sviđa mi se ovo sunce i vrijeme pred kraj 10. miseca. nekako me diglo i sve mi je opet divno i krasno.. probudila se jutros, sritna kako već davno, davno nisam bila.. i uhvatila se čišćenja.. cimi pukla od smiha, rekla: ženo, nisi normalna.. pa ja čistim kad sam frustrirana..
eh, što se može.. male čovjeka čine sretnim stvari. da, tako nekako..
fjaka mi je cili dan. petak. obožavam ga.. iako mi je tjedan na faksu naporan da naporniji ne može biti, petak sam oslobodila što sam više mogla.. puna tri dana u tjednu za napunit baterije. gušt.
večeras finally sve curke moje na okupu..
nakon pustih dogovora, razgovora, napokon. fale mi. i nije da mi se ide, jer sam luda od otkazivanja u zadnji čas i što se uvijek nešto mora ispriječiti našem okupljanju, ali idem. jer mi fale, rekla sam već. a ne želim da mi fale.
ne želim da nas ovaj "veliki" grad i obaveze razdvoje, jer su cure super. i jer nam je bilo super, i jer mi je s njima ludo i nezaboravno.
iako nijedna od nas nije ono što je bila, iako sve mi imamo sad svoje živote, iako se u dvije godine toliko toga promijenilo da izgledamo kao ljudi koji se u životu nisu vidjeli, al eto, silom prilika moraju sjest za taj jedan stol, jer ih se nema di drugdi posist.
previše stvari čovjek izgubi u životu jer misli da se ne može/ne stigne/ne zna borit za njih..
|
