|
Priča kojoj nema kraja
Bolest me okovala u lancima i moram stajat doma dok su svi vani.
Oh, oh, osjećam kako mi mladost curi niz ruke dok kašljem tako užasno i bolno da to osjećam u križima…..
Zar nije ovaj svijet nepravedan? Oh, oh, Bože, molim te, pomozi mi da savladam ove muke!
Ali samo nek' bude od tvoje volje, ako oces MOGU JA JOS 1000 DANA STAJAT DOMA (upozoravam čitatelje na sarkazam, op. a.)!
Oh, da mi je vidjeti lice moje lijepe Simone, da mi je vidjeti njene usne crvene kao krv, lice bijelo kao snijeg, očiju zelene boje… hmmm, kako mi nedostaje moja Simone.
Bože moj, znam da sam postao patetičan, ali ostalo mi je jedino moje ogledalo.
Da u njemu vidim ljepotu koju ni u Simone prelijepoj ne vidim. Vidim oči andela, kosu dugu, i gracioznu…
Polako se zatvaram s mojim prijateljem ogledalom… gledam lice anđela i znam da ne pripada meni……
Ogledalo, ogledalce, reci mi tko je najljepši na svijetu?, a ono odgovara ''Ti si…'' - i dalje mi je dosadno.
Ali tada zvono zazvoni na vrata moja, i ja čujem zvono, pomislim, tko bi mogao biti u ovo doba? Možda anđeo? Možda smrt dolazi po mene?
Kad ono na vratima anđeo, prelijep, obavijen svilom, nebeski napravljenom…
Anđeo (B.M.) zbori: -Oh, ti anđele prelijepi, nisam dostojna da uniđem pod krov tvoj, nego samo reci riječi i pripast će ti duša moja!
U meni se probudi pozuda: vidjeh anđela tako lijepog, gracioznog, elegantnog…
Želim je, ali ipak, i dalje me strah u požudu unići jer se sjetih moje drage Simone koju volim srcem svim.
Anđeo zbori: Moj prekrasni anđele, poslana sam da te zabavim na jednu večer samo, jer si me ti dostojan, molim te, uzmi me u svoje ruke…
I tada ja htjedoh reći joj da moje srce pripada prelijepoj Simoni, kada osjetim njene usne na usnama mojim. To je bio poljubac kao eliksir mladosti, osjetih se ponovo cijelim, kako dugo nisam bio.
Inače, moje ime je Neji… ali imam problem. U meni živi duh Kirri… to je duh jednog anđela koji je kažnjen da bude unutar onoga što nikad nije uspio biti, prekrasnog i savršenog anđela mene…
Ja sam anđeo, ali Kirri je potpuna suprotnost meni; on je demon kojemu je erotičnost, divljanje, opijanje život… a meni nije - ja to mrzim…!
I Kirri u tom trenutku zavlada mnome, nađem se u crnom prostoru, osjećam moje tijelo, ali nikako ne mogu upravljat njime, i vidim što se događa… ali ne kontroliram…
Tada je divljački poljubim, uguram joj jezik strastveno i migoljim po toploj unutrašnjosti, a ona leži na krevetu, prepustila mi se, i …
*****CENZURA*****
U trenutku kada je naš odnos bio pri kraju vratim se u svoje stanje, i nema vise Kirria….
Onaj anđeo ode s osmjehom na licu, a ja - osjetih se kao glupa Pandora koja je otvorila kutiju jer je bila previše znatiželjna, svjestan sam da nisam kriv, ali ipak, krivim sebe…
Pokušavam zaspati, ali ne mogu… u glavi mi je Simone i moja izdaja prema njoj… odlučim biti kukavica…
Lagano se ubijam…
Ubijam se psihički…
Ne znam kako ću izdržati…
Da li je ovo kraj…?
Odjednom se probudim sav znojan, preplašen, pomislim, koji odvratan san. Uza sve što mi se događa još i ovaj san, doima se tako realan, o moj Bože…
Što da vam kažem o sebi? Zovem se Neji.
Bolest me okovala u lancima i moram stajat doma dok su svi vani.
Oh, oh, osjećam kako mi mladost curi niz ruke dok kašljem tako užasno i bolno da to osjećam u križima…
Zar nije ovaj svijet nepravedan? Oh, oh, Bože, molim te, pomozi mi da savladam ove muke!
Ali samo nek' bude od tvoje volje, ako oces MOGU JA JOS 1000 DANA STAJAT DOMA (upozoravam čitatelje na sarkazam, op. a.)!
Oh, da mi je vidjeti lice moje lijepe Simone, da mi je vidjeti njene usne crvene kao krv, lice bijelo kao snijeg, očiju zelene boje…hmmm, kako mi nedostaje moja Simone.
Bože moj, znam da sam postao patetičan, ali ostalo mi je jedino moje ogledalo.
………
|