Sešn br. 5
Sabdžekt – Nidžo Nindža
Naramak brzopoteznih .. heh .. malo šale nije naodmet. Naime tako bi tekao intervju da sam ja onaj tip iz one Svlačionice. Ovo je ipak ozbiljna firma, ovdje radimo ozbiljne intervjue i nije nam do šegačenja i šprdnje. Do Nidže sam došao preko nekih veza u Gundincima a njegov jedan prijatelj koji je na cool listi blogova je veliki obožavatelj ovoga bloga. Dao je istetovirati link na svom blogu. Riječ je o Džimbu Coolenu koji je nadimak Kulen dobio kada je dospio na cool listu. Prva mi je bila namjera učiniti Intervju sa Džimbom ali on uzima 300 eura po intervjuu, u stvari uzima 500 eura ali eto meni ko meni bi uzeo 300 (kaže mora i on živit). Pare sam imao ali počela ova liga prvaka pa kup uefa i tako. Morao sam malo i do kladionice a to me koštalo intervjua sa Džimbom. U prijevodu – nisam imao sreće.
Nidžo iako zloglasan i strahotrepetan bloger pokazao se kao zahvalan sugovornik. Ima bradu staru nekoliko dana, podočnjake a uza se uvijek nosi nekoliko šurikena i glavicu luka. Za nedo Bog kako sam kaže.
Nidžo oduševljen si vidim novim brojačem a posjećuju te ljudi iz cijeloga svijeta. Eno čak i iz Nebraske imaš posjete.
- Iz Linkolna, da. Sigurno neki naši ljudi koće ga znat. Novi mi je brojač prva liga, odmah sam ga i Džimbu savjetovao.
Čitaš li šta druge blogove?
- Ne. Nema se vremena, znaš kako je, ne čitam ni ovaj svoj. Ono, otvorim nečiji blog, malo pogledam kako izgleda, ostavim komentar i idem dalje.
Kako možeš komentirat a nisi ni pročitao?
- Pročitam naslov, iz naslova sve saznaš. I više nego što bi trebao znati za jedan komentar, novine isto tako. Samo preletim naslove a ako je nešto baš intrigantno onda pročitam i podnaslove. Tako uštedim vrijeme koje kasnije mogu proćerdat uludo.
Koja te recimo od aktualnih političkih tema najviše intrigira ovih dana?
- Ova punica Giričekova, pa gdje toga ima čovječe. Oderaše čovjeka. Dobro, nije politička tema ali znaš šta ću ti reći – i je politička ako ćemo pošteno. Pa te Punice čovječe da izađu na izbore ušle bi u sabor, misliš da ne bi. Žao mi Gordana, sad kad treba pomoći reprezentaciji on mora igrat zonu protiv Punice. Žalosno, žalosno. Ko da neko sere pare.
Koristiš se učestalo na svom blogu latinskim, zašto to radiš kad znaš da većina nas ne zna latinski.
- Kako ne znaš. Šta imaš znati – prima, sekundia, tertia.
A apendix, to je upala slijepog crijeva?
- Recimo, da, figurativno.
Dobar ti onaj vic kad Sizif kaže Edipu – Idi jebi mater. Prost ali domišljat. Moglo bi se reći da ga je Sizif ubio u pojam.
- Nije ni Sizifu lako.
Vidim imaš podosta politički ambicija ali nemaš novaca da kreneš u predizbornu kampanju. Kada bi se recimo neka grupa lovaša skupila pa te financijski podržala jel bi se kandidirao. Ali fala Bogu, morao bi u slučaju pobjede malo i za njihov račun donositi odluke?
- Nema šanse, takvih je moj Tepiše puna Hrvatska. Svi za nekoga rade.
Ti bi znači bio predsjednik-građanin kao i Mesić, s rajom pio kave i to.
- Ne, ja bi bio predsjednik-seljak a stolovao bi u recimo Gundincima ili Kobašu ili u najboljem slučaju u Požegi. Ne moraju sve poluge vlasti biti u Zagrebu, pa jel tako.
Ne moraju ali šta kad je tu sve, što bi rekli – imaju ljudi infrastrukturu.
- Ma imaju kurac, šta ima veze da je predsjednik recimo u šta ja znam Migalovcima. Mesić ima takve ovlasti da uopće i nije bitno gdje je.
Ti bi si da si predsjednik povećao ovlasti?
- Maksimalno. Ma-ksi-mal-no! Bez mene niko ništa ne bi mogao odlučiti.
Pa to je diktatura, jebeš to Nidžo, ko bi glasao za tebe, neće raja diktature.
- Evo vidiš u kakvoj si ti zabludi. Baš obrnuto, naš ti je narod naviknut na kandžiju. Znaš šta je kandžija?
Diktatura na turskom ?
- To ti je bič. E ali ja bi bio diktator koji diktira demokraciju. Forsirao bih obrazovanje. Osnovna bi škola trajala 11 godina, srednja 7 a fakultet ne bi nikada ni završio. Učilo bi se kako i valja – cijeli život.
Jeee, dobro kažeš. To je ono – Čovjek uči dok je živ?
- Tako je. A ne ovo danas. Muha nezaposlenosti bila bi ubijena istim udarcem (to su već 2 muhe jednim udarcem). Ko slabo uči umjesto na popravne ispite i ponavljanja godine odmah u fabriku, na njivu nek ore, neka kopa kanale. I to za minimalac. Neš učit – ne moraš baja. Motika i kramp su alternativa.
Tako bi znači govorio u predizbornoj kampanji?
- Neee, u kampanji bi sve lale-mile a onda kad bi dobio izbore pokazao bih svoje prave namjere. Džimbo bi mi bio tjelohranitelj a Bidon glasnogovornik.
No, eto, nema se para. Ja bi ti posudio ali sve sam zakockao.
- Znam, pa što kockaš jebi ga. Bolje da baciš pare nego banditima da daješ.
Jel ti nekad odeš do kladionice?
- Stalno, izgleda da sam i ovisnik postao. Dok nešto ne odigram nemam mira, ruke mi drhte, znojim se po čelu. Najviše mrzim kad je nekakav veliki praznik pa rade skraćeno ili nikako.
Lijepo od tebe što ipak meni daješ savjet da se okanim klađenja.
- Nema problema stari, za mene je kasno. Nego žurim, ne zamjeri ali grčki se neće sam naučit?
I grčki učiš, pa kakve si to jezike olimpijske našao pobogu brate?
- Jebaji ga sad, šta da radim.
U notesu mi ostadoše još mnoga pitanja. Nisam ga stigao pitati o nedavnoj saobraćajnoj nesreći, o nogometu, o trebama , ništa. Tako ti je to kad politika uplete svoje prste u sport.
Zbog učestalog korištenja nepoznatih latinskih riječi Nidžinom blogu smo skinuli nekoliko desetinki od ocjene. Ostalo sve preporučujem.
nikola.blog.hr (8.2)
