kaže moja cimi: "jeste ikad imali osjećaj da ste rođeni u krivo vrijeme?" 
sve se onako mislim, može bit i da jesam.. al dobro, znam da nisam jedina.. :)
osim što mi je pitanje "a što slušaš?" najdebilnije pitanje ikad i tooootalno za klince koji pišu leksikone i onda ga uvale svojoj simpatiji crveneći se, da bi doznali koliko je iksića napisano pod pitanjem "tvoja simpatija", nikad ne znam što da odgovorim..
u ovoj poplavi narodnjaka, raznoraznih vonabi bendova kvartovske radinosti i sličnih stvari najčešće nikakve glazbene vrijednosti (ne, ovo nije ono "o ukusima se ne raspravlja", ako je nešto kvalitetno je kvalitetno bez obzira što neki preferirali) prisutnih u miloj nam republici ne znam što je više sigurno reći da slušam :)
ne idem baš na koncerte.. maloprije sam skužila da je razlog tome što su svi koje volim slušat mrtvi ili na dobrom putu da to postanu, a na bryana adamsa u osijek nemam s kim
znam samo da još uvijek tražim dobro mjesto u zagrebu za izać i naplesat se pošteno.. prijedlog?
pomalo se neke stvari u životu sređuju..
upisala 3. godinu, dobila cimericu ( baš si nam supač), povremeno radim i tako..
još jedino ljubavi fali, ali i to će valjda s vremenom.. neke stare rane trebaju zacijeliti, jer još uvijek fali i boli i još želim da dođe i kaže mi neke stvari kao npr.
još uvijek dođe da plačem, al neću.. jel plače on? jok. pa što bi ja? volit će i mene netko, aha.
|
