Stoji mi na usnama,čuti polako.
Svaki drhtaj još Tvoj osjetim,svaki miris poželim,
svaku riječ ponovim kao molitvu..
Oči suzna još Te čekaju,
moje usne još Te trebaju..
Srce još nije spremno oprostiti,
ali tijelo za Tobom tuguje..
Molitva mi je jedina nada,
jedina traka svjetlosti u životu koja me na životu drži..
Trebam Te,znaš li to?
Moj život više nema smisla otkad si otišo..
Tvoji poljubci i pogledi su mi budili zar za životom,
ali sada toga više nema..
Zašto?
Tvoja molitva mi još na usnama stoji
i svaki dah bez Tebe dušu polako umara..
Nemogu više dalje,srce neda..
Jer jedino zna da Te treba..
Bojim se jer nisi tu kad Te trebam,
polako tonem u ponor očaja i srama
varajuči sama sebe da..
..još u Tebi postojim..
