.
Ali mislim sa smo ju očarale da će razmisliti za sljedeće godine da se obuće u nešto. Yay! :D
Glasnica je bila vampirica. Krvave usne (zamazani ruž), umjetni očnjaci i seksi uska crna odjeća.
Ova voli gristi i cmokati. :D I ja, skrušeno priznajem.
I na kraju, naša Ona Koja Ždere, kao uvijek, došla je bez šminke.
Ali u plavoj rudarskoj odjeći i žutom kacigom. :D
Crkla sam luđački od smijeha tako da su me ostale gledale čudno. :D
Nije to sve. Ona Koja Ždere nam je i pokazala šarene kratke hlačice (bokse valjda) ispod odjela.
Samo je šlic podignula kao da ide pišati i već se vidi zeleno šarenilo i to usred trga.
Ja još više smijala. Ne samo glasom već i pokretima sam se grčila.
Moram reći da nisam mogla prestat smijati još i zbog toga što su djedice prošli pokraj mene i čudno me gledali. :D
Sva sreća što se mogu kontrolilat ponešto inače bih završila na podu valjajući se od smijeha.
Ozbiljno. :D Po alsfatu bih se valjala. :DD
Aj da nastavim, odlučile smo otići u slastičarnicu Zagreb.
Koja ima kutak za nepušaće i prostor za nas dvorske lude.
Ove 3 uzele sladoled s kornetom dok sam ja uzela u čaši. Ne volim baš kornete, mhm.
Pokušale smo jezikom oblikovati Bog zna kakve oblike i nagađale smo što bi moglo biti.
Usred jednog razgovora smo zaključile da je ta naša 'odaja' zapravo 'Odaja Perveznih'. Pssst... :P
Slikanje je bilo neizbježno. Ona Koja Ždere zna kakva sam ovisnica kad primim fotić u ruke, hihihi. ]xD
*Blic blic blic* - ovo se stalno ponavljalo...
Sad slijede slike... Stavite 3D naočale za bolji efekt. :D
Napomena: Kliknite na slike za veći format. I, cenzurirano je radi anonimnosti.
Izumile smo novi zaštitni znak - PANK KACIGA!!!
 
Bilo je i uronjenja vampirskih zubi u vrat...
 
Vidite očnjake? o_o I ja bi takveeeee....
Ona Koje Ždere je pokušala tipično rudarski zakrmit na stolu.
I za kraj vas pozdravlja Ekipa_koja_je_umalo_uništila_slastičarnicu. :D (Loop slikala)
Ima još, al ne želim da mojim starim damama pregore živci i da ne sabotiram blog. :D
To je bilo sve narode. :D
*maše kao prase iz Zekoslava Mrkve na kraju crtića*
+UPDATE!
Izgleda da nije bilo sve, lol.
Neki dan smo Ona Koja Ždere i ja pričale na MSNu o svađi.
Ja smatram da je blagoslov imat dara da se ne svađaš, dok Ona Koja Ždere tvrdi suprotno.
Stoga molim da odete kod One koje Ždere i pročitajte post i po mogučnosti pokomentirajte.
Neka vas ne uplaši njezina pozadina i boja slova. :DD
Zanima nas. Hvala. :3
Profa iz matiše...
Umrla je profesorica iz matiše.
Ne bilo kakva profesorica već jako dobra.
Ona koja zna objašavati. Ona koja zna držat mir.
Ona koja shvaća nas malde.
Ona koja je godinu i nešto bila na bolovanju.
Umrla je od tumora na mozgu. :(
Imali smo nekoliko zamjene. Naglasak na nekoliko.
Nijedna nam nije bila dovoljna. Nije znala izaći s nama na kraj.
Kad bolje razmislim, žao mi je tih profesorica.
Mhm... Žao mi je čak ove koja nas sad trpi.
Ovo je treća smrt profesora koje poznajem.
Prva smrt je bilo kad sam još bila u osnovnoj.
Profesor iz glazbenog je doživio nesreću.
Ne znam jel se bacio na vlak k'o Ana Karenija.
Ili je bio u vlaku i dogodila se nesreća.
Ne sjećam se jer sam dobila različite verzije priča.
Druga je bila kad sam tek došla u srednju.
Bio je jedan prof. iz zemljopisa. Tako nabrijan.
Nikak ga nisam mogla shvatiti tj. čitat mu s usna.
Jednom kad ga ništa nisam mogla shvatiti, stalno sam buljila u strop.
Priđe mi on i pita me nešto što nisam uopće skužila.
Ja sva zbunjena. On ponovi. Ja i dalje zbunjena.
Pa onak idotski pogledam oko sebe i zaklimam glavu.
Razred prasnuo u smijeh. I profeosr.
Ja još više zbunjena i u strahu.
Poslije pitam frendicu pored sebe što me on pitao.
Ona: " Pitao te jel ti to spavaš?"
Tjedan dana mi se to vrtilo u glavi od jake neugode. :DDD
Zbog tog sam imala ne-dobro mišljenje o tom profesoru.
No.. Za neko vrijeme, on dobije infrakt.
Kad sam to saznala, zavladalo me grizodušje.
On mrtav, a ja o njemu mislim loše.
Mučilo me tjednima.
No.. Da se vratim...
Sprovoda će biti. U Mirogorju.
Ne idem. Jer ne podnosim Mirogorje.
Ne znam zašto, ali jednostavno ne podnosim.
Kad su Svi sveti, jedva se uspijem prislit da odem tamo.
Rađe bih išla na groblje u Osijeku ili Slavonskom Brodu.
Na njima mi je bio gušt šetati.
Mhm... Znam da je smrt prirodan proces.
No ipak, teško je prihvatit činjenicu da ih nema. :(
Zapravo, meni je teško prihvatiti činjenicu da nečeg nema s čim sam se vezala.
Boli kad se sjetim kak je umrla prva ljubav, kak mi je umro hrčak... I mnogo toga.
Jako se vežem. I duboko. Ali iskreno.
Sad mi se čini da bih trebala biti zahvalna što sam pomalo senilna.
Mislim da sam si automatski urodila "prisilno zaboravljanje".
Skoro pa godinu dana sam bila uvenula biljka. Ova depra je bila doista jaka. o_o''
Govorila sam da želim zaboraviti loše stvari jer se nisam mogla nosit s njima.
A ujedno nisam ni mogla zaboraviti jer su bili prejaki.
Tako s vremenom sam počela automatski malo po malo zaboravljati.
I na kraju se ne mogu mnoge stvari sjetiti.
Ni loše ni dobre. Ni ono što sam učila prije nekog vermena.
I onda se pitam koji sam vrag senilna.
Iskreno, nisam u lošem ni tužnom rasploženju.
Samo sa htjela reći da sam imala jako dobru profu iz matiše.
I da mi je žao što ju je tumor nadjačao.
I da pročiva u miru...
Bila mi je čast imat Vas i učiti od Vas, profesorice!
Hvala Vam na strpljenju.
Hvala Vam na znanju.
Hvala Vam na razumjevanju.
Hvala Vam na savjetima.
I hvala na svemu.
Valetinovo... <3
Inače obožavam Valetinovo. Jako.
Sve je lijepo. Zaljubljeno. Cvijeće okolo.
Sva se otopim jer mi je preslatko kad se zaljubljeni drže za ruku.
Grile se. Smiju se. Gledaju se u oči. I ljube.
Istina, to vidim svaki dan.
Ali, na Valetinovo inače obratim najveću pažnju.
Jer, ako je neki dan označen po nečemu, onda i to zaslužuje pažnju.
Možete mi govoriti da sam staromodna ili komercijalna, whatever.
Meni svaki dan može biti Valetinovo, Božic, Nova godina, dan žena, dan vode itd...
Svaki dan može biti bogzna što.
Ja volim označene datume. Kad datumi znače nešto.
Volim kad imamo razloga za slavlje. Volim kad je nešto po nečem posebno.
Kad je dan makar bio isti kao i ostali, ipak po nečem drugčiji.
Što se tice komercijalizma... Da, troši se.
Ali ne tek tako. Ne jer je "The Dan". Ne jer je tradicija.
Već taj "The Dan" pruža priliku da kupiš nešto jer želiš nešto lijepo kupit za nekoga.
To jest, da nešto uciniš nešto za nekoga.
Kao s razlogom.
Za nekog obratiš veću pažnju nego inače.
Iznenadiš slatkim darićem makar bio mali.
Nikako bezvezno nasumce odabrano, već onak iz srca.
Ili napraviš nešto. Što je najteže i najbolje.
To je za mene...
Znak pažnje. Znak ljubavi.
Nešto lijepo.
Možete reci da sam materijalist. Dobro, djelomice jesam.
Ali ja sam skroman materijalist.
Duhovno, emocionalno i mentalno nešto imam svaki dan.
Drago mi je što to imam, ali kad se stalno ponavlja, poželiš nešto malo drugcije.
Ja samu sebe mogu lako nečim ugodit.
Kinom, izlaskom, čokoladom, dobrom serijom itd...
Ali da ti netko nešto daruje?
Daruju ljudi najviše samo kad netko ima rođendan il ina samo važne datume.
Ne misle iznenaditi tek tako da samo malo usreći druge.
Današnji daruju samo kad moraju.
Iskreno, to me zna zasmetat.
Jer osim tog, odaberu nasumce i nikak iz srca.
Ovo je jeftino, kupujem.
Okej, ne moraš ići u zlataricu i to. Al' da odeš u dućan po 9 i 19kn?!
Ovo baš meni izgleda dobro, kupujem.
A da malo misliš na tude potrebe a ne na svoje?
Ovo sam probao, fino je. Kupujem.
O ukusima se ne raspravlja. Ti možda voliš s jagodom, a ja ne. A možda sam i alergcna.
Ne da mi se praviti nešto. Oduzima mi pametno vrijeme.
Ni da posveti vremena da nešto napravi posebnoj osobi nije ni približno važno, ah...
Ima iznimka i dobrih razloga... To je druga priča.
Al ne govorim o njima već o onima koji sve površno gledaju.
I onima koji se ne trude za druge posebne osobe.
Danas je sve prekomercijalno, to da. Same reklame i kupnja.
To me nervira. Da kupuju samo ZATO jer je Valetinovo.
Ja tako ne gledam. Ja gledam Valetinovo s čari.
Dan ljubavi. Dan kad su ljudi slavili ljubav. Dan kad su darivali S LJUBAVLJU!
A gdje su nestali dani kad su ljudi znali barem malo truditi oko dragih ljudi?
Da se mene pita, ja bi se potrudila i više od svega.
I radim to uvijek.
Jer to volim raditi.
Jer mi je preljepo vidjeti nečiji osmijeh na licu.
Jer volim svoje vrijeme žrtovati da dokažem da mi je stalo od njih.
Jer zaslužuju ak je poseban dan.
Jer ... mi je stalo od njih. :)
Ovo me podsjetilo da napišem o ovom jer mi je, dan prije Valetinova, frend iz Varaždina učinio nešto posebno.
Nazovimo ga Kabel. :D For him: Ne ljutit se zbog imena... ;D
Na taj dan, utorak, ja sam bila sva ljuta i iživcirana od škole.
Bila sam mentalno i emocionalno slomljena od silnog i napornog učenja.
I onda od novih loših ocjena i nedostatka vremena i velike količine stresa.
Zbog navednih razloga, pukla sam i počela plakat pod satom u školi.
Boljela me briga što bulje u mene, jednostavno više nisam mogla trpiti.
I dođe poruka. Od Varaždinca.
Pita me možemo li se naci jer sutra putuje natrag u Vž.
Ja odbijam objašavajući da nije zgodno.
Komu bi bilo uopće zgodno ići van usred tjedna i to da izgleda ko panda?
Uporan je. Pristajem na 10 min ne znajući zašto baš na kratko.
Škola završi. Ja si šminku sredila. Crvenilo prošlo.
Nađemo se i pruži mi svoj mob s porukom i s smješkom:
"Znam da je malo uranjeno, ali ipak.. Sretno ti Valetinovo!"
Pruži mi poklon - manga i čokolada. Umjesto ruže...
Note: Manga je japanski strip. Čita se inače s desna na lijevu stranu.
Ovo je jedini poklon i najljepše što sam dobila u proteklih 17 god. na Valetinovo. :DD
Nemojte vi meni sada mislit da je to moj "budući dečko" kao moje cure iz razreda.
Jer nije. Jer je on moj bratić.
Ne, ne krvni bratić. Već onak.. Imamo odnos brat-seka. :)
Samo što je u našem slucaju bratić-sestrična.
Za poznanike ako u kojem slučaju čitaju:
Ne ne ne ne ne... Nije Shen...
On je moj brat. Opet ne krvni... :))
S njim imam bratsko-sestrinski odnos. :)
I nema tu nikakvog incesta i točka! XD
Da se vratim. Kabel tj. moj The Bratić me je stvarno razveselio. :)
Prošle godine on i njegov muški razred na Valetinovo su odlucili kupit 22 ruža.
Oni u jednoznamenkastom broju kupuju 22 ruža.
Za 22 cure iz razreda. :D
Ajeme.. U usporedbi s mojim razrediom, gdje su SAMO 5 cura i 22 deckiju...
Mi smo sramota i za Vatikan, hihihi. :DDD
A sad.. Kad je došlo Valetinovo, ujutro Kabel The Bratic ide natrag u Vž.
I pošalje mi poruku taman kad sam se oblacila za školu:
"Koja je to razlika, u Zgu niko osim mene danas nije nosil nist crvenog,
a u Vzu svaki drugi covek ima nekaj crveno? XD"
Ja sva u crnom i s crvenom majcom čitam.
Pogledam se u ogledalo pored sebe i dode mi upitnik na glavu.
Velik upitnik. :D
Ali, kad sam izašla van, sve je vec bilo jasno.
Sve boje su tu OSIM CRVENE.
Komuniste tu ne racunam!
I prvi odgovor koji mi je pao napamet bio je...
"Valjda jer je došao val metalca pa se ljudi boje da metalci ne misle da su i oni komunisti."
I tako ja u crvenoj majci ponosno šetam vani... :D
Btw. Nisam komunist, samo sam zaljubljena u Valetinovo. :3
Btw2. Veću ironiju nisam vidjela.
Ja sam solo i trebala bih se bedirati, a zapravo sam skala od sreće što je Valetinovo došlo.
No cura od Jarca užasno mrzi Valetinovo. Bila je sva mrzovoljna.
Makar joj je on pokušao nešto kupiti, a ona je uporno odbijala.
A meni dok smo bili u vezi, ništa mi nije kupio.. Marš! >_>
Također i njezina mlađa sestra mrzi, a dobila je čokoladu, ruže i sl.
Od frendice i frendova. I to puno.
A i inače je bio razlog da ništa ne dobivaju ili nemaju dečka pa mrze Valetinovo.
Ovo je ironija. :D
Mali muškarćići... za koje slinim
Gledam avatare i slike. Slinim.
I razmišljam. I odlučih stavit glumce koji su osvojili moju slinu. :D
Zaslinjeli Oscar dobivaju:
1. Alan Rickman - u ulozi: Snapea iz Harry Pottera
 
Glumio je on u mnogim filmovima, al u ovom mi je najviše upao u oči. On mi je definitivno prvi upao u oči za razliku od svih glumca. :D
Uff... Na prvi film nisam se vise mogla odljepit od njega... Zbog toga više ne propuštam sljedece nastavke.
Ko jebe starost. S crnom kosom, crnom haljom i borama... Mijau :3
Kao lik u toj ulogi, fino je sve istaknuo.
Hladnoća, intelegitnost, ponos, ravnodušnost, mističnost, zloćko i ima "onaj" pogled, drzak donekle. :D
Još nešto, u Parfemu je smiješan. :D
2. Rufus Sewell - u bilokojoj ulozi
 
Poznat iz Legende o vitezu, Legende o Zorru, Helena Trojanska, Tristan i Izolda itd.
Ajme majko... Ovaj mi se odvec stvarno svidio pa je morao obavezno uci u popis meni najdražih glumca.
Mislim da mi se svidio zato što - u svim tim navedenim filmovima osim Tristana i Izolde (za koje nisam
još gledala) glumi GLAVNOG LIKA NEGATIVCA! :D
Hladan, ponosan, željan srasti, zao, stvarno inteligetan, mudar, šarmatan tako da ću se ja onesvjestiti, voli moć, također ima onaj opasan pogled kad je zločko ljut. Joj kako dobro. :3
Oh, negativče... *dubok uzdah*
3. Ed Quinn - u ulozi Nathana Starka iz Eureke
 
Najviše poznat iz serije Eureke, koja je najnovija serija. Puštena je samo u SciFi programu dosad. Čistim slučajem od prijatelja iz Zadara sam dobila to u dvdu (S HRV PRIJEVODIMA!!! YAAAAYYY!!!!) i gledala...
PREDOBRA SERIJA! Šteta što neće tako brzo u naš ekran. :/ Tek je snimljena samo 1 sezona. Sad se snima druga.
Glumi nekoga kao negativca ali nije negativac već je pozitivac koji djeluje kao negativac. Tako nešto.
Strašno ponosan (kao ja :D), visoko intelegitan (u ovom slucaju rekla biih doista visoko), hladan, mješavina pozitivno-negativnog karaktera, sarkastičan (jesam li spomenula da volim sarkazam?), gleda svisoka, jako voli i želi moć i kontrolu, strašno šarmatan...
O Eureki ću pričati u jednom postu... Predobra da bolju nisam nagledala. :D
I fala fala frendu koji mi je dao ovu seriju. :D
Eto, samo prva tri dečkića su mi slinu oteli. :3
No, još sljedeća tri dečkića volim samo zbog ovih filmova u kojem su glumili:
1. Gerard Butler
Film Fantom u operi gdje glumi glavnog lika Famoznog Fantoma unakaženog lica koji se skriva ispod pariškog kazališta. :3
Fantom s onesvještenom
Fantom i ogledalo
2. Goran Višnjić
Njega najverojatnije znate. Zbog Hitne službe i Spartaka - meni deftinivno paše. :D
3. Hugo Weaving
Drag mi je samo zbog tog što glumi V-a iz V for Vendetta. Iskreno, draži mi je ispod maske. :DDD
Usput, Natalie Portman nije tak strašna kad se ošiša na ćelavo. :D
V s Evy
Hugo je V
To je bilo sve, narode.
*napravi ono kako Prase (iz Zekoslava mrkve) maše*
Oink :)))
Moja živciranja
Bolesna sam nekoliko dana.
Temperatura k'o u paklu.
Kašljem tako da sam učvrstila trbušne mišiće.
Nos curi k'o vodopad.
Apitet k'o da štrajka.
Al' opopravljam se.
Svako po malo mi dođe da razbijem nešto pored sebe.
Ne samo da sam fizički nestabilna već i psihički.
Jednostavno mi prolaze svakakve misli.
Ne mogu spavati radi toga.
Živciram se.
I onda se živciram što se živciram. :D
I onda me živcira pomisao na školu i propuštene testove.
I onda se još više živciram. :DDD
Zakašljem debilno.
Dugo i jako.
Molim Boga da će se sve ovo srediti.
Gubim živce iz dana u dan.
Za najobičnije školske dane.
Mogla bih malo popustiti s živcima i prestat se truditi ovako debilno.
Prestat se živcirat oko prijatelja. Oko svega.
Ponašati kao da sam mirna. Da me boli briga za sve.
Al ne mogu. Stalo mi je.
Stalo mi je da dobro prođem.
Stalo mi je da se brinem za druge.
Stalo mi je oko škole i ne želim slabe ocjene.
I onda opet kidam živce.
Bezveze... Sad bi najrađe opalila martom TV.
Pardon, papučom. Bliže mi je.
Živciraju me sapunice. Sve su iste.
Gledam ljubavne parove i ovo i ono.
I onda se živciram zašto mi je stalo od Linuxa.
Blesavo, zar ne?
Onda se živciram što mi i dalje curi nos.
Onda mi se smije što sam napisala i što se živciram.
I pitam se koji je smisao živciranja.
Valjda da poludiš?
Blah..
Idem opet gledati V for Vendeta.
Dobar je film.
Nedostaje mi film Fantom u Operi.
Peti element.
I još neki..
Mozak mi nije kao nekoć.
Ne sjećam se svega. Sve mi je mutno.
Onda se sad živciram što se ne sjećam bitnih stvari.
Ne sjecam se koje sam filmove gledala i pohranila u pamćenje da su dobri.
Ni za knjige. Ni za išta. Ne sjećam se ni koja mi je omiljena hrana.
Khm... Osjećam se k'o senilna starica.
Još mi samo fali da zaboravim vlastito ime.
I razmišljam kako sam odjednom postala takva.
Drugčija. Povučenija.
Prije bih stalno išla van i smijala se. Veselo malo.
Uvijek spremna za sve. Za pomoć. Za kavu.
Imam vremena za sve.
Sad... Velik dio vremena provodim doma.
S knjigama. Učeći. Mučeći.
Iscrpljujući.
Razmišljam što me dovelo do toga.
Linux. Htjela sam iskusiti njegov način života.
Nisam mu ni blizu. Ali otišla sam njegovim stopama.
Da ga shvatim. Da vidim kako se nosi.
I, ne sviđa mi se više. Ne mogu to više podnjeti.
Živcira me što nemam vremena.
Živcira me što mi ne ide kako treba.
Živcira me što ne znam kako pošteno krenut smjer.
I onda, kao inače, živciram se što se živciram.
On ima vremena. On ne uči.
On radi na programiranju.
On ima vremena i za knjige.
On nije bio bolestan. :P
Bože... Moram si živce svest na mininum.
I moram prestat bježat od problema.
I počet varati u školi jer više ništa ne mogu pošteno srediti.
I prestat se mučiti oko svega.
Inaće ću ostat bez glave. :D
Isfusirana ja pišem u 4 ujutro.... :D
Ukratko...
Frendica1 je dobro. Nakon bolnice je mogla doma.
Ozljeda glave i ovog rjedna je svakodnevno pila i pušila.
Naglasak na svakodnevno.
Mutava je... I dvolična.
Frendica1 ne zna da ja znam što se dogodilo.
Saznala sam sve od Frendice2 koja me panično pozvala k sebi.
I ispričala mi svaki detalj. Završila sam s otvorenim ustima i pokojim ironičnim smijehom.
Ne mogu vjerovati kakva je Frendica1.
Kad je meni i drugim curama iz zajedničkog društva ispričala što je bilo.
Nazvala je to "mala nezgoda" i ne samo da je prikrivala istinu već je i debelo je lagala.
Ufff... Tako sam htjela skočit na nju i izderat na nju kako sere.
No fino sam odlučila držat usta zatvorenima baš kako me zamolila Frendica2.
Mogu podnjet da laže oko sitnica i preuveličava neke stvari.
No ovo... Zgadila mi se svojim lažima...
Više volim brutalnu i ružnu istinu nego najljepše laži.
Jer od istine znaš gdje se možeš popraviti i sl.
Ili naučiti nešto.
Ja sam inače otovrena i iskrena. Čak i pred strancima.
Ako slažem, onda je to sitna laž jer nešto želim "spasiti"...
No svejedno ne volim lagati ali sam sposobna to raditi. Tj. nisam loša u laganju.
Samo me glas može izdati jer ga ne znam kontolilati.
Riječi izgovaram kako mogu i sve mi to ide samo od sebe.
Nije ni čudo ako odjednom nenamjerno viknem.
Glas mi je u skladu s mojim rasploženjem ili nešto tako.
Napomena:Prikrivanje istine i laganje su potpuno različite stvari.
Kad prikrivaš istinu, ne lažes već nisi detaljan ili prekočiš nešto tj. izbjegavaš odgovor.
Prije bih rekla da je ovo pripada lukavosti.
Kad lažeš, to se protuslovi istini.
/Podsjetnik: Vježbati lukavost da ljude uhvatiš u laži ili naučiti izbjegavat odgovor bez laganja./
Što ću učiniti s tom Frendicom1? Ništa. Jebe mi se čisto za nju.
Volim tu balavicu, al' ne trpim ja više laži.
I smeta mi kakva je postala.
Bezobraznija, mutavija, umišljenija, sve preuveličava.
Pije prečesto. Markira školu da bi pila. Bezobrazna je pod nastavom.
Stalno se ljuti na starce. Ljuti se kad joj nešto ne daju.
Pa kad nešto ne daju, onda je to za njezinu dobrit. Kako to ne shvaća?
Pije često, psuje previše i to svakodnevno, puši ne samo cigarete već i marihuanu.
Ludo jedina, želiš se ubiti?! Njoj je to sve zabava.
Još joj samo fali da se počinje drogirati. Isuse Božeeee >.<
U određenim granicama sam ju mogla prihvaćati, al sad više ne.
Ne želim imati loše društvo. A još manje osobe koje lažu.
Neću joj ništa govoriti jer je tvrdoglava.
Mogu pokušati reći joj iskreno svoje mišljenje, ali mislim da neće htjeti prihvatiti.
Ako ne bude htjela, dobro. Neka se sama opeče i neka sama prođe lekciju.
Ne želim više biti vezana za njom kao prije. Onako sestrinski.
Kupusa mi, teško je izrezati sve u jednom koraku što sam s njom gradila godinama.
Pružila sam joj mnogo šansa da se popravi. Opraštala kobne pogreške.
A sad... Hmm... Ne znam. Ne sviđa mi se kakva je i postaje mulac.
Čitaj: Primitivna huliganka
Kad je s jednim - jedna je. A kad s drugim - drugčija je skroz.
Jednom rječju - dvolična.
Kad je samnom i našim starim društvom - ponaša se kao maza i sve preuveličava.
Jer smo ja i jedna cura kao autoritet pa sve što mi imamo ili radimo, ona kopira.
Npr.
Ja se zaljubim i to iskreno. Izgubim nevinost. Iz ljubavi i vlastite želje.
Možda rano, al bilo pa prošlo.
Druga frendica isto dobije dečka (nazovimo ga Debil).
No pogreška je bila što je izgubila nevinost.
Manuplirao je s njom i moljkao ju je. :/
Onda ja i ta cura raspravljamo o gubitku nevinost.
Frendica1 to sve slušala.
Znalo se dobro da je Debil htio mene cijelo vrijeme.
Bio je s onom curom jer mu je kao to jedini način da bude blizu mene.
I iskoristio ju je. Budala.
Nakon njegovog prekida i mojeg (ne s njim), on je navalio na mene.
Molio me. Mamio. Svašta.
Nisam se dala. Nije bio razlog što je biviši od frendice već što NISAM zaljubljena bila.
Debil je pokusao onda opet bivišu i ona ne da pa opet mene i ja ne dam pa opet na nju i ona ne daaaa. :DDDD
I na kraju ode na treću frendicu.
Da, na Frendicu1. Pogodili ste. :D
A dok je pokušao osvajat mene i frendicu, Frendica1 se slagala s nama da je fuj.
Govorila je da s njim ne želi biti i slično.
I vidi, kad je nju odabrao za žrtvu. Popustila je....
Otkud si odjednom promjenila mišljenje, draga?
Naravno da ju je iskoristio i da je ona izgubila nevinost.
Ma bravo... Sad si ne-djevica kao ja i ona frendica.
Tebi bi trebalo dat nadimak gospođica Copy-Paste!
I jel bila zadovoljna? Samo na početku.
Kad je skužila kakav je i kad je on predložio otvorenu vezu i kad je vidjela kako je išlo.
Naravno, sve je otišlo u bunar.
I požalila se što je prohodala s njim uprkos našim upozorenjima.
Ima i drugih primjera.
Očito sljedi staru poslovicu:
"Kud idioti, tud i ja." Ili "Svi u bunar, ja također."
Skakanje u bunar nema pametnu ni plemenitu ni korisnu svrhu... Blah.
Ma čovječe...
Ima i ona dobih strana. No... Trenutno navladavalu loše.
Barem u mojoj glavi bila ja objektivna ili subjektivna.
Ovo ispucavanje zbilja pomaže...
Ovako ju barem ne tračam ili nešto.
Anonimna je i ne ocrnavam ju nama poznatim osobama.
Ne volim ljude tračati, reći loše o njima..
Ali se treba ispucati pa zaboraviti loše i ići dalje.
Zahvalana sam Bogu što mi je podario pamet.
I što mogu razlikovat dobro od lošega.
I što sazrijevam i postajem mudrija.
To mi je jako drago.
Hvala Ti puno, šefe ondje negdje gore. :D
E šefe, možeš li mi i podariti malo snalažljivosti i samopouzadnja? :DDD
Ma.. :)))
To tražim jer umjesto da učim zemljopis i kemiju za današnji test, završila sam pisući blog, lol.
Ovo već postaje smiješno... Božeeee xDDDD
I popila sam previše kave...
I ovo zaista nije bilo ukratko :DDDD
Usred noći... glava boli...
Nismo pisali test iz matiše. Idući tjedan.
Nije mi drago jer sam ionako u gužvi do obrva.
Seljačku bunu nismo pisali, hvala Bogu.
Jer je samo pročitala samo jedna šestina živih bića u razredu, lol.
Stala sam negdje prije dvjestote stranice.
Jako zanimljiva knjiga. Sigurno ću pročitati do kraja.
Samo malo preskačem bitke jer si slike u glavi ne mogu složiti kako spada.
Zato ne volim određene SF priče čitati. Nikako da zamislim kako spada.
Sve više uživam u čitanju školskih lektira. :)
Opet je 3 ujutro... Živci mi se kidaju, ali pripremih si čaj.
Nije bilo mlijeka za moj kapučino ili Neskvik.
Smijem se sama sebi i pitam se jesam li glupa.
Zašto? Aj, idem vam rađe ispričati što je bilo.
Tako mi je lakše izraziti se.
Večer. Ja s prijateljima nakon škole.
Završih na Savskom mostu jer sam dopratila prijatelja.
Propustio bus pa odemo on i ja u park igrati k'o dječica.
Ja zaboravih na vrijeme i zakasnila doma sat vremena.
Išla sam pješice do svog kvarta. 45 min put po nasipu + ostatak.
Ja sama u tami šećem po nasipu. Neki ljudi prolaze pokraj mene.
Ne marim ih ni pol posto, samo me brine vlastita sjena.
Teško ju je pratiti s cvikama. :D
/Cvike? Di su mi one? *pojurim u drugu sobu po njih i onda nastavim pisati*/
Prolazim pokraj Močvare. Vidim pijane metalce. Samo nastavljam put.
Nešto mi sine na um. Pošaljem poruku prijateljici jel kod Močvare.
Nakon pol sata dobijem poruku od druge prijateljice s kojom je ona prva prijateljica.
Nisu tamo, kod njezinog prijatelja su. Meni svejedno. Samo sam htjela pitati.
Doma dođem. Mama nije sretna.
/Ej, pa zašto bi bila? Kasniš sat i 5min!/
Tata zabrinut. Ali sve izgladih.
Istina je da se bojim više vlastitih starca nego ovih nepoznatih pijanca, lol.
Ja na kompu. Malo sufiram. Dobijem sms. Nekim čudom je mob bio blizu mene.
Od Frendice2. Poziv za pomoć.
Frendica1 se napila jako i želi se ubiti.
Slala sam debele upute Frendici2 što da radi s ovom tvrdoglavom.
Ispriča mi nešto Frenica2 što je bilo.
Nešto ide ovako:
Frendica1 je bila u depresiji jer nije vidjela dečka 3 tjedna i ne želi joj se javiti.
/MOLIM?! A meni je rekla da se s njim našla proščo tjedan i da uživa/
Pa je poludila i završila s nekim likom u wc-u. Da se pojebe.
/Tu bih stvarno ispsovala nešto. No sudržat ću./
Ne znam jel koristila zaštitu.
/*Sudržavam se* U glavi mi lete misli kako će biti muka ako nije koristila.../
Nakon toga kad je shvatila što je napravila, govorila je da se želi ubiti.
/Naglasak na "shvatila"/
Frendica2 dobiva upute od mene kako se snaći s tvrdoglavom curom.
Sve ok. Kažem im da ću doći ujutro kod njih. Dogovoreno.
Bila sam jako živčana. U glavi mi se vrtila priča koju sam proživjela.
Isfusirana sam. Nema veze samnom njezino sranje.
Ali, prijateljica mi je još od osnovne. I već sam ovo s njom proživjela.
Mnogo je gore od ovog. Isuse...
Moram s nekim popričati... Moram. Tjeskoba me tuče.
Bojim se. Sumnjam oće li se ova Frendica2 snaći.
Da se može sama snaći, ne bi me pitala.
Vidim Linuxa. Ne razmišljam. Reagiram.
Pitah pristojno ima li živca i vremena slušati me.
Ima. Ispričah mu što je bilo i onu priču što sam s njom prošla.
Nisam štedila ružne riječi. I sve tipkala što mi prvo padne na pamet.
/Osjetila sam olakšanje, moram priznati./
Pričao je normalno! To mi je bilo više i nego dovoljno.
I zaključio je na kraju iz sveg što sam mu rekla i zašto trpim Frendicu1:
Ili sam mazohist ili sam zaljubljena u nju...
/Zaljubljena?! Ej, u TEBE sam a ne u nju, tukac/
Ispalo je da sam velik mazohist.
/To smo skužili iz prošlog posta i prema Penellopinim i Iridinim komentarima/
I da sam autodestruktivna mentalno. Samokriticna.
/Mjesec mi je u djevici. Djevice su samokritične, oštre i analiziraju svaku sitnicu. To ja radim.
Ne mogu biti destruktivna pa sam autodestruktivna - škorpion u podnznaku.
Katkad odlutam na horoskop kad pokušavam samu sebe analizirati./
Nosim tuđe žrtve. Trpim pokoje nevaljane. Volim ih. Pazim i tješim kad god me zatrebaju.
Jer vjerujem da će naučiti kad se opeču. Jer vjerujem u dobrotu.
Možeš me i usred noći buditi da budem uz nekog od kog mi je stalo.
Baš kao sada. No ima iznimka i granica. Nisam ja Isus ni Plavi telefon...
Prođe sat vremena.
Javi Frenica2 da je Frendica1 u bolnici. Nešto spominje smrt.
Nešto o glukozi. Nešto ovo ono...
Molim Boga da ta Frendica1 nije uzela neke tablete i promješala s alkoholom.
Molim da je to samo još jedno opijanje u nizu s lakšim posljedicama.
Paničarim mirno. Samo plačem i u mojoj glavi je bura.
Molim Boga da ostane živa jer ju želim zagriliti pa onda izderati se na nju.
/Zašto izderati? Trpim njezina sranja. Fino ću ju naučit pameti i to na pristojan način - razgovorom./
4 sati je... Živciram se mirno.
Tijelo ukočeno i lice kao inače normalno. Ali u glavi...
Strah. Bjes. Tuga. Nada. Molba. Želja. Ljubav.
Pišem blog jer bolje da negdje izbacim.
Linuxa ću tek kasnije gnjavit, jadan bi spavao.
I drugi koji su na mom popisu moba.
Iskreno hvala Bogu što postoji blog.
I što ima čaja doma kad već nema mlijeka.
Poruka.
Javlja Frendica2 da je sve u redu i da vodi Frendicu1 k sebi.
Gledam sat. Pola 5 je. Jos sat i pol pa idem van.
Nadam se da se mama neće ljutiti što nisam spavala i što ovako rano jutro bježim van.
Inače spavam do podneva kad su vikendi. :D
Dobro sam. Samo sam ljuta što s ovo dogodilo.
Sve će biti u redu. Hoće.
Samo moramo fino popričati i naći rešenje i ona će izvući lekciju.
Nadam se da hoće jer neću trčati amo tamo zbog njezina sranja.
Uvijek ću pomoći. Uvijek. Koliko god mogu.
Ali.. Nisam ja Služba za pomoć. Ja sam samo prijateljica koja voli.
Isuse... Kako ću nadnoknadit učenje zbog ove neispavanosti?
Uz to da je na umu Čupavičin rođkaš u 19h i još ništa nisam smislila što da joj kupim.
Možda bih ipak trebala uvesti neke granice... :/
Sad sam skužila da se pomalo bezveze živciram...
Dosta je bilo hiperbole u glavi, Tuljanico!
Moramo uvesti red u tebe i tvoje osjećaje.
Daj si mira, draga... *zagrili samu sebe*
Idem odspavati par sati.. I to je nešto.
Laku noć
Ajmo se malo ispucati...
Tužno gledam u blogeditor.
Pitam se zašto.
Želim pisati i imam mnogo toga za zapisati.
A ne znam kako da napišem i kako da sve to složim.
Samo se osjećam tužno.
Želim sad plakati.
Ali nisam dovoljno tužna za to.
Plakala sam u utorak.
Nenamjerno. Puklo me.
Kao da je netko pritisnuo gumb "Plači".
I onda presjekao žicu da je nemoguće isključiti ono što je uključeno.
Plakala sam samo zbog pišljivog natjecanja iz biologije.
Jer nisam ni bila na natjecanju.
Nitko mi nije rekao da su pomaknuli vrijeme ranije.
Nitko.
Ne znam jesam li plakala zbog tog što mi nisu rekli.
Ili zato što sa propustila natjecanje?
Ili zato što sam učila dugo biologiju umjesto da učim korisno npr. za neocjenjene predmete.
Ili zato što... Ne znam.
Ali znam da sam plakala. I to u razredu.
Trudila sam se kontrolilati govoreći si: "To je samo obično natjecanje." i slično.
Znala sam da situacija nije onakva kakvu ja smatram.
Znala sam da se to događa. Znala sam da ima i gorih stvari.
Znala sam što će mislit i govorit cure iz razreda.
No suze su tekle i tekle.
Jebote, kako da se skuliram?! Osramotit ću se još više ako ovo ne prestane.
To sam govorila samoj sebi.
Trebalo mi je dugo da se smirim. :/
Iskreno sam zahvalna što je Jarac bolestan. Prvi put otkad je u srednjoj školi.
Ne znam što bi rekao niti što bi bilo. I ne želim znati.
Dođe logika. Da vidimo koliko sam dobila iz ispravljanja...
Zove profesor i kaže: dovoljan(2). Meni padne mrak na oči.
Ne shvaćam. Ne shvaćam.
Bila sam sigurna da sam dobro naučila. Ispalo je da nisam.
Pokušam podići ocjenu viška i pita me nešto što zaista ne znam.
Gotovo je. Prolazim prvo polugodište s dobrim(3).
Sad je svejedno kako ću s ostalim neocjenjenima jer više nema šanse za vrlo dobar(4).
Meni je tama u glavi i kaos.
Plače mi se još više. Trudim se biti neopažena. Ne ide mi.
Poželim samo odjednom izaći bez riječi iz učionice i otići Bog zna kamo.
Možda u Božju guzicu.
No, nikad ništa ne radim nešto nepromišljeno čak i ako želim.
Razum me tresnuo, kao inače. Ja inače radim sve s razlogom.
Bila sam toliko užasnuta, puknuta, iznervirana i tužna.
Toliki trud bačen u vjetar.
To je zadnje što želim čuti. Da je trud zakurac.
/Ej, pa ja i ne čujem.../
Prihvatim činjenicu da je sve grozno. I da se tu ništa ne može popraviti.
I tješim se da sam barem pohranila korisne infromacije.
Odjednom upita moj gosp. Pesizam iz glave: "Korisne? Za što? I hoće li mi ikad trebati?"
"Možda hoće... Nikad se ne zna." - nastavljam sebe "tješiti".
Svejedno...
I onda mi pred oči dođe sjećanje na Linuxa.
Onako odjednom.
Sjetim se kako smo davnih dana znali pričati o svemu.
Bezazeleno ili važno. Zezali se, smijali se.
A sad... Pokušvam s njim pričati. Nešto onak bezveze.
Samo da povučem njegovu pozornost.
Ništa. Linux šuti.
Onda ga zezam malo po malo ili nešto smiješno podvalim.
Svaka njegova rečenica na to je: "Ti si luda. :)" ili "LOL" Samo to.
Ne nastavlja se zezati ili nešto pitati, kao prije.
Onda mi se plače zbog toga.
Njegova šutnja me ubija. Postao je skroz šutljiv.
Zašto mi je tako stalo od njega?
Govore mi da ga "lipo odjebem".
Da je glup. Da ne zna što propušta.
Ne znam jel oni ovo zbilja ili me samo žele utješiti.
Igrana scena:
Neki dan sam ispričala Jarcu nešto o "jednom tipu koji mi se doista sviđao".
Jer je Jarac bio naporan i preznatiželjan oko toga što ima u mom životu. Ah.. Nabada nos tamo di mu nije mjesto.
No neka, plitkim prepričavanjem i ništa jako osobnim podatcima sam ga se riješila na dugo. Jej...
Jarac me pita: "Kakav ti je to prijatelj da se tako ponaša?"
Gledam ja Jarca dugo i ukočeno. Nisam znala jel se trebam smijati ili plakati.
Čuvši to pitanje, sjetila sam se što li smo samo on i ja prošli...
Onda sam počela polako cerekati.
Nastavi Jarac: "On je budala. Zašto uopće trčis za njim? Trebaš ga upucati i reći mu u lice jednostavno da je budala."
Eh, tu sam stvarno odvalila od smijeha. Ne zbog tog što je to rekao za Linuxa.
Već te rečenice koje je izgovorio kao da su se odnosile i na samog jadnog Jarca. :DDDD
Gleda me Jarac čudno, a jadan je samo htio pomoći. LOL...
Ja njemu: "Eh, ne mogu ja to. Ni tebi nisam mogla reći ni kad si bio budala osim kad si me jako naljutio."
Jarac: "E pa, reci mi sad to."
Ja sva se cerim: "Neću. Nisam takva. Rađe ću reći na blagi način. Ti si šašav." :P
Jarac zakoluta očima.
Zašto onda Linuxa već jednom ne "upucam"? Ne želim.
Smeta mi pomisao da ću ga zauvijek izgubiti. Kao frenda.
Ostalo je ionako izgubljeno.
A on... On ima prijatelje samo ako su mu do koristi.
Ja? Što mu imam biti do koristi?
Meni neće žaliti. Meni neće pričati kako je proveo dan.
Meni neće pokazati svoja dijela jer se ne kužim u programiranje.
Čemu bih onda ja bila do koristi?
Ne znam. Ne znam više ništa.
I počinjem shvaćati zašto on ide nekim ljudima na živce, a meni je trebalo više od pola godine da shvatim.
Tužno... Cijelo vrijeme mi je u očima bio samo mali dragi čudakić.
Kad uspijem odvući tog Linuxa van /čitaj: Nemoguća misija 4/ pokušat ću s njim pošteno pričati.
I pitat sve što me zanima makar to dovelo do raspada prijateljstva.
Jebemu, ne želim se stalno pitati tipa jel mu idem na živce, govorim li dobro itd...
Samo mi treba mamac... Smislit ću ja nešto... :/
Zašto ovo pišem? Ne znam. Puklo me. I sad je 3 ujutro.
A sutra /tj. danas teorijski gledano/ imam lektiru Seljačku Bunu, a ja tek stala na 15. stranici. :DD
I imam ispit iz matematikle za koju UOPĆE NISAM ZNALA. I saznala tek prije par sati.
Budale mi nisu rekle, a profa nije ni pisala na ploču datum.
Mrziiiim kad se ovo dogodi. Pokušat ću popričati s profom.
Markiranje ne dolazi u obzir. Ne želim to raditi i danas je roditeljski i petak je.
Znam da je ovaj post ko dnevnik i donekle glup... Ali, ni ja ne štimam. :D
I to ste mogli zaključiti čitajući post. Ako ste imali volje...
Laku noć, ljudi.. Idem lijepo primit Seljačku bunu i čitati koliko god mogu dok ne zaspim... :)
|
