Imam jednu legicu koja ne podnosi samoću. Ne u smislu fizičke samoće nego u smislu da ne može biti sama. U dugoj je vezi na daljinu (skoro 2 godine), bilo je tu razno raznih razmirica, svađa, par prekida od dan-dva...no ona se i dalje bori. Jedna od izjava koja joj je "pobjegla" nedavno u zadnjem "prekidu" je bilo pitanje "Kako ću ja sama?".
Nakon nekoliko puta tog ponovljenog pitanja, mi ostale smo shvatile da se ona zapravo boji samoće. Što bi se promjenilo?? Njezina ljubav je u Zg-u, fizički nije tu (viđali su se prije češće, no u zadnje vrijeme nisu par mjeseci)...to što se čuju svakodnevno na sat i pol vremena...to je prisustvo osobe u životu na razini telepatije i verbalne veze.
Ne kažem da je dodir nuždan, no svakako je potrebna pojava osobe kada ti je teško...zagrljaj barem. A onda se pita "Kako će sama?".
Opet s druge strane medalje ima ljudi koji u vezi provode svoju svakodnevicu no osjećaju se usamljeno jer osoba u dubljem smislu nije uz njih...nego samo fizički...
Tako si ja razmišljam, zapravo moja legica je bogata što ima takvu vezu....osim što ih ta daljina nekada čini nesigurnima...Bitna je povezanost između dva srca i uma a ne tijela.
Ah...sva sam u love feelingu!
|
